The Vampire Witch

EPISODE 20 - SEASON 4 - TRUE DEATH

EPISODE 20 - SEASON 4 - TRUE DEATH

AMBER LISBON'S P.O.V.

Alex se čini sretnom. Možda presretnom. Što ako je saznala da njena smrt nije jedini način da se izvuče iz  Adrianovih kandža? Ne. Nije valjda. Jasno sam rekla Tari da ne smije ni zucnuti o drugim opcijama osim one pogubne za Alexandru. Želim je ubiti. Više od svega. Svaka njena bol, nezadovoljstvo je sreća za mene. Mrzim je. Uvijek dobiva što želi i kada želi. Sve se vrti oko nje. Čak je uspjela prisvojiti Jennifer. Pardon, Annabelle. Ne znam zašto mi je žao što Annabelle nije uz mene, valjda jer nemam koga ponižavati. Annabelle je sada potpuno drukčija osoba. Trebala bi mi zahvaliti što je sada Jennifer Check.

Što se tiče Alexandre, ona je, kako neki kažu, suosjećajna i draga. Zbog toga je i mrzim, ali opet kada bolje porazmislim, nisam jedina koja je mrzim. Većina vještica i vampira je ne mogu smisliti. Nisam joj jedini neprijatelj. Zašto je mrze? Jer je ja mrzim. Došlo je novo doba za svijet. Doba kad ću ja preuzeti svijet i natjerati ga da me obožava, ne Harry, ne Adrian, a pogotovo ne Alexandra.

/FLASHBACK/

"Ako dođe djevojka pod imenom Alexandra Harper, možda se predstavi pod prezimenom Compton i zatraži od vas da je izliječite od Adrianovog pokušaja ispiranja mozga, nećete joj dati sve opcije." Čim su se vrata prostorije zatvorila, progovorila sam hladnim tonom. Tara, trenutno žena koja vodi ovo mjesto, je podigla pogled sa stola na kojim je imala papire koje je maloprije piskarala.

"Alexandra Harper? Nije li to cura koja te napala? O vama se dosta piše. Je li ona hibrid?" Začuđeno me upitala te nastavila pisati nešto na papir. Izgledalo je kao da piše nekome pismo.

"Da. To je ta. Vidim da znate donekle tko je ona." Odgovorila sam i bez pitanja sjela ispred Tare.

"Ne mogu to učiniti, svakoj mušteriji moram dati sve opcije." Odbrusila mi je nezainteresirano. Obojene vještice su takve, nije ih briga što se događa u svijetu oko njih, nije ih briga što sam ja, nova vlasnica prijestolja ovdje i tražim je uslugu. Vrijeđa me činjenica da me ne poštuje koliko bi me trebala.

"Stvarno? A što ako vas uništim?" Namignula sam joj uputivši joj zloban smiješak. Tara je tada prestala s pisanjem, naslonila se u svojoj kožnoj fotelji i nasmijala se.

"Ti ćeš nas uništiti? Uvjerena si da si Lisbonica?"  Kroz iritantan smijeh me ispitivala očito u nevjerici. Znam da će Alexandra doći ovamo, vidjela sam slučajno kako lista njihovu web-stranicu.

"Nisam uvjerena, ja znam da jesam." Suzdržavala sam se da ne eksplodiram pred njom. Užasavalo me što me Tara nije shvaćala ozbiljno. Čini se da ću morati upotrijebiti bolje prijetnje.

"Ne, nisi ti ni L od Lisbon." Nasmijala mi se ponovno u lice.

Pokušavala sam smireno reagirati: "Gospođice Tara, molim vas da me poslušate. Za vaše dobro." Podigla je obrve i prošla prstima kroz gustu tamnu kosu koja je izgledala nevjerojatno zdravo i sjajno.

"Je li to bila prijetnja? Vi stvarno mislite da je 'voodoo' samo šala?" Sada me upitala već puno ozbiljnije. 'Voodoo'? Koji je vrag 'voodoo'? Naravno da mislim da je ta idiotarija samo šala.

"Pa, kad se vještice bave izradom lutaka, znate da su jadne. Uostalom, Adrian i ja smo bliski suradnici, ne želite valjda da mu se zamjerite." Prekrižila sam svoje vitke noge poravnavajući crnu usku suknju. No, Adrian i ja nećemo biti više tim. Dosta mi je njegovih zapovijedi. Uvijek me smatrao glupom, ali sigurna sam da će se to uskoro promijeniti. Jednom kad vidi da sam mu sredila 'njegovu neuništivu' Alexandru, promijenit će mišljenje o meni. Svjesna sam da će mi postati neprijatelj, ali...nije ni prvi ni zadnji na ovoj planeti.

"Ako misliš da se bojim vas dvoje, onda se varaš. Jaka si na jeziku kad nema Marie Laveau." Tara je ravnodušno progovorila. Marie Laveau? Ah, da! Ona je 'voodoo' kraljica. Možeš misliti.

"Aha. Da. Ona je navodno jača od mene." Neozbiljno sam progovorila pretvarajući se da sam zabrinuta zbog toga što će se uskoro pojaviti u Londonu. Ona se ne može mjeriti sa mnom. Glupa je ako će uopće pokušavati. Imala ja veće moći ili ne, lukavija sam nego što ljudi misle i sigurna sam da ću dobiti ono što zaslužujem. A zaslužujem mnogo toga. Ljubav, novac, moć. Sreća. Oduvijek sam bila zapostavljena. Ovo je prilika da me ljudi počinju cijeniti.

"Nije navodno nego jest." Kratko je odbrusila ljuljajući se u fotelji. Otišli smo na sasvim drugu temu i vrijeme je da se vratimo na početnu.

"Ja samo želim znati imamo li dogovor?"  Upitala sam je.

"Što time ja dobivam?" Odgovorila mi je podpitanjem. Što ona dobiva? Da se mene pita, ništa, ali dogovor je dogovor. Neće pristati ukoliko joj ništa ne ponudim.

"Zaštitu vaših života, mogu vam zatvoriti ovo 'voodoo' sranje kad god poželim."  Prijetnja se pomalo nevješto skrivala iza mojih riječi.

"To je sve?" Začudila se. Hm...prokleta bila! No, ako Alexandrina smrt uspije, vrijedno je dati više od ponuđenog.

"Možda mogu donirati petnaest tisuća funta." Ležerno sam rekla igrajući se pramenovima svoje gotovo platinasto plave kose.

"Dvadeset. I obećanje da se ovo mjesto neće zatvoriti." Odmah je dodala. Netko nam je pohlepan?

"Netko se zna cjenkati. U redu." Pristala sam nadajući se da neću požaliti radi ovog. Moram biti pametna. Moram se riješiti proklete kučke. Smeta mi u dvorcu. Ima prevelik utjecaj na Harryja čak i kad je miljama daleko od njega. Jedini način da ga prisvojim je njena smrt. Zašto se glupača rodila? Da je barem umrla sa svojom prijateljicom onaj dan kad je Adrian naredio da se dođe po nju. Svi bogati i moćni muškarci pate za njom. Zašto? Zašto ona? Privukla je Harryja, Adriana, Erica k sebi, samo tako. Nije se ni potrudila. A ja? Toliko se trudim i uvijek me ona pretekne. Uvijek se nekako izvuče. Nije fer. Što da radim? Ne mogu zavesti Harryja. Ne želi me poljubiti, tek mi ponekad da kratku pusu u obraz.

"Usput, došla sam ovdje da kupim ljubavni napitak."  Rekla sam na što je ponovno podigla obrve sigurno se pitajući što će mi.