- NATHAN MAX - EPISODE SEVENTEEN -
«Kako to?» Upitala sam ju. Imala sam osjećaj kao da ima puno toga za ispričati, ali naravno, nikad se nije potrudila ispričati. Jennifer je elegantno zabacila kosu u stranu.
»Kako da sam ...u sekti? To misliš?»
»Aha.» Promrmljala sam. Katherine je zurkala okolo sigurno slušajući naš razgovor, no nije htjela sudjelovati. Pa, barem tako mislim.
»Nije vrijedno spomena.» Kratko je rekla. 'Nije vrijedno spomena?' Ajde, molim te lijepo, kakva je sad to rečenica? Ona nije takva. Jennifer je ...ne znam...trebala bih prestati o ovome i vratiti onu staru 'bitch named Jennifer' koja je eksplozivna. . No, ipak me nešto zasmetalo. Zašto ne želi i meni reći? Pretpostavljam da Jessica i Katherine znaju, ma sigurno znaju. Čini mi se da još uvijek nisam stekla njeno povjerenje.
»Cure znaju, a?»
»Znaju.» Odgovorila je jasno, a zatim ustala te protresla smeđu kosu i namještala ju gledajući se u veliko ogledalo kraj mog kreveta.
»Mhm.»
»Ne ljuti se. Moja je stvar. Sori.» Pogledala me pomalo osjećajući se krivom, ali ja je nisam krivila. Ne mora mi ništa govoriti. Mogu se strpiti.
«Ne ljutim se. Samo budi svoja.» Nasmiješila sam joj se srdačno želeći se 'skompati' s njom jer biti ovdje je stvarno dosadno. Nemam pojma gdje se nalazim, znam samo da je negdje blizu Londona, tj. centra Londona, ali lokacija? Točna lokacija? Ne. Ne znam i da budem iskrena, nije mi po volji. Želim i ja biti dio ovoga te napokon dobiti tražene odgovore na moja brojna pitanja. No, nitko se ne trudi mi ih dati. Morat ću ih jednom sama dobiti.
«Oke, pretvarat ću se kao da znam na što si mislila dok zapravo i ne znam.» Zbunjeno je rekla smješeći mi se. Katherine se nekako razveselila vidjevši da je ovaj razgovor krenuo u pozitivnom smislu te da nema one drame. Koliko god mi se svega nadogađalo u životu, nisam 'drama queen'. Naporno je. Zaista, više sam druželjubljiva, samo što sam trenutno zbunjena i tužna zbog stvari i osoba koje sam izgubila, osoba koje se ne slažu (mislim na roditelje) i tako. Nije lako.
»Budi ona Jennifer koja me pokušala pospremit u grob. Eto.» Pokušala sam joj objasniti na pomalo vulgaran način. Takvi načini su najjasniji, koliko sam shvatila.
»Nema problema.» Složila se ubrzo sa mnom,
«Kad tvoja mama stiže?» Katherine me zvonkim glasom upitala. Ta smirenost nije karakteristična za vampire, barem tako mislim, no Kath je bila iznimka. Ona je bila pametnija, mogla je predvidjeti što će se dogoditi, zaključiti dolazeće posljedice i bila je smirena. Tih nekoliko stotina godina doista nešto znači za čovjeka. Malo previše filozofiram. Ajoj.
»Moja mama?» Upitala sam ju na što je ona odmah kimnula glavom. Ajoj, još jednom, moja mama. Moja mama i ja. Naš odnos i nije ponajbolji. Ne znam zašto, ali uvijek se nađe neki razlog za svađu.
«Stiže u subotu. Nervozna sam. Neće to dobro ispasti.» Uzvratila sam nervozno petljajući prstima.
»Sredit ćemo to.» Katherine je rekla kako bi me opustila. Znam što je mislila pod onim: 'Sredit ćemo ovo.', no ja nisam mislila na to. Imam gadan osjećaj kao da već zna da nešto nije u redu i da nije istina ono što su joj ispričali moj 'novi tata' i Pamela. Pam je bila uvjerljiva, doduše, ali..ne znam. Upravo sam se sjetila nečeg. Ne, ne može biti.
