The Vampire Witch

EPISODE 12 - SEASON 2 - MY FIRST KISS -

- EPISODE 12 - SEASON 2 - MY FIRST KISS -

"Baš tako, Pierce. Baš tako. Zato te i trebam da u slučaju da se ne vratim, budeš s mojim vampirskim potomkom Jessicom. Jessica, dolazi ovamo!" Kimao je zamišljeno glavom, a brada mu je bila naslonjena na blijedi dlan. Pozvao je Jessicu koja je stvarno brzo došla. Vampirska brzina, pretpostavljam. Moram zamijetiti i to kako iz Katherinine pozicije još bolje vidim i čujem. Ništa nije zamućeno. Baš ništa. Sve je tako jasno, oštro i čisto.

"Znači, mogu računati da te neće biti duže vrijeme? Kolika će biti isplata?" Katherine je upitala Billa koji je ustao s uredske crne kožne stolice na kotačiće i stigao do Jessice koju je zatim potapšao po leđima. Jessica je imala nakovrčanu crvenu kosu i bila je jednostavno odjevena kao i obično.

"150 dolara po danu. Jessica će biti izuzetno dobra i poslušna, je li, Jess?" Obratio se Jessici kojoj se, koliko sam vidjela po njenom izrazu lica, nije osobito svidjela ova ideja, ali pokušavala je biti uljudna. "Pa..Bill...potrudit ću se ne raditi probleme. Zar ne možeš ih ubiti? Ipak si ti kralj Louisane.." Jessica se nasmiješila, a ja sam se zbunila kad sam čula da je taj Bill kralj Louisane. Koji vrag?

"Svi u Vladi su stari od 600, pa do 2000 godina. A ja samo imam 178." Bill je nastavio razgovor.

"Okej..Bill...Katherine ti može pomoći. I Eric i ona njegova Pamela iz Londona. Zar ne?" Jessica nije odustajala od svoje ideje.

" Jess, to je loša ideja. Vjeruj mi." Katherinin pomalo hrapav ton ju je ipak uspio uvjeriti da nije tako jednostavno kao što je mislila.

" Ja bih trebao ići sada. Svaki dan će ti biti uplaćeno na žiro-račun oko 150 $ + svi troškovi koje si imala zbog nje." Bill je podigao bez ikakvih teškoća nekoliko kovčega odjeća na što se dalo slutiti da se neće tako brzo vratiti kao što sam sada malo pomislila. 150 američkih dolara na dan? Katherine se ne može žaliti, nikako.

"Dobro..Dogovoreno, Bille. Sretno!" Osmjehnula mu se Katherine, a Jessica je stala na prste kako bi zagrlila svog 'vampirskog tatu' i oprostila se s njime. Iako mi je sada bilo puno toga jasnije, još uvijek nisam u potpunosti razumjela sve.

*** Nisam ni trepnula, a već sam se nalazila u drugom sjećanju. U drugoj Katherininoj uspomeni. Vjerojatno je ona to sama željela da vidim. Bila sam u automobilu, točnije na vozačevom mjestu gdje su Katherinine tanašne ruke čvrsto držale volan na kojem se isticao zaštitni znak Chevroleta. Još uvijek je bila mrka noć, tu i tamo koja blještava zvijezda na nebu uz koju je svjetlila i četvrtina mjeseca. Pogledala sam na desnu stranu ceste, na žutu tablu na kojoj je bio veliki natpis otisnut crnim tiskanim slovima: Tennessee.

"Teta Katherine, zašto nismo išli kroz Mississippi ovamo?" Milim glasićem je progovorila Jessica naslonjena na sjedalo. Bila je začuđujuće mirna. Obično je hiperaktivna i ima fiks ideje baš kao i Jennifer. Čekaj, a gdje je sada Jennifer? Zar je još nisu poznavale?

"Prva stvar, ne zovi me tetom. Starija sam samo....petsto dvadeset i...jednu godinu od tebe. Druga stvar...ne znam je li ti Bill rekao, ali u Mississipiju je četvrtina stanovništva naš neprijatelj. Vukodlaci." Odvratila je Katherine odvažnim tonom. Kao što već znate, matematika mi nikada nije bila jača strana, ali po mojoj računici Katherine je stara 538 godina. Bome je stara k'o Biblija.

"OK...Katherine. Mislila sam da vukodlaci nas mogu ozljediti samo za vrijeme punog mjeseca." Učinilo mi je kao da Jessica ovdje pokazuje znakove strahopoštovanja prema Katherine na što stvarno nisam navikla. Tu i tamo se 'potuku', posvađaju, a i jednom je Jessica slomila Katherinin vrat. Pretpostavljam da su to njihovi 'znakovi ljubavi'.

"Krivo si mislila. Oni se zapravo mogu pretvarati u vukodlake kada god žele, a za vrijeme punog mjeseca su najjači. To je istina o njima. Koliko imaš godina?" Katherine joj je razjasnila mit o vukodlacima. To nisam ni ja znala, moram priznati.

"17 i pol. Mislim da sam već pet mjeseci vampir." Jessica je odgovorila. Katherine je usredotočeno vozila, gotovo da nije micala ni oko s autoceste, tek bi koji put pogledala u svoj odraz u retrovizor na kojem su visjeli razni 'girly' privjesci i osvježivači zraka.

"Željela si biti vampir?" Katherine ju je upitala.

"Ne...ali drago mi je da jesam. Moji roditelji su zapravo bili ....frikovi tako da mi je drago da sam sada kod Billa. Dobar je on. Ponekad pretjeruje s glupostima kao što su.." Jessica je s nekom sjetom i knedlom u grlu izustila. Mislim da nije bila sretna kod svojih roditelja.

"Recikliranje." Katherine ju je prekinula na što su se obje nasmijale.

