The Vampire Witch

EPISODE 16 - SEASON 2 - MY FIRST TIME

JESSICA ANN COMPTON'S P.O.V. (Point of view iliti točka promatranja)

Nakon što se Bill smjestio u sobi za goste, htjela sam popričati s njime. O Jennifer. O Alex. Pitate se zasigurno, o čemu i zašto? Uskoro ćete saznati. Sklopila sam ruke i naslonila se na zid leđima.

"Bill. Moramo razgovarati." Prekinula sam ovu neugodnu i zaglušujuću tišinu, a on je podigao pogled prema meni zabrinuto.

"Što je bilo?" Upitao je vjerojatno imajući najgore scenarije u glavi, baš kao i svaki normalan roditelj kada čuje ovu rečenicu.

"Bill, sviđa li ti se to što me imaš? Mislim kao potomka, kao kćer ili ti je to obaveza?" Odgovorila sam mu još jednim pitanjem.

"Znaš da je to istovremeno i obaveza i zadovoljstvo. Ali, nikada te ne bih mijenjao. Ti si sada moja kćer.. Možda ti se ne sviđam kao otac, ali.." Krenuo je govoriti na što mi je tlak skočio.

Možda mi Bill nije biološki otac i nikada neće biti, on je najbolji otac kojeg ću ikada imati.

"Bill, prestani. Znaš da bih bila ništa i nitko bez tebe. Ponekad pretjeruješ s recikliranjem i čišćenjem, ali najbolji si. Ne znaš koliko sam u ljudskom životu propatila. Kao dijete, kao tinejdžer, nisam smjela izlaziti. Nositi šminku. Nositi otvoreniju odjeću. Nosila sam dugo i široko. Kosu svezanu u konjski rep. Školovala sam se kod kuće i crkve. Morala sam znati svaki dio Biblije. Volim Crkvu, ali...ne volim svoje roditelje. Imala sam čak alarm na sobi. U 9 sam morala ići spavati, a u 7 sam ustajala svako Božje jutro. Nisam gotovo izlazila iz kuće, samo sam odlazila na satove klarineta. Majka je bila još dobra, ali moj tata. Trnci me još uvijek prolaze kad ga se sjetim. Tukao me. Svaku večer. Nekoliko puta me toliko pretukao da sam završila u bolnici, a mama? Nije mi mogla pomoći. Moj brat, Ed...trudio me se zaštititi, sestru i mene, ali otac ga se odrekao i morao je otići iz kuće. Sjećam se kada bi otac izvadio kožni remen i ....i..."

Otvorila sam se i rekla mu stvari koje, pretpostavljam, nije nitko znao osim mene. Kad sam rekla Alexandri da mi je bolje u ovom životu, kao vampiru, to sam zaista i mislila. Moj otac me promatrao ne znajući što reći, pa je ponovno zavladala ta čudna tišina koju sam mrzila. Rasplakala sam se. Nisam voljela plakati kao vampir. Nažalost, moja vrsta vampira nije imala obične suze, već krvave. Doslovno krvave. Isplakivala sam krv što mi se nikada nije sviđalo i izbjegavala sam plakati.

"Jess, u redu je sada. Gdje si živjela? Ubit ću ga!" Uhvatio me nježno za ramena i pogledao me svojim dobrim plavim očima koje su mi govorile kako sam sada sigurna, zahvaljujući njemu i da mi nitko više neće učiniti ništa nažao. Iako mrzim biološkog oca, volim svoju mamu i sestru i nekako se osjećam krivom što sam sada ja ovdje, a one još uvijek žive uz tog monstruma, a znam da mama nema opcije jer jednostavno, tata je jedini koji ima stalan posao koliko znam.

"Ne, Bill, nemoj. On jedini zarađuje za obitelj, nemoj! Patricia nikada neće moći u srednju školu u Washington, molim te, nemoj! Boli me, ali boljet će me više ako saznam da sam upropastila priliku svojoj mlađoj sestri. Bill, ti i moj biološki otac se toliko razlikujete. Gotovo po svemu. Zato te volim. Spasio si me, možda ne na pravi način, način koji sam željela ali ti si taj koji si me spasio. Volim te."

Stala sam plakati još jače i rukama brisati krv s očiju. Zagrlila sam čvrsto Billa i preklinjala ga da ne čini to jer sam ga dobro poznavala i znala sam da bi to učinio za mene.

"Volim i ja tebe. Je li to o čemu si željela razgovarati?" Tata me pogladio po mojoj riđoj sada ravnoj kosi i upitao me.

Da, uopće nismo prešli na stvar. Uf, ne znam kako da ga sve ovo tražim što namjeravam tražiti, ali samo ću reći što mi je na duši. Ako je uopće imam.