The Vampire Witch

EPISODE 4 - SEASON 1 - I CAN SURVIVE THIS -

EPISODE 4 - SEASON 1 - I CAN SURVIVE THIS -


**
Prošlo je 2 dana. Pogreb je bio organiziran. Više pogrebova.. Škola se zatvorila. Ostala je bez učenika, bez nastavnika. Ravnatelj nije imao riječi. Tko ne bi volio da se škola zatvori prije roka? Ja prva bih, ali u ovoj situaciji je očito da su svi imali živčani slom. Trebat će neko vrijeme da se ovaj dio grada oporavi. Odjenula sam crnu haljinu. Onu koja mi je Victoria poklonila. Kupila sam crvene svježe ruže samo za nju. No, zamrljala sam haljinu suzama. Čekala sam da se osuše, ali nekako nisu odlazile kao ni moja tuga. Još uvijek nisam pročitala onaj Harryev papirić. Nisam trenutno razmišljala o tome. Nisam mogla kraj svega ovog. Dok sam stajala na groblju, na sprovodu, promatrala sam one nesretne majke. Kako plaču, a meni se srce slamalo. Ima li što gore za roditelja kad mora pokopati vlastito dijete? Crnina. Tuga. Sve je to bilo u zraku. 'Nemoj plakati, Alexandra, nemoj', govorila sam si, ali nisam mogla pobijediti suze. Zaplakala sam. Zašto? Zašto se to mora dogoditi Victoriji koja nikad nije željela drugom zlo? Došao je red na mene da kažem nešto. Stala sam pred sve one ljude. Imala sam ogromnu tremu, ali i želju da napokon progovorim nakon ova 2 dana. Da izrazim svoje osjećaje.

«Ja...još uvijek ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo. Svi smo bili toliko sretni što smo napokon mogli provesti vrijeme zajedno kao prijatelji. Ali...nesreća se dogodila. Kao jedina osoba koja je pri punoj svijesti trenutno...ne znam što se dogodilo...» zastala sam. Kako da kažem o onim glasovima? Proglasit će me ludom. Preskoči to, Alex.

«Samo je bus počeo kliziti i prevrtati se. Ne znam...Osjećam se kao da sam..uljez..kao da se sve to trebalo i meni dogoditi iako nitko to od nas nije zaslužio, a Victoria pogotovo ne. Ona..je bila...ona je bila moja najbolja prijateljica od vrtića. Tek smo naučile abecedu. Zajedno smo šišale barbike i bojale im kosu temperama. Zajedno smo naučile čitati i pisati. Igrale smo se svako podne i pisale jedna drugoj zadaće. Ne želim i ne mogu prihvatiti da ih više nema. Ne želim da tu leži.  Ne znam kako ću još danas i sutra pretrpjeti ove sprovode, ali želim ići. Oni su svi moji prijatelji, moram ići. Oni svi zaslužuju najbolje iako smo se svi međusobno ponekad posvađali, ali...naši razredi su bili složni. Uvijek zajedno. A sad? Sad ih je pola mrtvo...i ja...ja više ne mogu...ovo...osjećam se..» počela sam grcati i jecati. Prišla je Victorijina mama sva u suzama i zagrlila me.

«U redu je, Alexandra.» Rekla je nježno i tiho trudeći se da ne padne od slabosti i tuge.

«Nije u redu! Nije u redu da su ljudi moje dobi mrtvi! Nije u redu da se ne zna tko je kriv! Nije u redu da ja ovdje stojim s par ogrebotina, a Victoria je u lijesu jedva čitavog tijela, ne, nije u redu!» žešće sam zaplakala.
Nakon sprovoda sam otišla u hladovinu gdje je bilo mirno, spokojno i pročitala papirić koji mi je dala Pam.


**
3 dana su samo odletjela od Victorijinog sprovoda. Pa, nisu odletjela, trajala su neopisivo dugo poput tri godine. Sjedim i buljim u prazan zid. Jedem samo jedan obrok dnevno. Ne govorim. Planiraju me poslati k psihologu. Čula sam roditelje kako razgovaraju. Događaju mi se čudne stvar. Kao da nešto upravlja mom umom. Čudno. Zastrašujuća je činjenica da ako slučajno pogledam u neki predmet, on padne dolje. Ako pogledam u sat, prestane raditi. Ne znam što se događa. Što ako je onaj kovrčavi zgodni i umišljeni, iritantni Harry imao pravo? Uplašena sam. Trzam se. Mama je zabrinuta. Tata je u šoku. Obitelj nam je zajebana. Više se ne svađaju ali ne zbog njih, nego zbog mene. Žele mi dati mir. Mislim na Victoriu, ali i na onaj događaj poslije nesreće. Sjedeći sam izvadila papirić iz džepa na kojem je pisalo:
«Ako se predomisliš, mi smo ovdje za tu. Nazovi ovaj broj: 555-678-786. Broj je naš. Neka te ne zbune brojke, namjerno nisu prilagođene ovoj regiji. Magija, jednom riječju je objašnjenje. Ako želiš da ti pomognemo, samo nazovi. Ne pokušavaj pronaći dvorac u kojem si bila, nema ga više. Pretpostavljam da si uplašena i zbunjena, te ti se događaju abnormalne stvari. Požuri jer vrijeme curi. Napada je sve više. Netko te pokušava pronaći, ne želim te uplašiti, ali je istina. Planiramo te zaštititi jednim ritualom i podučiti te gradivo vještičarenja koje se provodi u 5 godina, samo u 4-5 mjeseca. Zato nemamo vremena. Odluči se. Mi ćemo srediti tvoje roditelje.

P.S. Moja sućut.

-Harry S.»