»Ne, Katherine. Nije to, nego ...kao da će doznati...» Promrmljala sam nesigurno. Glede onog čega sam se sjetila, da...napokon sam shvatila puno stvari. Povezala sam sve. Jedan dio mene je bio zadovoljan što sam saznala istinu, no drugi dio je bio užasnut. Mama i tata su se, kao što već od prije znate, svađali, ali..ja sam bila uvijek glavni razlog. Da, govorili su o genima, o precima i o tome kako sam prokleta. Nevjerojatno kako su se stvari poklopile! Iako je postojala mogućnost da sam u krivu te da ova moja tvrdnja uopće nije točna, vjerovala sam da je to istina. Dakle, znaju ili barem pretpostavljaju da nešto nije sasvim u redu sa mnom. Nedostaju mi. Još više mi nedostaje Victoria, čini mi se kao da nikad neću moći nastaviti bez nje. Jednostavno mi je preteško. Znate li onaj osjećaj kad pokušavate živjeti normalno, ali koga god pogledate, što god radite, sve vas asocira na nju/njega? Taj osjećaj živi sa mnom već neko duže vrijeme i ne planira me napustiti. Zašto? Zašto ona? Bila je premlada, živa vatra, imale smo zajedničke planove... i sve je on kriv. Govore da je to bila sudbina, no to je laž. Ne znam tko je taj Max, kako izgleda, nije me iskreno ni briga. Samo znam da ću iscijediti zadnju kapljicu života iz njega. Požalit će za sve. Osvetit ću Victoriu i moje prijatelje. Jedino na čemu mu mogu zahvaliti je Jennifer, Jess i Katherine. Trenutno su mi one najveće podrške.
»Neće. Osim ako već ne zna. Ako već zna, onda je potencijalna opasnost, al' uglavnom ne brini.' Jennifer me trgnula iz mojih nagomilanih tmurnih misli. Moram prestati s negativnim vibracijama. Jenn ima pravo. Iskoristi ono pozitivno. Kažu da sam vještica, ali..ja zapravo nisam ništa učinila! Frustrirajuće je. Želim pokušati nešto 'isčarobirati'. Samo smo na teoriji, ne shvaćam zašto je to toliko važno? Najvjerojatnije ću kasnije shvatiti.
»Dosadno mi je. Nema zabave. Samo je ono teorija, uči godine, uči ovo-ono, ja hoću nekog pretvoriti u žabu.» Glasno sam iznijela svoje mišljenje i prekinula temu. Želim malo na vedriju stranu čak i ako moram nešto 'bubnuti' bezveze.
»Okej, Alex, ako to planiraš na nekom isprobati, onda je bolje i sigurnije za mene da se maknem.» Katherine se nasmijala.
»Neću to na tebi isprobati.» Zatreptala sam blesavo i usmjerila svoj sumnjiv pogled na Jennifer želeći joj dati znak da namjeravam upravo nju 'iskoristiti' ako se uopće tako i može nazvati.
»Isprobaj na Jessici. Ona je najmlađa.» Shvativši, što sam učinila, Jennifer je glasno rekla.
«No way!» Uskoro se Jess vratila ni otkud. Zanimljivo je to kako sam ih brzo počela zvati po nadimcima. A i lakše je, tko će li samo izgovarati ta silna imena!
»Imate li vi sestre?» Upitala sam ih znatiželjno strepeći za odgovorom jer mi se ponekad činilo kao da su potpuno same u svemu ovom. Čvrsto su se držale jedna uz drugu baš kao da se boje da ne izgube jedna drugu. Nekako su se pronašle. Toliko je bilo suprotnosti između njih, ali opet su nekako savršeno funkcionirale. Čini mi se da ću još puno toga proživjeti s njima. Uvijek sam bila jedna od onih osoba koje sve detektiraju.
»Kad postaneš vampir, izgubiš svu obitelj. Ne žele te više. Tako da ne, nemamo.» Katherine me sjetno i kratko pogledala te uzdahnula. Jessica ju je laganim dodirom potapšala i ohrabrila: «Pa, imaš mene i Jennifer. A i Alex će uskoro se pridružiti kad se malo opusti.»
Toplo su me sve tri pogledale sa smiješkom želeći mi pokazati da na neki svoj način mare za mene i žele me. I ja želim njih kao prijateljice. Prazninu koju mi je ostavila Victoria nitko ne može potpuno prekriti i nadopuniti, ali... Victoria je bila 'veseljak'. Mislim da bi željela da pronađem nove prijateljice iako su to vampirice.
»Da, to bi bilo kul. Kad god bih bila gladna, samo malo te srknem.» Jennifer se počela smijati kao neki konj. Srkne, a? S obzirom da sam saznala da je neka vrsta demona, nije mi sasvim svejedno. Kome bi bilo?
»Nadam se da ti ne smetaju naše 'vampirske' šale jer ćeš se morati naviknuti.» Jennifer je primijetila moj pomalo zabrinut pogled.