"Da, točno, kako si znala?" Nasmiješila se Jessica vedro.

"I mene je pokušao uvesti u to 'spašavanje Zemlje'." Katherine je odvratila i preokrenula očima ne skidavši smiješak s lica.

"Kada stajemo?" Jessica je postavila pitanje Katherine.

"Zašto?" Katherine ju je pogledala začuđeno.

"4:34 je, a i gladna sam. Nisam se hranila već 3 dana, čini mi se." Jessica je rekla. Možda ste već primijetili, ali sada sam većinom slušala, upijala nove informacije i uspoređivala njihova ponašanja. Jessica se puno promijenila. Stvarno puno. Na bolje, rekla bih.

"Uh..OK. Stajemo za 2 minute gdje ćemo se parkirati, nahraniti i odsjesti dan kod mog prijatelja." Katherine je rotirala volan automobila i tako usmjerila ga u neku ulicu gdje su većinom bili barovi, apartmani, možda koja trgovina.

"Erica Northmana, zar ne?" Jessica je podigla lijevu obrvu naslonjena ovaj puta na tvrdo staklo s njene desne strane.

"Da...on ima luksuzan stan ispod zemlje što nam savršeno odgovara." Katherine je rekla i ugasila motor auta te izvadila ključ i pospremila ga u crvenu mini kožnu torbicu.

**

Noć je lagano nestajala. Gotovo je izašlo sunce. Ono što sam saznala je da...Jessica nije se nikada hranila na čovjeku prije negoli je upoznala Katherine. Bill je, kako se čini, jedan od onih dobrih vampira, pa je Jessica pila iz vrećice. Jessica je otišla u benzinsku postaju platiti račun za benzin i možda nekoga 'gricnuti', a Katherine je ostala vani kraj svog crvenog Chevroleta gdje je čekala svoju 'vampirsku bebu' koju je morala čuvati. Da, dobila sam još jednu informaciju. Svi novonastali vampiri koji su vampiri manje od 10 godina se nazivaju 'vampirima-bebama' ili 'vampirskim bebama' što mi osobno vrlo smiješno zvuči, ali svi upotrebljavaju te izraze.

Katherine je pogledavala nestrpljivo oko sebe, cupkajući nogom nervozno o hladan i sivi asfalt. U tom trenutku, učinilo mi se kao da sam začula šuškanje travki i grmlja. Netko je sigurno dolazio. Jessica je izašla iz benzinske postaje oblizivajući vrelu krv sa svojih mekanih usnica, a zatim zastala naglo i raširila oči. Vjerojatno je i ona osjetila nečiju prisutnost.

Katherine, znam kakva je, neustrašiva i impulzivna, je hrabro krenula prema smjeru odakle je dopiralo šuškanje. Svašta sam očekivala, čak i vukodlaka, možda kojeg 'nabrijanog' vampira ili vješticu, ali osoba koja je dolazila (bila je u groznom stanju) me iznenadila. Bila je to Jennifer. Krvava, izbodena, poderane odjeće. Nije dizala pogled od tla. Hodala je šepavo, kao da je prvi puta prohodala u životu. Nije bilo ni traga onoj blistavoj smeđoj i zdravoj kosi. Samo raščupane, suhe i ispucale vlasi koje je nosio topao vjetar.

"Jesi li čovjek? Kako se zoveš?" Začuđeno ju je Jessica promatrala stavljajući pramen svoje vatrene kose iza uha i oblizujući svoje usne. Sama sam mogla namirisati krv. Očekivala sam da će miris biti neugodan, no na moje iznenađenje miris nije bio nalik hrđavom metalu, već na voćni sok. Nisam znala kako opisati miris, ali bio je svakako ugodan.

"J-Ja...sam...Ann..Ja sam Jennifer." Jennifer je podigla glavu prema Katherine i uplašeno promucala. Stvarno je bila u lošem stanju. Jedva je stajala na nogama. Nisam mislila da ću je ikada vidjeti ovakvom.

"Jennifer? Odakle si?" Katherine ju je upitala uhvativši ju objema dlanovima za Jenniferino musavo lice koje je 'krasio' krvavi nos. Unatoč svemu, Jennifer je i dalje bila među najljepšim djevojkama koje sam ikada vidjela u životu. Sigurna sam da je bilo mnogo ljudi koji su bili ljubomorni na nju i koji su još uvijek ljubomorni.

"I-iz Tennessea. Odavde." Strah joj se vidio u kristalno plavim očima.

"Imaš li obitelj?" Jessica ju je upitala vodeći prema sivom liftu gdje su Katherine, Jessica ušle držeći Jennifer koja je slabašno stajala na nogama. Katherine je stisnula gumb za podzemlje.

"Ne više." Jennifer se rasplakala.

"Trebaš krvi. Vampirica si. Jessica, brzo u Ericov stan. Dođi, Jennifer....sredit ćemo te." Katherine ju je zagrlila i pošle su prema dugačkom hodniku nakon što su se teška metalna vrata lifta otvorila.

"Zašto mi pomažeš?" Jennifer ju je pogledala nevinim pogledom i pustila suzu.

"To je što djevojke moraju raditi. Pomagati jedna drugoj. Pogotovo ako su vampirice. A i...možda mi budeš od koristi." Katherine je uzdahnula.

**


/SADAŠNJOST/ ALEXANDRA'S P.O.V.

