¤Black butterflies¤
Probudila sam se uz tešku glavobolju. Tri puta sam trepnula misleći da je problem u mojim očima, ali nije. Nalazim se u mračnoj i jezivoj prostoriji. Sve je užasno tiho. I sada je tišina ta koja je glasna.
Ugledala sam prozor. Kroz njega je ulazilo malo svijetlosti. Bože... moram do tamo! Treba mi svijetla. Pokušala sam ustati ali nisam mogla. Zavezana sam? Oteta sam... Mario! Oteo me!
"Upomoć! Pomozite mi!"izderala sam se. Nitko nije odgovarao. Čak niti ljudi sa druge strane, ako ih uopće ima. Tko zna gdje je nalazim."Netko... itko! Bojim se..."zajecala sam."Strah me. Izgubljena sam..."suze su se slijevale niz moje obraze. Šmrcnula sam i pokušala suspregnuti suze. Nisam uspjela. Samo su počele još jače kliziti.
Netko je otvorio i zatvorio vrata. Umirila sam se. To je to. Moj spas. Netko me čuo!
"Hej ljepoto. Čuo sam da si vikala upomoć. Pa, došao sam ti pomoći."upalio je svijetlo. Bila sam primorana da zatvorim oči. Svijetlo je prejako. Ako me znanje ne vara, to je ono neonsko svijetlo. Otvorila sam oči i nekako se prilagodila svijetlu. Ispred sebe sam ugledala crne hlače. Cipele su mu bile crne, kožne. Pogledala sam gore. Bijela košulja sa sivom kravatom. Crno odijelo. Njegova smeđa kosa je bila zagelirana, a te jezive, ali opet prekrasne smeđe oči su me promatrale. Primjetila sam i parfem. Ne znam koji je, ali fino miriši. Nasmiješio se i pokazao svoje blistave zube.
"Opijena si i očarana sa mnom."pobjednički je rekao kada se sagnuo do mene.
"Nikada Mario. Samo u tvojim snovima."
"Hrabra cura, nema šta. Ja idem... a ti budi dobra. Moj prijatelj će te čuvati. Vjerujem da ga znaš."nasmijao se i poljubio me. Ili je pokušao. Pljunula sam mu ravno u lice.
Bijesno me pogledao i obrisao moju pljuvačku.
"Ovo ćemo riješiti navečer, Sara."
Vrata su se opet otvorila. Mario se nasmiješio i krenuo prema tom nekom liku.
"Točno na vrijeme Mike."osjetila sam njegov pogled na svojim leđima."Dobro ju čuvaj, vatrena je."i zatim je, pretpostavljam Mario, izašao van.
Taj Mike je došetao do mene. Pogledala sam ga u oči...
"Ti..."
Neymar's p.o.v
Probudio sam se uz iritantan zvuk budilice. Dlanom sam protrljao oči i pogledao na Sarinu stranu. Nje nema. Sinoć se nisam htio brinuti. Možda su ona i Vanessa partijale. Mislim, imaju pravo na to. Možda je Sara kod obitelji Matte. Obukao sam se i oprao zube. Uzeo sam mobitel, novčanik i ključeve te izašao iz kuće. Upalio sam auto i krenuo prema kući obitelji Matte.
.....
Vrata mi je otvorila zbunjena Vanessa. U redu. Znači... Sara je tu.
"Hej. Mogu ući?"kimnula je glavom i pustila me unutra. Ušli smo u kuhinju. Tamo su bili neki starci, neka starija deblja žena i neki lik. Mislim da je to Christian.
"Došao sam po Saru. Još spava?"od njih sam dobio samo zbunjene poglede.
"Sara nije ovdje Neymar."rekla je ona starija žena.
"Pa... rekla mi je da ide sa Vanessom van."sad sam ja taj koji je zbunjen.
"Ja sa njom nisam bila od prošlog tjedna."
Znači... tako. Slagala me. Zašto? Zar je preko mene došla do nekog drugog? Zar se jebe meni iza leđa? Sad mi je zapravo jasno... zašto nije htjela sa mnom voditi ljubav. Meni nabija rogove? E pa neće više!
