'Molim?'javila sam se gledajući u Filipu.'Halo?'ponovila sam sa nestrpljenjem. Napokon se čuo glas sa druge strane telefona. Muški glas, uplakani muški glas.
'Sara....'odnekud mi je glas poznat. Odnekud... samo...
'Neymar?'i razgovor pekinut.
Stajala sam nasred sobe, poluotvorenih usta. Nemoguće da je to bio on. Odakle mu moj broj? Ali opet, možda je bio... Bože, zašto si dajem lažne nade?
''I,tko te zvao?"skakala je oko mene kao da očekuje poklon od mene.
"Ne znam Fi...kad bi barem znala."promrmljala sam pa sjela na krevet.
Da li je to stvarno bio on? Moj Neymar? Ne, nije moj... Neymar nikada nije bio moj. Što si ja umišljam tko sam ja?! Ja sam samo najobičnija, odvratna, tužna, usamljena, dosadna djevojka. A tko je on? Zvijezda, super dečko, zabavan, zgodan, sexy, bogat i mogla bih još toliko toga nabrajati o njemu. Uostalom, zašto bi se baš takav dečko zaljubio u mene? U curu koja je sve samo e zgodna, zabavna i lijepa... zasigurno nisam njegov tip!
"Zašto plačeš?"iz misli me prenuo Rosmarijin glas. Protresla sam glavom pa se namrštila.
"Ne plačem... odakle ti da plačem?"slučajno sam prošla dlanom po obrazima. Mokri su. Vlažni od gorkih suza. Još sam se više namrštila. Ne mogu vjerovati da plačem zbog nekog dečka. Što je sa onim mojim riječima 'Ja nikada neću plakati za nekim muškarcem! Oni toga nisu vrijedni'? Gdje je to nestalo? Gdje je nestala sva moja hrabrost i tvrdoglavost? Zašto se ne mogu tako ponašati u Neymarovom društvu? Ili samo ako mislim na njega? Možda zato što ga volim? Tko zna... čak ni ja ne znam sama objasniti vlastiti problem. Ljubav... ljubav nije stvar niti je pojava. Ljubav je nešto... nešto što se ne može objasniti niti naučiti u školi. Baš kao i prijateljstvo. Ljubav i prijateljstvo se ne može objasniti riječima niti se može kupiti novcem ili naučiti. To je nešto.. nešto što moraš osjetiti da bi shvatio. A ja sam osjetila, oboje.
"Ja...volim...Neymara..."
Neymar's p.o.v
Budilica zvoni. Budi me iz prekrasnog sna. Sanjao sam da sa Sarom šetam prirodom. Bili smo sretni, opušteni i... najvažnije, bili smo sami. Mogu li ju dobiti nazad? Volim li ju? Pa, naravno da ju volim! Mislim, koje glupo pitanje. Najgluplje pitanje u ovo rano jutro. Pogledao sam van. Sunce sija i sve je tako veselo. Razigrano. Raspjevano. Ustao sam iz kreveta i zaputio se ka kupaoni. Ušao sam unutra, svukao pidžamu pa ušao u tuš-kadu. Pustio sam da mi hladnija voda teče niz tijelo. Moram se razbuditi. Zamislio sam Saru pored sebe. Mhm, kako bi to bilo lijepo. I onda ju oženim. Imamo četvero-petero djece i živimo sretni do kraja naših života. Bilo bi to lijepo, ali... da li ću ja to uspijeti i ostvariti? Da li ću ju uspijeti pridobiti natrag? Dovraga, nikada još do sad nisam bio nesigurniji u sebe. Mislim, ja sam Neymar Junior. Vrlo zgodan i sexy nogometaš... koji može imati koju želi, ali njegovo srce pati za nekom malom iz Hrvatske. Stvarno sam lud, lud za njom!!