Ovi prizori su me ganuli. Pogotovo, kad sam ugledala Jennifer onako bespomoćno. Mislim da...je to priča koju je skrivala, ali vjerujem da tu ima puno više, a s vremenom ću i saznati o čemu se točno radi. Otvorila sam oči i to je bilo to. Zapravo sam uspjela nešto učiniti bez Harryja. Bez njegove pomoći. Potpuno sama. Ušla sam u nečije sjećanje. Katherine, Jessica i Jennifer su me promatrale zainteresirano sigurno misleći o mojim dojmovima. Ponovno sam se nalazila na sigurnom, sjedeći prekriženih nogu na najudobnijem krevetu na svijetu. Svjetla su bila prigušena što je davalo nešto posebnijeg doživljaja svemu ovome.

"Wow." Oduševljeno sam izustila u nevjerici još uvijek razmišljajući o svemu ovome. Bilo je kao da sam otišla u prošlost, u vremeplov, samo što sam promatrala sve te događaje kroz Katherinine oči. Naravno, nisam mogla čuti njene misli, ali i ovo je bilo puno što sam učinila.

"Dakle, vidjela si me..." Zamišljeno je rekla Jennifer podbočevši svoju bradu na dlanove glatkih ruku koju su krasile srebrne narukvice u obliku velikih obruča.

"Da. Jesam i ne razumiješ zašto to pokušavaš sakriti." Odvratila sam joj pomalo grubo jer meni uistinu nije bilo jasno zašto ona se pretvara poput neke nepobjedive čelične hladne šipke koja samo bode druge. Svi imaju osjećaje i pokazuju ih, neki više, neki manje, ali ona ih uopće ne želi pokazati što mi na neki način smeta. Ne smeta mi jer mi ide na živce, već želim da bude sretna jer sve u svemu, ona to zaslužuje. Mislim da zaslužuje sreću.

"Jer su to moje slabosti. Uzrok svemu tome je moja slabost. A ako želim preživjeti sva ova sranja koja mi život i Adrian zadaju, moram sakriti slabosti i biti kuja prema svima. Katherine mi je to rekla iste te večeri. Možda ti se sada Kath čini milom i dragom, ali trebaš je vidjeti kakva je doista." Jennifer se obranila glasnim tonom. Otkad sam upoznala Katherine, bila je uljudna, ali pretpostavljam da je to bilo zbog njezinog 'babysitteringa'. Morala je podučavati Jess dobrim manirima za što ne mogu baš i reći da je nešto naročito uspjela.

"Dobro..ali ne moraš biti takva prema nekome za koga znaš da brine o tebi. Nisam tako loša. Mislim...jesam loša, ali ne najgora. Svi smo mi zli, samo je netko više, a netko manje." Katherine je progovorila na Jenniferine riječi. Imala je pravo, ali sasvim mi je nešto smelo misli kad sam igrom slučaja podigla svoje zelenkaste oči na zid nasuprot ovog kreveta i vidjela sat na kojem je bilo gotovo sedam sati. Odmah mi je ona Adrianova poruka pala na um, a s porukom i prijetnja. Strah me preplavio.

"Ljudi, ovaj sat ide dobro?" Ukočeno sam ih upitala.

"Što je?" Jessica me zbunjeno upitala i podigla obrve začudivši se zašto sam tako naglo promijenila temu.

"Moja mama. Sedam sati je." Kratko sam rekla. Mislim da im je nakon ovih kratkih riječi bilo sve kristalno jasno.

***

Nismo oklijevale, već smo se sve za koju minutu našle kod Harryja koji se, kako izgleda, već pobrinuo za stvari. Naime, kad smo stigle u njegovu radnu sobu, kod njega je već sjedila niska smeđokosa cura mojih godina, ako i ne starija od mene koje ljeto. Bila je zavezana čvrstim komadom konopa za stolac i pokušavala nas je ugristi iako nije bila vampir. Čudno. Odmah mi je bila duša, baš kao i srce na mjestu jer me prije koju minutu panika jednostavno ulovila. Slično mi se inače događa kad netko spomene test iz matematike prije sata matematike na kojem smo trebali pisati. A moja mama je spokojno i mirno jela večeru negdje u dvorcu. Osjećala sam se pomalo glupo. Dižem uzbunu bezveze.

"Tko je pak ova?" Jennifer se nije mogla suzdržati bez da nešto spomene ili upita. Znala sam da će dobiti odgovor na pitanje jer ga uvijek dobije. Ako ne, onda vas gnjavi do smrti, pa...jednostavno, nitko ne želi proživljavati tu 'muku'.

"Ja sam Mona Wanderwall i molim vas da me odvežete." Srčana i bijesna tinejdžerica se napokon smirila, prestala raditi čudne stvari sa zubima i sjedila je na miru. Hvala Bogu. Moram priznati da mi je trenutno srce nabijalo kao ludo.

"Radiš li ti za Maxa?" Harry je čučnuo ispred nje i upitao je. Nosio je tamne traperice i bijelu majicu ispod koje je 'skrivao' svoje tetovaže i lančić s privjeskom.

"Da. Mislim, radila sam. Prije nego što sam donijela paket." 'Čudakinja' je odgovorila. Iako je bila pomalo zastrašujuća, bila je naočita, a i moram priznati da je imala odličan stil za oblačenje.

"Znači, ti si ga isporučila Niallu?" Harry je ustao i šetao smireno i ravno po drvenom lakiranom podu. Možda je hodao presmireno. Katherine me pogledala krajičkom svog smeđog oka ne okrećući glavu dajući mi do znanja da nešto ovdje ne štima, samo što nismo znali što nije u redu. Atmosfera u zraku je bila prejeziva. Vjerojatno jer je članica 'Dark Angela' ovdje zračila negativnošću. Jedno od obilježja članova te sekte iako ih je toliko da bi mogli osnovati državu, a ne samo sektu. Tko zna što je naumio Max. Samo on. Kad bih samo znala, zašto je takav. Nitko nije negativac bez razloga. A i voljela bih znati, zbog čega sam mu toliko bitna.

