' Tražim oprost'
Glas joj je lagano podrhtavao, imao sam osjećaj da joj se ruke tresu. Da li se ona stvarno kaje? Bruna Marquezine? Ma... ne, nema šanse. Iako, možda ima... mislim, i ona je samo ljudsko biće. Možda se stvarno pokajala? Možda je shvatila što je učinila? Možda želi da idemo ispočetka...
' Neymar, jesi tu?'
Što da joj odgovorim... da joj oprostim? Ili ipak ne? Ako joj oprostim, vjerojatno će htjeti opet biti sa mnom. Iako, možda je Bruna rješenje za moju patnju? Pomoću Brune, zaboravim na Saru...
' Bruna, ovdje sam. Ja...'
Sara's p.o.v
" Hahaha, da Mario... sjećam se tog, na žalost."
" A onog kad smo markirali kod razrednice?"
" Ne spominji mi to. Još uvijek imam masnicu na dupetu od onih batina haha"
Mario i ja smo se prisjetili dobrih, starih dana. Tada smo još išli u osnovnu školu. Dani su nam bili odlični, bezbrižni.
" A dobro su te nalemali.haha?"
" Nije smiješno. Nisam mogla dva mjeseca sjediti na dupetu zbog tebe i tvojih idiotskih ideja."
" Ma hajde Sara, bilo pa prošlo." Rekao je pa se ustao sa stolice.
Izvadila sam novčanik pa ga pitala:
" Koliko to košta?"
" Inače 12 kn, ali ja plaćam."
" Molim? Pa tko je žderao?! Ti ili ja?"
" Ti, ali za tebe sve." Nekako je probudio moje osjećaje za njega.
" Mario, imam i ja 12 kn... mogu si sama platiti."
" Uvijek bila i uvijek ostala tvrdoglava... ali ja sam tvrdoglaviji. Ja ću platiti."
" Ali..." prekinuo me poljupcem.
Da to nije Mario, dobio bi šamar od mene. No, ovo je Mario iz osnovne škole. Moj najbolji prijatelj i... bivši dečko. Doduše, i nije to bila neka ozbiljna veza. Nismo to ozbiljno shvaćali a uostalom, bili smo osnovnoškolci. Sada su naši osjećaji puno jači.
Barem mislim da jesu.
(...)
" Što je to bilo?" Upitala sam sva izvan sebe.
" Pa, možda poljubac? Mislim... hajde Sara, nismo mala djeca."
Neymar's p.o.v
' zar ti misliš da sam glup Bruna?! Zar misliš da ne znam koju igru igraš?'
' ali Neymar... stvarno mi je žao! Zašto mi ne vjeruješ?'
' zašto?! Još se usudiš pitati zašto? Kako bi ti reagirala da sam ja slagao sve one stvari, ha? Vjerojatno bi me ubila... a ja tebe moram primiti nazad?'
' ali...' nije stigla ništa više reći. Prekinuo sam.
Možda bi uz nju zaboravio na Saru, ali jednostavno ne želim. Što ako mi Sara jednom dođe i kaže ' vratila sam ti se' a ja sam sa Brunom... ne bi ta situacija bila dobra, uopće. Uostalom, tko zna što bi Sara onda mislila o meni.
Sara's p.o.v
" U redu, ti plaćaš Mario. Ali samo ovaj put." Mahala sam mu prstom ispred nosa dok se on kao anđeo smješkao.
Platio je, zagrlili smo se pa sam ja otišla. U redu... poljubio me, i to strastveno, u usta... a nije me pitao ni za kakvu vezu ili tako nešto. Stvarno čudno.
-navečer-
" Sarica, prekrasna si." Divile su mi se Rosmari i Filipa.
" Hvala vam curke. Ja sada idem, a vas dvije nemojte zapaliti nešto." Namignula sam im pa izašla van.
Filip me već čekao u nekom posebnom odijelu. Moram priznati da izgleda zgo...
Ne Sara! Prestani! Što to radiš?! Filip nije zgodan niti privlačan za tebe, Sara!
(...)
" ..... Sara, jesi u redu?" Upitao me dok smo večerali u jednom restoranu.
" Da Filip, jesam. Zašto?" Neuvjerljivo sam rekla.
" Pa, ja ti tu govorim a ti me ne slušaš."
" Oh, oprosti. Možeš li ponoviti, molim te?"
" Sara, pričao sam o tome kako... kako si mi se počela sviđati i... zavolio sam te, kao djevojku."
" Oh" je bila jedina riječ koju sam izustila i nakon toga je nastala neugodna tišina.
" Hajde Sara, reci nešto... voliš li me koliko i ja tebe?"
" Am... Filipe... ja... nisam... sigurna" počela sam mucati.
Razočarano je spustio glavu.
U redu, sada osjećam grižnju savjest, ali opet... bolje biti iskren nego ga lagati.
(...)
Dopratio me do đačkog doma. Još je uvijek razočaran i tužan.
" Filipe, još jednom... stvarno mi je žao."
" Ma ne brini za to Sara. Shvaćam... nemaš nikakvih jačih osjećaja i... tu ti nemam i ne smijem ništa zamjeriti. Mislim, nisi ti kriva što nisam tvoj tip dečka." Rekao je pa se okrenuo.
Otišao je, a ja sam ga promatrala sve dok nije totalno nestao iz mog vidokruga.
" I? Kako je bilo?" Upitale su me.
" Užasno..."
_________
Evo, nakon nekog vremena nastavak. Ovako, ja uzimam malu pauzu od pisanja. Jednostavno mi treba vremena malo da se odmorim i treba mi vremena da si skupim inspiracije.
Hvala što ste čitali! :-) lysm<3
