EPISODE 7 - SEASON 2 - I JUST DIED -

12.6K 315 4
                                    

- EPISODE 7 - SEASON 2 - I JUST DIED -

Krenuo sam prema vratima dok mi pogled nije ponovno pao na Alexandrin krevet. Tamo su bili...moji kaputi koje sam joj dao? Nemoguće. Što bi ona radila s njima?

**

Stajavši pokraj kreveta Alexandrine mame u zamračenoj, pomalo zagušljivoj sobi sam razmišljao da učinim. Zayn je otvorio tiho prozor kako bi barem malo kisika ušlo u ovu tmurnu sobu. Prošlo je možda minuta, a meni se činilo kao čitava vječnost. Nisam imao više ni sekunde vremena. Morao sam povesti i Alexinu majku iako mi se to nije činilo najboljom idejom, no nisam mogao iznevjeriti Alexandru. Ovako si ne mogu oprostiti što sam dopustio Valentine da me nadmudri i otruje Alex. Kako sam mogao biti glup? Kimnuo sam glavom kao znak da možemo ići. Zayn je lagano i oprezno uhvatio tu ženu i odnio je iz sobe. Ubrzo smo izašli. Srce nam je nabijalo. Svima nama, čak i Louisu i Liamu koji nisu bili toliko umješani u ovo, ali obećali smo jedno drugom da si pomažemo bez obzira na sve.
Otvorio sam vrata crnog kombija i posjeo je na suvozačko mjesto. Mislim da se trznula i počela komešati, pa smo se požurili, upalili motor kombija i punim gasom izišli iz te ulice.
Nitko neće (barem mislim) primijetiti da smo bili u kući. Zaključali smo vrata koja smo prethodno popravili. Bio je mlad mjesec i jedina svijetlost koja je obasjavala ovaj taman put je bila svjetlost iz uličnih svjetljika. Louis je vozio, a ja? Sjedio sam iza s Alex koja je sada napokon spavala i dobila nešto sna, s Niallom. Zayn, Liam su sjedili još jedan red iza nas. Znam da ne bih trebao ovo učiniti, ali opet...nešto mi govori da bih. Probudio sam Alexandru nježnim dodirom. Uzdahnula je duboko i otvorila oči. Iako je bio mrak, mogao sam primjetiti njene proširene zjenice kako iznenađenim pogledom gledaju u mene.

«Jesi li dobro?» Upitao sam ju makar nisam trebao. Bilo je očito da nije dobro, no nisam znao koju riječ da joj kažem, kako da je gledam u ovom stanju za koje sam ja kriv.

«Ne baš...» Hrapavim i dubljim glasom nego inače je progovorila slabašno nakašljavši se. Čim sam ugledao male kapljice tamne krvi kako se spuštaju iz njenog nosa, uzeo sam naglo i brzim pokretima maramicama joj obrisao krv. Ovo neće biti dobra noć.

«Ne osjećam noge...i ne osjećam ruke..» Iscijedila je nemoćno. Čudilo me što nije paničarila zbog krvi. Osjećao sam kao da se već navikla na ovo, pa ju krv nije iznenadila previše. Paralizirana je. Ima jedan sat života. Što da radim? Zašto naši životi moraju biti toliko teški i prokleti? Zašto? Jedva sam progutao slinu, a krv mi se sledila od užasa za koji sam osjećao da slijedi. Prošli smo tek desetak kilometara.

«Spava mi se....ali ne mogu disati.» Rekla je. Niall i ja smo se pogledali istovremeno. Znam na što je mislio. Kada netko tko je u smrtnoj opasnosti kaže da mu se spava, to obično nije dobar znak. Ostali dečki su šutjeli. Nisu znali što reći, a i nisu željeli probuditi Alexandrinu majku.

»Da se nisi usudila zaspati!» Histerično sam zavikao na što se počela Alexandrina majka buditi.

«Harry, smiri se..» Niall me pokušao smiriti, no ja sam ostajao bez zraka. Sama pomisao da bi Alexandra mogla umrijeti ovdje i ove noći me gušila. Zašto? Zašto uvijek osobe koje volim me moraju nappustiti? Ali..čekaj malo...otkad ja nju volim? Ja nju ni ne poznajem, ali stalo mi je.

«Zaustavi auto. Odmah!» Ponovno sam povikao. Alexandrine uplašene zelene oči su me promatrale. Mislim da se dalo naslutiti da nešto nije u redu.

»Što je ovo, što se događa?! Gdje sam? Pustite me van!» Uskoro je i njena mama počela s panikom lupati po prozorima i vikati. Trebat ćemo neko dobro objašnjenje. Još jedan luđak u autu.