"Da. Jesam. To je bila Damianova naredba koji je trenutno u Engleskoj, možda čak i ovdje." Mona, kako je toj djevojci bilo ime, se zavodljivo smješkala Harryju što mi se nije sviđalo. Nimalo. Možda sam ljubomorna? Nah, zašto bih bila ljubomorna zbog njega? Nije baš da mi se sviđa, samo izgleda predobro, miriše predobro i pametan je i drag. Samo to i ništa više. Valjda.

"Tko je Damian?" Zbunila se Jennifer sklopivši ruke i namrštivši svoje uredno počupane obrve. Napokon je netko postavio pitanje na koje sam ja mogla odgovoriti.

"Brat Adriana Maxa." Odgovorila sam joj na što je iznenađeno skupila usne u veliko 'O'. Nastavila sam slušati razgovor.

"Zašto želi Alexandru?" Harry joj je postavio iduće pitanje. Ovako, pretpostavljam, izgleda ispitivanje. Samo što nema nikakvih sprava za mučenje. To mi je drago. Da, ovo je dobro pitanje, koji vrag me svi gnjave ovih dana? Najradije bih uzela tavu i sve ih pobila tamo.

"Ne znam sve razloge, ali nešto sam načula. Par razloga. Ali, ako vam išta kažem...morat ćete me sakriti u dvorac, ma bilo gdje, samo da me ne nađu braća Max. Ako me nađu, ubit će me na najokrutniji mogući način zbog izdaje. Molim vas, k'o Boga vas molim!" Mona je očajnički nas preklinjala, a ja sam za to cijelo vrijeme razmišljala o mogućnosti zamke. Što ako je poslana da nas prevari i dostavlja informacije Maxovima? To ne bi bilo dobro.

"Zašto si promijenila stranu?" Jessica, koja je više nego očito razmišljala kao i ja, nije oklijevala da ju upita o toj nagloj promjeni.

"Stric me prodao Maxu kao robinju. Sada sam pobjegla i rekla Adrianu da idem po Alexandrinu, ali zapravo sam tu da spasim si život, a i dušu od ovih frikova tamo. Morate me sakriti...nemate pojma kako je to živjeti u strahu i bježati od Adriana!" Odgovorila je.

"Zapravo, znamo. A sad, gukni golube." Prekinula ju je naživcirano Jennifer koja nije imala više toliko živaca i željela je da ova drama čim prije završi, baš poput mene.

"Treba mu njezina krv jer...ona omogućava vampirima hodanje po suncu, a vukodlacima pretvaranje po danu. Znate da se oni pretvaraju samo po noći što nekima ne odgovara? To je prvi razlog. Drugi razlog, želi je oženiti i želi da bude na njegovoj strani. Treći razlog, govorka se po New Orleansu da postoji ritual 'The Vampire Witch'. Svi su uvjereni da je ti i Alex znate, pa se nemojte čuditi ako vas tko otme ove sedmice." Kad je obrazložila zašto je Adrian 'lud' za mnom, meni je mrak pao na oči. O, je*o te život u šta sam se ja uvalila? Još mi samo treba da me svi vampiri naganjaju. Koji vampir ne bi želio hodati po suncu? Uskoro će saznati za mene, e, onda sam nadrapala.

"Mene će on ženiti? On hoće da budem na njegovoj strani? Kako, tako da me umalo ubio dva puta i pobio sve najmilije? Jedino šta će on dobiti od mene je šaka u zube." Nanervirano sam i glasno protestirala. Ajoj. Ovo je nadmašila sva moja očekivanja - na negativan način.

"Zadovoljni? A sada me puštajte i sakrijte!" Mona se pokušavala osloboditi, ali mogu reći da ju je Harry dobro zavezao za taj jadni stolac.

"Ideš u Azkaban." Harry me iznenadio ovom rečenicom. Koji je vrag opet njemu došao? Dani mi prolaze presporo i svašta mi se događa u jednom danu. 'Uskrsnula' sam, probudila se k'o ženska verzija Supermana, vidjela Harryja bez majice (jedina dobra stvar, heh), dobila paket od Adriana u kojem je bilo ljudsko srce, prijeteće 'pismo' u stihovima (ako možemo to tako nazvati), pokušala se ubiti, vidjela sam Katherinino sjećanje i došla ovamo. Neka mi netko zabije vilicu u vrat da mi skrati muke. Ja ovo više ne mogu. Najradije bih zaplakala, ali kakve koristi imam od toga? Moram se sabrati i moram prekinuti ovo što mi se događa. Ne znam ni sama kakav ću biti 'fighter', ali...uvijek nekako preživim i uvijek nekako ispadne. Jednom dobro, drugi put loše, a treći put nikako.

"Što? Zašto? Harry, šta ti je?" Upitala sam ga.

"Bit će tamo u mentalnoj bolnici zatvorena gdje je sigurno neće tražiti." Odgovorio je bez da me uopće pogledao. Opet nešto mulja.

"Alexandra, ne vjeruj Harryju! Postoji još puno toga o njemu što moraš znati!" Mona se zaderala na što sam se zbunila, ali kome da vjerujem ako ne Harryju? Harry je uvijek bio uz mene, i kad sam to željela i kad nisam. Čak i da mi netko kaže da će me ubiti i da bježim od njega...ne bih mogla. Ne znam zašto. Glupa sam kao i obično.

"Zašuti! Vodite je.." Harry je uznemireno poručio Sebastianu i još nekom stražaru kojeg nisam ranije vidjela.

"Harry, o čemu je ona upravo govorila?" Okrenula sam se prema njemu i digla pogled prema njegovim očima boje tamnog zelenila.

"Nije bitno. Lupeta bezveze." Nježno me uhvatio za dlanove koje je zatim dodirivao svojim palčevima. Zašto imam taj osjećaj da laže? Zašto bi mi lagao?