»Noup. Ne...oke sam..» Odgovorila sam i svratila pogled na pod.
»Alexandra, predepresivna si. Nemoj više. Znam da nisi oduvijek bila takva. Jednostavno, smij se.» Začula sam Jenniferin glas. Imala je pravo baš kao i uvijek. Pa, dobro, ne baš uvijek, ali znate na što mislim.
«Kao npr. Jennifer, ona je na nekim teškim drogama.» Jessica se našalila.
»I uživam dok mogu. I sretna sam, a nemam ništa.» Odvratila je Jenn. Kako nema ništa? Sve bih dala da sam kao ona.
»Imaš mladost, vječnost, ljepotu, život, prijateljice.» Započela sam s nabrajanjem, a ubrzo me ona prekinula:
»Ovo dosad nije bilo život. Ali..da ti priznam, ti si ta koja mi je dala život. Svima nama.»
Nakon ove rečenice, nešto me zatoplilo kraj srca. Bilo je lijepo znati da značiš nekome. U ovom slučaju, više njima.
»Bit ćemo ti zahvalne. Lijepo je vratiti se u ona stara tinejdžerska vremena.» Katherine mi se osmjehnula. Time je završio naš razgovor.
**
Snažne sunčeve zrake su mi ometale koncentraciju i vid dok sam slušala Harryevo predavanje. Sa mnom su bile i 'vampirice'. Čudno mi je bilo kog nazivati vampirima, pa ću to još uvijek držati pod navodnicima. Tako dugo dok se ne naviknem. Začudo, probudila sam se na vrijeme i prilično sam dobro spavala iako nisam imala puno mjesta kraj cura. Bacile su se na krevet, a ja sam se morala nekamo stisnuti, no pošto sam bila umorna od napornog štrebanja, zaspala sam brzo. Jessica ne može i dalje spavati noću. Zaboravila sam kako ona uopće može funkcionirati danju. Ovo spada pod zadnje od mojih 1000 znatiželjnih pitanja na koja se nitko ni trudi odgovoriti niti ih zanima. Harry je zaneseno mlatarao rukama i objašnjavao, Jenn i Kath su igrale 'križić-kružić' (ponekad se ponašaju stvarno neozbiljno), a Jessica je drijemuckala (jer noću je budna). Znoj je doslovno tekao s mene. Vrućine su nepodnošljive. Nemam pojma što je to s vremenom u Londonu. Čudno.
«Crkva smatra vještičarenje grijehom. Velikim grijehom i zbog toga nismo dobrodošli u nju. To ne bi trebalo prekidati našu vjeru, no većinom nije tako. Većina njih je odustalo. Uglavnom, kroz stoljeća su se razvile metoda otkrivanja osoba koje se bave nadnaravnim silama.» Super. Super. Mislim da sam vam ispričala nešto o svojoj mami. Ona mora u Crkvu. Mora. A kako sam ja kći jedinica, podrazumijeva se da i ja moram ići. Što da joj kažem? Još muka.
»Zašto?» Upitala sam ga tiho.
«Bog je prema vjerovanju katolika stvorio ljude. Obične ljude. Vještičarenje i ostali neobični talenti ili darovi se smatraju vražjim darovima. Smatra se da vještice sklapaju pakt s Vragom.» Ja imam vražji dar? Podigla sam zbunjeno obrvu i zgrabila olovku kako bih išta stigla zapisati. Pričala sam ujutro s Harryem. Sve vještice (mrzim taj naziv!) moraju biti 'diplomirane'. A taj test se polaže ovu zimu, a program se radi četiri godine, a ja imam samo par mjeseci. A, a, a. Ljudi moji, niste vidjeli te knjige. To je debelo. Uf! Nema veze, nisam lijena, ja to mogu, ja to hoću.
»Je li to istina ili što?» Upitala sam ga zainteresirano dok su se cure par puta pogledale i nastavile sa svojim čavrljanjem.
»Ovisi koga pitaš.» Čim je to rekao, znala sam na što je točno mislio.
»Misliš na Maxa?» Postavila sam mu podpitanje. No, ubrzo nakon toga sam se sjetila da mi on nije spominjao Maxa i da će najvjerojatnije saznati da sam se raspitivala o njemu. Shit. To ti je tako kad je jezik brži od pameti.
«K-Kako znaš za njega?» Promucavši me upitao. Bože, samo pitanja za danas! Da, sudeći prema njegovom izrazu lica, pa...bio je iznenađen.
»Nije bitno, odgovori.» Ne razmišljajući puno, snašla sam se.
«Da. On spada u te ljude koji se ipak bave crnom magijom.»