»Smirite se ako vam je stalo do Alexandre! Radi se o životu ili smrti.» Rekao sam glasno na što se njena majka sledila. Čekao sam njenu reakciju. Čekao sam da nešto kaže, ali samo je šutjela i zaplakala. Neočekivano. Kad sam ponovno pogledao prema Alexandri i njene oči su plakale.

**

ALEXANDRA'S P.O.V

Tišina. Mrak. Dakle, tako. Meni je suđeno da patim i umrem. Jednostavno tako. Bila sam povrijeđena i ljuta, ali jednako tako sretna jer sam vjerovala u Boga. Sigurno će mi dopustiti da budem uz Victoriu. Vjerovala sam da će biti bolje na nebu. Skupila sam hrabrosti i upitala Harrya:

«Koliko vremena imam?» Okrenuo je glavu prema meni i prigrlio me sebi. Nisam se bunila. Sad nikako nisam mogla. On je jedan od posljednjih osoba koje ću sada vidjeti. Da bar mogu vidjeti vampirice i njihova prekrasna lica, da bar mogu čuti njihove gluposti, ali to su samo želje. A želje se ne mogu uvijek ostvariti.

»Ti nećeš umrijeti.» Strogim tonom je odvratio. Možda se osjeća kao i ja one noći kad sam izgubila Victoriu. Jednako tako nisam željela vjerovati da će umrijeti, ali ona je umrla. Sam spomen na to mi tjera gorke suze, no moram se pomiriti da ću umrijeti.

»Sam si maloprije rekao.» Rekla sam slabašno. Gledala sam prema suvozačkom mjestu gdje je sjedila moja mama. Ona je šutjela i naslonila se na sjedalo. Plakala je tiho. Niall joj je davao neke riječi utjehe, a sad je pitanje koliko je to njoj pomagalo.

»Sat, maksimalno sat i pol. Ali ...Alexandra, slušaj me. Spasit ćemo te.» Harry se odmakao par centimetara u mene i pogledao me u oči. 'Spasit ćemo te.' Te riječi mi nikako nisu djelovale uvjerljivo, barem meni ne. Ovo je bila moja sudbina.

«Kad bismo barem imali portal da se teleporiramo s tobom u dvorac. Put do Londona traje četiri-pet sati i...nemamo teleportacijski amulet.» Zayn je napokon progovorio. Gotovo da nisam znala kako zvuči njegov glas. Znam što je portal i teleportacijski amulet. Harry me naučio. Toliko sam željela praksu i evo je. Tu je preda mnom. U redu je ako ne preživim. Žao mi je mame i toliko želim joj pomoći da nađemo tatu, ali valjda ništa ne mogu učiniti.

»Portal?» Bila je to prva riječ moje mame nakon što joj je Harry rekao ono za mene.

»Da, to je..» Niall je krenuo objašnjavati na što ga je moja mama prekinula neočekivanom rečenicom: »Znam što je. U Manchesteru imate tri, četiri portala, a u predgrađu jedan.»

Otkud to ona zna? Ona je isključivo protiv svega toga i zašto bi onda ona znala sve to ako prezire magiju? Čak Niall ni Harry nisu znali za te portale, a vjerujem da ni ostali dečki nisu jer nisu puno boravili u Manchesteru.

»Molim? Kako to znate?» Niall je jedva uspio upitati od šoka. Harry je začuđeno digao obrvu i pogledao me ponovno sigurno se pitavši imam li ja kakve veze s tim.

»Ja sam jedan napravila.» Mama je opet prozborila. E, sada. Na pamet mi je dolazila jedna teorija u koju nisam željela vjerovati. Nakašljala sam se. Željela sam se pomaknuti kako bi mi bilo udobnije. Hvala Bogu što je Harry primijetio i pomogao mi da se namjestim. Uistinu nisam osjećala ruke ni noge. Mogla sam ih jedva pomicati. Osjećaj je bio kao da mi se organi raspadaju.

»Što?!» Svi koji su tada bili u tom kombiju osim mame (i uključujući mene) su glasno i šokirano povikali. Baš svi. I Louis i Liam i Harry i Niall i Zayn. Mislim da smo mogli smisliti natjecanje tko je bio šokiraniji.

»Alex, ja sam vještica.» Slijedilo je njeno šokantno priznanje. Ja ne mogu vjerovati. Uopće. Da, to je bila ta teorija koja mi je maloprije došla na pamet. Ona je meni gotovo pobacala sve knjige u smeće, održala mi razna predavanja, govorila je o magiji sve najgore, bila je najpobožnija i religozna osoba u cijelom Manchesteru i sada ispada da je ona zapravo vještica. Wow. Stvarno je dvolična i licemjerna. Kako je samo mogla toliko govoriti ružne stvari i prijetiti mi, a sama je vještica. Čak je napravila jedan portal! Otkad je meni život ovako postao kompliciran?