"Dobro." Nezadovoljna njegovim odgovorom sam promrmljala i ispustila mu ruke te se okrenula prema sobi. Umorna sam. Željela sam samo utonuti u san. Još jučer sam umirala u to vrijeme, a sada? Sada sam ovdje.

***

S obzirom da sam u 5 trebala ustati bez obzira što se sve zbilo danas, navila sam alarm. Mislim da više nema mjesta za žaljenje, tugu i suze. Oni mi samo sve ovo otežavaju. Gotovo je sa starom Alexandrom. Više ne mogu biti ona naivna cura iz Manchestera koja nikada nije živjela s punim plućima, koja je znala samo plakati, skrivati se od svega. Ne želim se plašiti Maxovih jer oni žele da se ih plašim. Ne znam kako ću naučiti preživljavati sve ovo, kako ću naučiti biti nova 'The Vampire Witch'. Ne znam kako ću piti krv, ne znam kako ću živjeti kao hibrid čovjeka (vještice) i vampira, ali hoću. Više me nitko neće moći slomiti, ni pshički ni fizički. Ovo sam sada ja. Moram učiti nove stvari, moram krenuti dalje. Za Victoriu. Za tatu. Za sve koji su me prerano napustili. Postoji neki razlog zašto sam baš ja preživjela, zar ne? Ovaj ritual je, za neke ljude, blaženstvo. Fenomen. Sretnici su oni koji znaju kako ga izvesti i koji sastojci trebaju. Pa, tako ću se i ja ponašati, ali neću zahvaljivati magiji za sve ovo. Zahvalit ću Bogu. On mi je dao novi život, ma tko god mi tvrdio drukčije. Gotovo je. Vrijeme je za moje novo razdoblje u životu. Bolje razdoblje. Vrijeme je da se prestanem bojati i skrivati. Vrijeme je da se probudim i počnem boriti za ono što mi pripada, za ljubav, za bližnje, za svoje drage preminule, za sve ostale nevine koji bi mogli stradati. Ne može se sve odvijati igrom slučaja.

Jessica i Katherine su 'lumpovale' po vani. Pile krv, po ne znam ni sama koji put, a krv mi se nekako prestala gaditi. Prihvatila sam to da moram je piti. Imam priliku i ne smijem je zaribati. A što s Jennifer? Ona je također bila s Jess i Katherine, ali mi je spomenula da će se vratiti do 2 i odspavati svoje. Dogovorila sam se s mamom kamo ću sada u školu, bez onog teškog osjećaja u grudima. Da se Katherine toliko samosažalijevala, nikada ne bi uspjela preživjeti 538 godina. Pokrila sam se dekicom i zatvorila oči. Očistila misli. Pomolila Bogu da mi pomogne ...možda nisam najuzorniji vjernik, ali sam opet - vjernik. A to je i najbitnije, zar ne?

Laku noć, Alex.

***


'You took my light You drained me down But that was then And this is now

Now look at me,

This is the part of me That you're never gonna ever take away from me, no This is the part of me That you're never gonna ever take away from me, no

Throw your sticks and stones, Throw your bombs and blows, But you're not gonna break my soul' su bili stihovi koji su dopirali iz nepoznatog smjera. Refleksivno sam pokrila umorno glavu jastuk koji je bio jučer presvučen svježe opranom jastučnicom. Znala sam da moram ustati. Ovo je moja pjesma za motivaciju. Vrijeme je da dignem svoje lijeno dupe i nešto napravim u životu. Pa...mogu li imati još par minuta?

NE. Ako zaklopim oči na minutu, zaspat ću i od alarma neće biti nikakve koristi. Pomirila sam se s činjenicom da je moje vrijeme za spavanje odavno prošlo i ustala. Bilo je 5 sati. Ozbiljno? Pet sati? Sunce nije sasvim izašlo van, tek se jedan mali komad vidio. Jennifer se nije dala smesti. Spavala je k'o top. Nije čudo, jučer je došla stvarno kasno.

Otuširala sam se, depilirala sva mjesta koja se moraju, namazala hidratnom kremom, nanijela samo korektor na lice da pokrijem tu i tamo koji prištić. Nisam imala puno prištića, ali ako imam taj jedan, on grozno izgleda. Odjenula sam crne tajice i bijelu strukiranu majicu na naramenice. Bacila sam ponovno pogled na zidni sat nasuprot mog kreveta. 5:46. Čak nisam zakasnila. Wow. Ipak, mislim da će me Harry danas pošteno izmučiti, pa sam svezala čvrsto svoju smeđu valovitu kosu u visoku punđu, naizgled pomalo previše urednu, ali takva sam. Sve mora biti na mjestu.

Nadala sam se da tenisice doista mogu pomoći u izvršavanju sportskih aktivnosti jer...ako ćemo realno, nisam baš najbolja sportašica. Točnije rečeno, uopće nisam sportašica. Vrhunac mog tjelesnog je kolut nazad. Nisam lijena, ali imam uz jednu lijevu ruku i dvije lijeve noge. O, Bože, kako ću se ja danas osramotiti!

Vrijeme je da krenem, pretpostavljam. 5:54. Možda je koju minutu prerano, ali još uvijek sam nova u ovom dvorcu i ne znam sama doći do kuhinje, kamoli do izlaza dvorca. Mogao bi mi netko dati tlocrt ili neku mobilnu aplikaciju tipa 'Google Maps' iako mi ni to ne bi sasvim pomoglo.

** Nekako sam uspjela stići do ulaznih ogromnih vrata dvorca, a na ulazu me već čekao Harry koji je izgledao pre..hoću reći koji je nosio donji dio trenirke i (nažalost) crnu kratku majicu koja mu je bila pripijena uz tijelo. Digao je desnu ruku i pogledao u sat, a zatim vratio pogled na mene. Valjda ne izgledam čudno. Nadam se da će se u DNK analizi ispostaviti da je moj tata negdje tamo živ. Uzdahnula sam. Previše briga.