»Što oni dobivaju time?»
«Novac, slavu, svijet. Ako dobiju prijestolnicu, zavladat će svim kontinentima i običnim ljudima. Svi će se prikloniti Vragu.» Zvuči jezivo kad znaš da neki psihopat pokušava osvojiti ovaj planet i raditi 'creepy' stvari na njemu. Usto želi imati i svoje pristalice.
»O..Oukej..»
»No, nastavimo. Londonska prijestolnica je prije imala u vlasništvu i Sjevernu i Južnu Ameriku, ali...Maxov predak Nathan se pobunio jer je želio biti na vrhu, raditi svoja pravila, kršiti tuđa pravila, želio je moć, novac. Raskol se dogodio 1530. godine. Za Nathana je bila nova šansa. Ubrzo je započela inkvizicija, spaljivanje vještica, progon. Nitko nije bio siguran. Pogotovo ne naši preci. Najgori progoni su bili u Španjolskoj i Engleskoj te Portugalu. Tražili su začetnike vještičarenja. Mi smo se uspjeli spasiti koliko toliko iako je bilo puno nevinih žena ubijeno, ali u Americi, Nathanovi nisu uspjeli se spasiti u Salemu. Nakon toga je poludio i želio je otkriti kako smo se prikrili k civilima. Počeo se baviti mračnim silama i zbog toga nitko nije mogao u crkvu. Nijedna vještica. Sve nas je prokleo. Nakon što bi se vještica poprskala svetom vodicom, dobivala bi glavobolje i opekline po čelu. Minea Lisbon je bila dobra osoba, velik vjernik, željela je i dalje posjećivati crkvu, ali je bila spriječena. Zato se svake noći molila, molila za oprost i pomagala bolesnim ljudima magijom. Pridružili su joj se i ostali začetnici. Nathan je za to vrijeme sklopio pakt s Vragom, barem se tako smatra i dobio mnoge nove rituale. Jedne noći, za vrijeme molitve, Minea je sklopila ugovor iliti 'Ugovor Božje slave' gdje se zaklela da nikog neće ozljediti čarolijom osim ako će se trebati boriti protiv zla. Bog joj je oprostio. Datum je bio 18.6.1535.»
«To je istina?» Ponovno sam ga nesigurno upitala. A kako i ne bih? Još uvijek se ne mogu naviknuti na status vještice. Zvuči tako izmišljeno i nerealno, kao da sam u nekoj bajci.
»Ne znam.» I sam se Harry zbunio te promrmljao jedva razgovijetno u bradu.
Time je završio sat tako brzo kao i dan. Prolazili su dan, a subota se približavala. Ne znam što se događa doma. Mama me u zadnje vrijeme uopće nije zvala nedostajala mi je. Ah, da, nisam vam rekla, što se tiče onih zakona, nisam ih trebala znati SVE NAPAMET I PO REDU. Već samo prvih 15! I to ne po redu kao što je to ona Jennifer rekla! A što je najgore, Jenn je znala da to tako ne treba, ali me svejedno htjela zaribati. Moram priznati da ove dane nisam pretjerano pričala s Harryem. Nekako smo se udaljili, a i činio se zauzetim i zaposlenim. Šuška se po dvorcu da dolaze neke cure za dva mjeseca i kusur. Tako je to kad ima puno tračera ovdje. Sve saznaš. No, međutim, nisam saznala ništa više jer ni oni sami ne znaju. Niall je rekao Zaynu koji je rekao Zumbulu koji je rekao Sebastianu koji je rekao Pameli koja je rekla Katherine koja je rekla Jessici koja je rekla Jennifer koja je rekla meni da će nas s vremenom obavijestiti. Cijeli krug. Već se ni sama ne sjećam tko je rekao Niallu, ali nema veze. Uglavnom, strah me subote. Jako.
-----------------------------------------Malo povijesnih informacija o vještičarenju ništa ne škodi. :)
Oko toga će se vrtiti cijela priča i zbog toga, Harry i Alex dugo vremena neće biti skupa.. :/ Ali, svejedno nastavite čitati, komentirati i pratiti sve ovo. Hvala vam što čitate i nadam se da vas nastavak nije razočarao. <3
YOU ARE READING
The Vampire Witch
FanfictionUpoznajte šesnaestogodišnju tinejdžericu Alexandru Harper iz Manchestera kojoj je u životu najveći problem bila matematika. Njen razred je trebao ići na kampiranje u šumu, ali iznenada se dogodila nesreća koja nikog nije ostavila ravnodušnim. Naime...