»Što?!» Ponovili smo svi to šokirano 'ŠTO?!'. Louis je zamalo skrenuo s puta. Mama se okrenula prema meni, Harryu i Niallu.

»Žao mi je. Glupa sam. Bila sam glupa.» Počela je zamuckivati. Nije znala kako se ispričati. Ne bih ni ja znala da sam na njenom mjestu.

»Sad mi misliš to reći? Sat prije moje smrti?» Upitala sam je koristivši sve posljednje zalihe snage u tijelu. Nisam mogla tada ni pravilno razmišljati. Mozak mi je bio usporen, gotovo da je prestao funkcionirati.

»Hej, nitko neće noćas umrijeti.» Harry me opomenuo.

»Pa gdje je dovraga taj portal?» Louis se javio i stao nakratko zbog crvenog svjetla na semaforu.

»Doći ćemo do njega za desetak minuta. Slijedi moje upute.» Mama je rekla. Ipak, postoji neka mala šansa za mene.

**

Prešli smo kilometar-dva, a za to vrijeme je prošlo pet minuta. Da, odbrojavala sam si vrijeme i gledala stalno na sat. Većinom sam šutjela jer sam željela što duže izdržati pa sam štedjela energiju. Glava me užasno boljela. Stigli smo do odavno zatvorene i puste bolnice. Mama je naglo otključala vrata i izašla van, a dečki su je slijedili. Koliko sam uspjela vidjeti iz kombija, mama je mahala rukama i objašnjavala Louisu i Niallu što moraju činiti. Harry je prvi izašao van, a zatim me uhvatio čvrsto iznio van.

Bilo je svježa noć. Pomalo hladna. Nevjerojatno kako se vrijeme ovih posljednjih dana mijenjalo. Dok me Harry držao u svojim rukama (u stilu mladenke), uhvatila sam se čvrsto za njegov vrat želeći se ugrijati. Moja mama je krenula prema mračnom parku koji se nalazio iza te opustošene bolnice. Pošli smo i mi za njom. Grane drveća u tom mraku su se doimale zastrašujućim, pa sam stisla oči u želji da čim prije dođemo do tog portala.
Možda postoji šansa za moj spas. Možda. Ne bih se trebala prerano radovati. Nisam mogla normalno disati što mi je dodatno otežavalo stvar. Pješačili smo, vjerujem, koje dvije minute. Sitni kamenčići su škripali pod nogama. Mislim da sam uzrujana zbog mame, ali mi je svejedno drago da je vještica. To olakšava situaciju. Pogotovo ovakvu.

Mama je zastala i poručila Niallu da donese neku tanju granu, a on ju je bez prigovora poslušao i vratio se rekordnom brzinom. Harry je stajao sa mnom ispred nje. Sigurno je znao zašto moja mama to treba koja je tada počela crtati granom veliku kružnicu na tlu, a zatim je stala unutar tog kruga.

«Stanite unutra. Brzo.» Rekla je tiho. Kad smo svi stali u krug, granica koja je dijelila nas i portal od 'običnog svijeta', kako bih to nazvala se zapalila. Vatra mi je godila koži. Kao što sam ranije, spomenula, bilo je malo hladnije.

«Svi morate zamisliti taj dvorac u kojem smo bili. Svi. Tri, četiri, sad! Teleport us.» Harry je prošaptao, no dovoljno glasno da ga svi čujemo. Zatvorila sam oči i učinila kako mi je bilo rečeno.

**

Kad sam otvorila oči, našla sam se na 'parkiralištu' onog dvorca. Svi su uspješno došli. Ovo je tako zakon! Harry me, bez oklijevanja, nosio prema ulazu dvorca gdje nas je očekivala neka žena srednje visine, tamnije puti, tamnijih očiju i kose, te punih usana. Podsjećala me licem na Harrya. Izgledalo je kao da joj je olaknulo kad nas je ugledala. Harry je hodao brzo. Brže nego normalan čovjek. Ne mislim da je lud, već da se kretao većom brzinom. Mama je također krenula za nama koji smo slijedili tu ženu.

«Tko je ona?» Upitala sam tiho Harrya koji je usredotočeno hodao dugim, naizgled beskrajnim hodnicima dvorca.