"Jutro!" Pokušala sam zvučati uljudno i vedro. No, u sjećanju mi je ostalo previše toga, a s time i da 'ne bih trebala vjerovati Harryju'. Što drugo da radim?

"Bok, Alex. Znao sam da nećeš uzeti krv jer to jako vješto izbjegavaš, pa sam uzeo umjesto tebe, a s njom i par sitnica." Pozdravio me s bočicom u koju je mogla stati količina tekućine od 2 dl. Usto je ta bočica bila napunjena do vrha s krvlju. Ljudskom krvlju. Svašta me danas čeka. Pružio mi je bočicu i izašli smo na zrak. Vjetra gotovo da nije bilo. Hodali smo po sitnim kamenčićima koji su škripali pod našim tenisicama.

Vidjela sam da ta staza posipana sitnim ukrasnim i sivim kamenčićima vodi prema mješanoj šumi (potom mislim da u njoj ima i crnogoričnih i listopadnih stabala). Čula sam da šuma ima velik teritorij te da se svašta može naći u njoj. Možda da se vratimo na činjenicu da ću danas morati prvi puta piti LJUDSKU krv. Neka me netko lupi tavom po glavi.

"Uh, OK. OK je. Pit ću danas, ne brini. Kamo danas idemo?" Trgnula sam se iz svojih misli i odlučila si pojednostaviti stvari umjesto da non-stop stvaram neku dramu.

"Prvo idemo trčati tri kilometra kroz šumu oko dvorca, zatim u teretanu. Raspored je ovakav: dva dana vježbamo fizički, sljedeća dva dana odmaramo mišiće i vježbamo čarolije...dok ne navikneš mišiće. Na treninge možeš nositi slušalice, MP3 ili MP4, mobitel, bočice vode, flastere i vaše ostale ženske pizdarije." Ova stvar s odmaranjem mišića na dva dana nije loša. Sjećam se gimnazije u Manchesteru i tjelesne kulture. Bome, nisam sljedeći dan mogla normalno hodati. A što se tiče 'pizdarija', njih ću svakako ponijeti sa sobom.

Nešto sam propustila u njegovim riječima. Nešto što je najvažnije. TRČANJE 3 KM. Mislim da bi mi trebao skratiti muke i ubiti me odmah umjesto da me 'vuče' po šumi.

"Tri kilometra? OK. A kao drugo, Styles i sam nosiš te 'ženske pizdarije' sa sobom tako da ne zezaj." Odbrusila sam mu šaljivo.

**

Ja pojma nemam odakle Harryju toliko snage. Ne mislim pritom na fizičku jer je više nego očito da vježba i radi na sebi uistinu puno, već mislim na psihičku. Non-stop sam brbljala. Ušutjela sam tek onda kada smo započeli s trčanjem, a ja sam se počela umarati kada smo prošli nakon treće smreke (barem mi se čini da je to bila smreka). Kad sam napokon ja zašutjela, Harry je govorio k'o u šesnaest svakakve gluposti što je pogoršavalo situaciju jer se nisam mogla prestati smijati. Trbuh me bolio (i od trčanja i od smijeha), a morala sam istovremeno trčati. Harry je stao kao pravi džentlmen da bih ja dama imala prednost iako 'badava to meni ako ću svejedno biti zadnja.

Mislim da je prošlo tek pet minuta i da smo prošli malo manje od kilometra. Trčali smo laganim koracima. Osjećala sam Harryjeve oči na sebi uoči trčanja. Htjela sam ga ignorirati, tj. očajnički sam pokušavala, ali nisam uspjela. Okrenula sam glavu prema njemu na što mi se nasmiješio. Nešto drugo je u pitanju. Nisam željela stati, nego sam i dalje trčala.

"Što je?" Zadihano sam ga upitala potom pokušavajući udahnuti više zraka kako bih mogla nastaviti s trčanjem. Moram se vratiti u formu, ozbiljno. Zapravo, ne mogu se vratiti u formu jer u njoj nikada nisam ni bila.

"Ništa, samo...ništa." Zacrvenio se. Možda bih već zaboravila na njega, da ga nisam slučajno uhvatila kako zuri u moja prsa.

"A budalo jedna! Kako ćeš ti mene trenirati?" Prasnula sam u smijeh. Ne znam zašto, ali mi čak nije toliko smetalo. (IGNORIRAJ PRETHODNU REČENICU, NE ZNAM ŠTO MI JE). Obično sam ja ta koja potajno gleda u njega. Ali...ipak želimo profesionalan odnos. Možda bi bilo bolje da radim

"Alex, dobro znaš da smo 'samo' prijatelji. Zašto šiziš? Bio bih čudan da ne gledam." Pokušao se opravdati za ovaj 'smrtno grješan' čin. Znam da je Harry najljepši dečko na svijetu koji je jednako tako i pametan i drag, ali je isto tako i idiot. Kreten. Živcira me. Dobro, sada i ne tako kao što je prije.

"Ne, bio bi normalan. A sad šuti jer ja ne nisam brza kao i ti i ne mogu trčati kao i ti. Malo respekta za ovu stariju bakicu koja se vuče za tobom." Odvratila sam mu.

"Uskoro ćeš biti brza poput mene. Moći ćeš trčati 40 km na sat, ako ne i brže." Razgolačila sam oči na njegove riječi. Hoću li ja to stvarno moći? Hm...pa to sam ja. Spora Alex. Nema šanse, ali opet...obećala sam sama sebi da ću si pružiti novu šansu. Želim biti neovisna. Ne želim da me princ spašava. Želim da mi moj princ doda pušku dok ja ganjam svog neprijatelja. Dobro, nisam toliko smrtonosna. Zasad.