Obrisao sam zadnje kapljice koje su se spuštale niz moje tijelo. Zamotao sam si donji dio tijela ručnikom pa ušao u sobu. Mobitel mi je zatitrao. Dvadeset propuštenih poziva i pet poruka od Brune?! Stvarno, ona nije normalna! Zašto me zove? Rekao sam joj da ne želim nju niti ju želim više ikada čuti i vidjeti. Koji dio te izjave nije razumjela? Zar je ona tako glupa?! Otvorio sam poruke. O moj bože... Prva poruka: *'Jutro Ney <3* druga poruka:*Jesi mi lijepo spavao ljepotane?* treća poruka:*Što mi radiš? Meni je dosadno :* * Četvrta poruka: *Volimmm teee! Eu te amoo meu amorr <333 * Peta poruka: *Nedostaješ mi* i upravo mi je stigla još jedna:*Kad ćeš mi odgovoriti? Kad ćeš mi oprostiti? Kajem se i gubim orijentaciju u prostoru bez tebe <3*
Stvarno? Ovo mi počinje kidati živce. Da joj pošaljem poruku ili da ju nazovem? Mislim da ću ju nazvati, brže je i jednostavnije. Utipkao sam njen broj. Javila se nakon drugog zvona.
'Ney! Napokon si se javio. Nedostaješ mi.'
'Bruna... što se s tobom događa? Zašto me najednom želiš natrag?!'
'Neymar, priznajem da sam pogriješila... ali, pa i ja sam ljudsko biće. Navedi mi barem jedno ljudsko biće koje ne griješi.'
'Istina, ne postoji. Ali ja mislim da je ovo izašlo van kontrole. Shvati da te ne volim... ti i ja... ne možemo biti zajedno. Nije nam suđeno.'
'N-Neymar... jel to zbog one kuje iz Hrvatske?'
'Bruna, smiri se. Ona nema ništa sa ovim. Nije ona kriva zbog moje dosade'tiho sam rekao.
'Nije kriva?! Je,Neymar! Ona je za sve kriva! Recite mi istinu Neymar... voliš li ju?'osjetio sam kako joj glas podrhtava. Volim li ju, pomislio sam u sebi, naravno da ju volim! Volim ju više od ikoga i više od ičega na ovome hladnom mračnom svijetu. Ona je moja zvijezda u tamnoj noći, moje sunce na plavome nebbu i moja duga poslije kiše.
'Da Bruna. Volim ju. I učiniti ću sve samo da ju vratim.'odjednom sam čuo kako je nešto lupilo. a Bruna je zajecala. Huh, ona se stvarno kaje... ali, malo je prekasno za kajanje.
'Znači tako? Biraš neku balavicu umjesto mene?'
'Da, ipak, ta balavica ima srce i psjećaje za razliku od tebe. Žao mi je Bruna ali tako je.'
'U redu... onda zbogom Neymar.'rekla je pa poklopila slušalicu.
Bacio sam iPhone na krevet pa nervozno rukama prošao kroz smeđu kosu. Ne kajem se zbog toga što sam Bruni izjavio da volim Saru... ali Brunin glas me... protresao. Ipak, Brunu poznajem duže i znam što je spremna učiniti. Ponekad, spremna je oduzeti sama sebi život. To mi nije cilj. Ne mislim čtav život provesti u kajanju. Zato, idem do Brune... moram to sa njom riješiti oči u oči.
(...)
XxXxXx p.o.v
Ne! Ne! Ne! Ne! Koji sam ja kreten! Nazovem Saru i onda samo šutim?! Mogu li ikako gluplji biti?! Da stvar bude gora... pomislila je da zove Neymar. Hah, stvarno... što Neymar ima a da ja nemam? Izgled? Pare? Zar se Sara zaljubila u njega zbog novaca? To ne liči na nju... ali, ne smijem se dati zavarati. Djevojke su spremne na svašta. Ali, Ova djevojka... neka zna da sam ja spreman učiniti bilo što samo da bude moja!
__________________
Nadam se da vam se sviđa :) još samo pet dijelova do kraja. Nadam se da ste uživali u cijeloj priči. Nastavak sutra :) lysm <3
