"Rafaella, daj uspori malo! Vanessa i ja te ne sustižemo."viknula sam za Rafaellom.
Danas nas je Rafaella odvela u šoping za vjenčanje. Danas idemo birati vjenčanicu, ono velo, štikle i nakit. Neymar i njegovi prijatelji su zaduženi za hranu i piće.
Pogledala sam prema Vanessi. Nekako je tužna, tiha... znam da ju muči Mike. Jednom rukom sam ju zagrlila. Naslonila je glavu na moje rame. Tako smo prolazile dućanom. Dobile smo vrlo čudne poglede, ali nije nas briga.
"Vidi ovu, vidi ovu!"ushićeno je skakala oko neke posebne i po mom mišljenju komplicirane vjenčanice. Pogledala sam u Vanessu. Želim njeno mišljenje isto. Ipak, dvije glave su bolje od jedne.
"Van, što kažeš na ovu vjenčanicu?"makla je pogled sa prozora i pogledala u vjenčanicu. Slegnula je ramenima.
"Ako ti se sviđa, kupi ju."
Duboko sam uzdahnula. Kako da joj usmjerim misli na nešto drugo? Ne želim da razmišlja o tužnim stvarima. Kimnula sam glavom i pogledala u Rafaellu.
Pogledom sam prešla preko dućana. Za oko mi je zapela jedna prekrasna haljina, ne, nije vjenčanica već tipična haljina. Gornji dio je crn a donji mi liči na bež rozo. (Imate sliku). Otišla sam do tog reda sa tom haljinom.
"A što kažete na ovu?"
"Ali to nije vjenčanica."pobunila se Rafaella.
"Pa? Zar moram biti kao i sve ostale?"pitala sam. Obje su odmahnule glavom. Uzela sam haljinu i otišla unutra. Skinula sam Mickey Mouse majcu i traperice te sam obukla haljinu. Haljina seže do koljena. Pomalo je lepršava i lijepa je. Izašla sam van a ove su zinule od čuda.
"Prekrasno ti stoji."uzdahnule su. Ušla sam natrag unutra i presvukla se nazad u one traperice i majcu sa Mickey Mousom. Tako, uzet ću ovu haljimu umjesto vjenčanice. Otišle smo na blagajnu to platiti. Platile smo 500€ i izašle iz dućana. Sada je bio red na štikle. Inače ne volim nositi štikle, ali ipak je ovo moje vjenčanje. Stoga, obući ću štikle.
"Što kažeš na ove?"uključila se Vanessa. Ah, tako mi je drago što je došla k sebi. Trebala nam je i njena pomoć. Pogledala sam u izlog. Pa nisu loše.
"Idemo unutra pogledati."ušle smo u dućan, pristojno pozdravile i počele razgledavati. Naišla sam na svakakve štikle. Žarko crvene, plave, roze, bež. No ni jedna ne paše uz haljinu. Dok su se one predomišljale ja sam otišla do blagajne, izvadila haljinu iz vrećice i pokazala joj. Veselo je kimnula glavom i pokazala mi štikle koje idu uz haljinu. Lijepe su, crne. I visoke. Pogledala sam prema one dvije ludače. Još uvijek se predomišljaju. Platili sam prodacačici 400€ i povukla ih sa sobom.
"Kad si ti već stigla kupiti štikle?"
"Dok ste vi razmišljale."namignula sam i ušla u dućan sa nakitom. Isto sam joj pokazala haljinu i štikle. Sa police je izvadila lijepe crne naušnice koje izgledaju kao ruže. Kupila sam i to. Za samo 100€… nije loše.
(...)
"U redu. Sad iako to nije vjenčanica, Neymar ne smije vidjeti."rekla je Rafaella.
"Ok. Bez brige, neću mu pokazati."preokrenula sam očima i okrenula se prema Vanessi. Tiho sam ju dozvala a ona je svoj pogled usmjerila na mene."Hoćeš mi biti vjenčana kuma?"osmijeh joj se razlio licem. Veselo je kimnula glavom i zagrlila me. Odlučeno je. Vanessa je vjenčana kuma a Raf je krsna kuma.
-kod kuće-
Haljinu i štikle sam spremila u kutiju ispod kreveta tako da Neymar ne vidi. Iako, ne vjerujem u ta sranja o nesreći ali ono... tradicija je tradicija. Čula sam muške glasove. Smijali su se i nešto pričali. Naravno nepovezano. Sišla sam dolje i potrčala Neymaru u zagrljaj.