"To uskoro mi se baš ne čini tako uskoro." Promrmljala sam.

**

Nakon 20 minuta skoro sam umrla na kraju mjesta. Skoro. Sada ne mogu umrijeti tako lako osim ako mi netko ne isčupa srce, odrubi glavu ili otrova vukodlačkom krvlju. Postoje još neki mini uzroci smrti, ali trebala bih biti sposobna se obraniti od napadača. Ne mogu biti samo tako bolesna. Ne mogu se zaraziti bolestima. Ako se zarazim kojom, znači da ima veze s vješticama i vampirima. Uspjet ću ja pohvatiti sve ove informacije i onda će svi oni vidjeti.

Duboko sam disala i držala se dlanovima za koljena. Harry mi je pružio bočicu krvi. Trenutak istine. Maknula sam čep i nevoljko uzela gutljaj koji sam gotovo povratila. Doslovno sam se prisilila da tu gadnu stvar progutam. Nije bila toliko gadna, čak bih mogla reći da je ta krv imala intezivni okus po...voću? Ali, svejedno, nije lako piti ljudsku krv. Pošto sam hibrid vampira i čovjeka, mogu upravljati glađu i mogu odrediti hoću li piti krv ili ne što se ne može reći za vampire. Oni su jednostavno prisiljeni. Ne mogu se kontrolirati.

"Osjećam se tako...odvratno. Kao zvijer." Promuklim glasom sam rekla dok sam osjećala kako strana krv počinje djelovati. Dobila sam više snage. Uvrnuto.

"Ti jesi jednim dijelom zvijer. Ali si i ljepotica." Izustio je radeći isto - pio je krv. Nije radio to s grižnjom savjesti poput mene, rekla bih da je uživao.

"Hvala ti." Nasmiješila sam se na što mi je namignuo. Ustali smo i vratili se do njegovog Range Rovera kako bismo mogli otići u gradsku teretanu.

**

Kamo god sam se osvrnula, vidjela bih nabildane momke bez majica, znojne kako dižu utege. Raj za moje oči. Ispred mene je visjela crvena boksačka vreća, a Harry je otišao nam po rukavice. Ne mogu vjerovati da zapravo treniram.

Kad se vratio, pomogao mi je staviti teške rukavice, a prije toga ih je pažljivo previo bijelim tkaninama što je zatim učinio sa svojima. Hey, znam što već mislite, ali ja sam ga samo 'zamolila' za pomoć. Pokazao mi je kako udariti čim jače, a da se ne umaram previše.

Pokušala sam udariti, ali vreća se gotovo nije micala. Nemam pojma čime je vreća bila punjena, ali joj je masa bila najmanje 50 kg. Harry je mogao razvaliti tu vreću ako je baš želio, a ja sam udarala i udarala i jednako tako se umarala. Nisam bila zadovoljna. Hvala Bogu što je Harry bio dovoljno strpljiv pa mi je pokazao ponovno. Nakon toga, udarila sam sasvim solidno, ali nedostajalo je nešto. Energija.

"Alex, kad me treba ošamariti, onda ti energije ne fali." Poručio mi je.

"Možda bih trebala isprintati tvoje lice i zaljepiti ga na vreću, pa da onda vidimo rezultate." Preokrenula sam očima i odvratila mu sarkastično.

"Ha-ha. Jako smiješno. Znam kako ću te motivirati. Zamisli da je Adrian ispred tebe." Rekao mi je držeći čvrsto vreću. Cilj je bio pomaknuti tu vreću dok je on drži. A Harry ima najmanje 75 kilograma.

"Što? Nemam pojma kako izgleda."

"Zamisli ga. Nema veze kako izgleda. Bitno je što bi mu rekla, kako bi se osjećala ispred njega..." Rekao je. Stvarno jest strpljiv. Što bih rekla Adrianu? Vjerojatno ništa ne bih ni stigla jer bih završila daveći ga.

"Ma iščupala bih mu glavu!" Progunđala sam glasno.

"OK. Zamisli ga i udari ponovno." Ponovio je. Učinila sam rečeno.

Sav bijes, jad, nemoć i tugu sam istresla na tu jadnu vreću i još jadnijeg Harryja. Na moje iznenađenje, vidjela sam krajičkom oka mali pomak. Harry se gotovo pomaknuo. Jeej! Pretpostavljam da sam uspjela. Pogledao me svojim očima boje smaragda i pokazao svoje jamice u obrazima.

"Skoro si me pomaknula. Ali skoro." Pustio je vreću dok sam ja odvezivala rukavice i davala mu ih. Uzela sam još koji gutljaj krvi jer sam morala. Dva dana ne mogu živjeti sa samo nekoliko mililitara. Da, istina je, treba mi puno manje krvi nego vampiru, ali kao što sam rekla, treba mi krv.

**

Dok smo hodali po prostranom gotovo punom parkiralištu, Harry i ja smo pričali o 'normalnim' stvarima. U današnje vrijeme se ne zna što pojam 'normalan' znači. Nadam se da sada Harry zna pronaći svoj auto.

"Sljedeći puta ćeš biti na podu. Garantiram ti." 'Zaprijetila' sam mu. Nema više šale sa mnom. Dobro, ima. Oboje smo se cerili na samu pomisao da nekoga sravnim sa zemljom.

"A ti ćeš biti ili na meni ili ćeš mi davati umjetno disanje ili oboje?" Predlagao je Harry. Njegove ideje i nisu bile tako loše, ali...što mi je? Te ideje jesu loše.

"Samo sanjaj." Promrmljala sam se osmjehnuvši mu se.

