The Vampire Witch

EPISODE 5 - SEASON 2 - HE'S MY HERO -

HE'S MY HERO - EPISODE 5 - SEASON 2

**

Sjedeći u tami na stolcu ispred stolca na kojem je sjedila Valentine privezana, zvala sam Harrya, ali se nije javljao. K vragu! Ne znam tu Alexandru, niti sam je vidjela, no nitko nije zaslužio što ona proživljava sada.

«Što je, Mare? Razmišljaš o tome kako se Alexandrini organi gase? Jedan po jedan dok joj se srce raspada?» Uživajući u tuđoj boli se smijuljila i upitala me sa zlobnim pogledom. Što se njoj dogodilo da je ta mržnja izrasla u njoj? Iskreno, žalila sam je, ali i istodobno sam ju htjela ubiti. No, još nisam mogla. Ova mala svjetlost koja je dopirala iz zidne svjetiljke je bila jedina stvar koja je rasvjetljivala tamnu, pomalo prljavu tamnicu.

«Reci kako si to napravila. Ionako nećeš preživjeti do jutra.» Zaprijetila sam joj.

«Može...rado ću se žrtvovati za svog jedinog gospodara tame koji će vas pobiti. Sve.» Bože, isprali su joj mozak s glupostima! Gospodar tame? Kako to jadno zvuči! Zar ona misli da ću stvarno povjerovati tim sranjima i da ću se uplašiti?

«Prvo pitanje. Zašto si na Maxovoj strani?» Doista me zanimalo. Nikad nisam, niti ću razumijeti što tolika količina ljudi vidi u Adrianu i zašto želi sudjelovati u napadima? Koja im korist? Pokoravati se luđaku samo da bi on ostvario svoje ciljeve? To nema smisla!

»Jer je moćniji od cijele vaše 'elite' zajedno. Jer će uskoro dobiti svoju mladu s kojom će imati još moćnije potomke. Lisbon loza je još uvijek tu, među nama.» Još jedna 'proročka' glupost koju je najvjerojatnije čula u jednoj 'crnoj misi' kod Maxa kad su štovali Vraga. Zaje*ani su to ljudi koji pokušavaju iskvariti druge ljude. Njegova sekta širi se poput kuge. A uostalom, Lisbonovi, oni su 'izumrli' na neki način. Glupo je vjerovati da će se netko od Lisbonovih vratiti. Valjda. Barem ja tako mislim. Šteta je što nemamo šest osoba na čelu svega ovoga, ali tako je kako je.

»Lisbon loza? Njih odavno nema.» Uzdahnula sam nanervirano njenom izjavom. Ustala sam i prišla joj bliže kako bih se uvjerila da ne može pobjeći.

«Maxovi će mi dati moć i slavu. Dat će mi više nego budete vi ikada mogli.» Moć i slava? Ove godine sam te dvije riječi čula preko tisuće puta i iskreno, dojadilo mi je. Dojadio mi je ovaj pokvaren svijet koji se vrti oko para, moći i slave? Nije ni čudo da se natalitet smanjuje, baš kao i ljubav. No, nešto u njenim riječima me zbunilo. Maxovi? Koliko ja znam, nije u najboljim odnosima s roditeljima.

«Maxovi? Misliš na njegovu obitelj?» Upitala sam ju dignuvši jednu obrvu.

»Mislim na braću Max.» Drsko je odgovorila preokrenuvši očima vjerojatno nezadovoljna time što ne znam o njenom 'idolu' kao i ona. Nisam se dala smesti. Nikada nisam čula da on ima brata. Barem mi Harry nije ništa spominjao, a i kad bi netko spomenuo Maxa, što je bilo prezime Adriana ( iako smo ga uvijek nazivali 'Max'), pomislila bih na Adriana, ne na još nekog.

»Adrian nema brata.»

»Ima. Damian i Adrian. Braća tame koji će uskoro..» Počela je proricati, a ja sam počela osjećati bolove u glavi od njenih gluposti. Zbog toga sam je i prekinula.

»Daj me poštedi tih gluposti koje se nikada neće dogoditi! Sljedeće pitanje, kako si uspjela otrovati Alexandru?» Postavila sam joj pitanje dovoljno jasno i glasno. Ispila mi je sve živce. Odavna je nisam simpatizirala, a pogotovo ne sada. Toliko sam željela nazvati Harrya, no ni za Boga se nije javljao. A ionako nema veze. Sad će Mare malo vladati. Neće mene više nitko zaje*ati.

»To znaš i sama, Marie. Obje znamo. Vukodlačka krv je bila najjednostavnija za koristiti.» Imala je pravo u svemu što je rekla. Obje smo znale i ovaj dio s krvlju? Istinit je. Bilo je najjednostavnije pomiješati vampirsku krv s vukodlačkom i dati ga Alex, samo što meni to uopće nije palo na pamet da bi mogla tako nešto učiniti. Postojalo je još jedno pitanje. Zašto bi Adrian želio imati posla s Alexandrom?