"Sutra isto vrijeme?" Upitao me.

"Pa...može. Da." Odgovorila sam.

Približavali smo se poznatom crnom autu dok nas nije zadesilo malo iznenađenje. Harry i ja smo se toliko zapričali da nismo ni skužili da prolazimo kraj rampe koja onemogućava prolaz ljudima koji nisu korisnici ove teretane. Pošto se ta rampa spuštala, a Harry prolazio. Jednostavno ga je 'bubnula' po glavi. Nisam znala što da radim: pružim prvu pomoć ili se odvalim smijati.

"Harry, jesi li dobro?!" Kroz smijeh sam brzim koracima stigla do njega. Harry se pogladio dlanom po glavi. Nisam znala krvari li ili ne, ali trebala mu je pomoć. Valjda.

"Jesam. Alexandra, ne brini. Bila je to samo rampa." Pokušao me smiriti dok sam ja paničarila i željela pogledati ima li kakvu ranu.

"Samo rampa? Ja ne mogu vjerovati s kim ja dijelim zrak. Koji dvadesetogodišnjak je udaren od rampe i čime si bio toliko zaokupljen da nisi je vidio?"Odvratila sam mu preokrenuvši očima. S Harryjem vam nikada ne može bitno dosadno. Nikada.

"Kao prvo, ja. Kao drugo, s tobom." Odgovorio je. Sa mnom? Koji je to šarmer, eh! Kad smo stigli do auta, Harry je izvadio ključeve i otključao auto. Ja sam pak za to vrijeme stavljala stvari na stražnja sjedala.

"O, ne." Harry je zabrinutim pogledom izustio. 'O, ne.' nikada nije dobar znak, a pogotovo kad on to kaže.

"Što je?" Upitala sam ga. Harry je gledao ravno iza mene.

"Čini se da je Mona imala pravo. Damian je ovdje sa svojim pratiocima." Prošaptao je dovoljno glasno da ga mogu čuti. Damian je brat Adriana, Adrian je moj 'neprijatelj', nijedan nije normalan. Ovo nije dobra situacija, nimalo. Okrenula sam se prema iza i vidjela muškarca mlađe dobi, negdje je imao godina kao i Harry. Možda je bio stariji koju godinu. Pratili su ga i njegovi 'stražari', tj. tjelohranitelji.

"Što ćemo sada? Premlatiti ih? Ajde, idemo se tući s njima." Upitala sam ga. Ne znam što mi je, no želim malo naravnati im nos.

"Koji je tebi doš'o vrag? Ne, nego idemo izbjeći susret s njima jer on još ne zna kako izgledaš. A ako dozna, lijepo će doznati i Adrian, njegov brat." Zbunjeno me pogledao na moj odgovor jer sam se uistinu počela čudno ponašati. Mislim da je to zbog Jenniferinog utjecaja. Puno vremena provodim s njom. Imao je pravo.

"A daj, nikada se nisam tukla." Progunđala sam i napravila onaj dobro poznati 'puppy face'.

"Ti baš hoćeš umrijeti. Hajde, sjedni." Odvratio je i 'naredio' da sjednem u auto kako bismo čim prije otišli.

"O, Harry! Kako se zove ovo ljupko stvorenje kraj tebe?" Prekasno. Damianov glas se mogao čuti. Čini se da će se danas još svašta nadogađati. Damian ne smije saznati tko sam.

"Ovo je...uh...moja cura...Hanna." Ustala sam i hrabro stala kraj Harryja koji me potom obgrlio jednom rukom oko struka i stisnuo k sebi. Ovo je samo gluma, OK? Mora biti samo gluma...Ako nije? Kasnije će Harry dobiti po nosu. Krasno. Moram glumiti neku Hannu.

"Hanna? Lijepo te vidjeti." Damian se začudio što se Harry iznenađujuće brzo snašao. Vjerojatno je očekivao neki drugi odgovor.

"I vas isto." Prisilila sam samu sebe da mu se osmjehnem iako to stvarno nisam željela.

"Nikako ti i Harry ne izgledate blisko. Ne dovoljno. Mislio sam da ljubavni par ne hoda tako daleko jedan od drugog. Harry, gdje bih mogao naći Alexandru?" Damian je rekao. Dakle, pratio nas je otkad smo izašli iz zgrade.

"Nigdje. Alex nema neku želju vidjeti te..." Harry mu je grubo odbrusio.

"Alex bi mogla biti i s tobom, huh?" Smrzla sam se na Damianove riječi. Moram se opustiti. Ne smijem biti tako ukočena inače će primjetiti da sam Alexandra i onda...onda vjerojatno neće biti sve u redu.

"Šta ti je? O kojoj Alex govorite, ja sam Hanna." Pokušala sam zvučati uvjerljivo i mislim da sam čak napravila dobar posao.

"Pa dokaži onda." Rekao nam je razmjenjujući poglede s Harryjem i sa mnom. Što da sada radimo?

Prije negoli sam uopće stigla razmišljati kako spada, snaći se, Harry je stavio svoje oblikovane ruke oko mog struka i učinio onog što sam se najviše bojala. Poljubio me. Ne znam ni sama zašto, ali refleksivno sam ga zagrlila oko vrata i zatvorila oči te se prepustila situaciji. Očito je ovako moralo biti. Poljubac je trajao više nego što je trebao. Trebala sam odmah prestati, ali nisam. Harryjeve meke usne su nježnim pokretima dodirivale moje.

To je bio moj prvi poljubac i on ga je ukrao. Nisam sigurna je li ovo bila dobra ideja.

-------

Evo prvog #Halex poljupca! Jeeej:D <3 Hvala što čitate, nadam se da vam se nastavak svidio. Za dalje: 20 komentara ovdje.