»Marie Grazia Styles, Harryeva sestrična i imam misiju da te spasim.» Odgovorila je ta mlada žena koja me, kako se čini, čula. Ima misiju da me spasi? Super. Ako imam sreće, imam još sat i dvadeset pet minuta, više-manje života. Može li me stvarno spasiti? Jedino što se čulo u ovo doba noći, bilo je naše koračanje. Glasno koračanje, u svakom slučaju.

»Gdje je Valentine?» Upitao je Harry tu meni još uvijek nepoznatu Marie. Činila se ljubaznom. Ne mogu vjerovati da se toliko toga zbilo samo u jednoj noći.

»Riješila sam se je.» Kratko je odgovorila. Misli li ona to da ju je ubila? E, onda nije toliko ljubazna koliko sam mislila.

»Što si učinila?» Harry je naživciran i nezadovoljan njenom odlukom upitao ponovno uspinjavši se stepenicama na onaj meni sada već poznat 'kat s medicinom' gdje je obično boravila ta nesretna Valentine koja mi je dobro uspjela 'zakuhati' sve ovo. Kako Harry može tolikom snagom me nositi? Možda je Superman? A možda ja previše bulaznim i mislim?

»Pam ju je iscijedila.» Čula sam Marijin glas. Pamela ju je iscijedila. Nije ju mi žao. Barem neka korist od te Valentine. Počela sam čudno razmišljati što mi se nimalo ne sviđa, a glava mi je pucala. Uf!

»Zašto?!» Harry je bio zaprepašten. Jesam li to samo ja ili se meni činilo kao da su po nečemu ovisili o Valentine. Trebala im je za nešto, a ako uspijem preživjeti ovu noć, saznat ću što je to.

»Zar ti treba još jedan razlog osim otrovane Alexandre?» Prepirala se Marie s Harryem. Bilo mi je slabo i još k tome sam imala vrtoglavicu. Nisam mogla shvatiti vrti li se prostor oko mene ili ja oko njega. U svakom slučaj, nijedno nije dobro.

«Liam i Louis, idete nazad portalom u Manchester po stvari.» Harry je rekao Liamu i Louisu koji su vjerojatno bili iza nas.

«U redu.» Poslušno su uzvratili i okrenuli se. Harry voli naređivati. Voli da bude sve po njegovom što je trenutno dobro jer mi to povećava šansu da preživim. Marie je otvorila vrata njenog ureda gdje su se nalazili krevet (koji je meni više ličio stolu), razni medicinski aparati, pribor za transfuziju krvi, pribor za davanje infuzije. Bože moj, šta me sada čeka!

**

Polegli su me na krevet. Nisam imala blage veze što će sada raditi sa mnom, no nekako se činilo da neće biti baš zabavno. Zatvorila sam oči koje su bile zaslijepljene zidnim svijetlom. Marie je navlačila bijele rukavice, a nakon toga me prikopčala na aparat kojem je funkcija da mjeri otkucaje srca. Koliko znam, normalno je za moju dob i spol 60 do 70 otkucaja u minuti ako se ne varam. Imaju neki plan.

«Što ćete mi raditi?» Upitala sam je nervozno.

»Moramo filtrirati krv što je nemoguće, ali moramo odvojiti vukodlačku krv od vampirske i tvoje.» Jednako tako nervozno je odgovorila što mi je baš srušilo nadu da će od mog preživljavanja nešto biti. Filtrirati krv? Ja sam sto posto mrtva.

«Što ćete učiniti?» U nevjerici sam je upitala. Nisam mogla vjerovati. Kakva je danas noć! A jedino što sam željela je pojesti pizzu s mamom.

»Iscijediti te do zadnje kapi krvi i zamijeniti te novom.» E, ako ja ne umrem zbog otrovanja, e onda ću sigurno umrijeti zbog 'zamijene krvi'. Ja sam oduvijek znala da to nije moguće. Organizam ne može raditi bez tolike količine krvi. Da, umrijet ću.

»Jeste li vi poludjeli?! Radi se o mojoj kćeri, ona nije nikakva igračka!» Mama je burno reagirala i približila mi se. Pogledala sam na ekran aparata koji je mjerio moj puls. 48 otkucaja. Nije dobro. Marie je zabola iglu u moju ruku kako bi probali odgovara li ta krv mojoj.

»Mislite da je meni svejedno, nemam pojma što radim, ali ovo je jedino što je preostalo.» Govorila je Marie dok sam osjećala kako je strana krv počela teći mojim žilama. Odjednom sam se počela tresti. Pretpostavljam da je to bila loša reakcija na stranu krv.

**

MARIE GRAZIA STYLES' P.O.V.

Krvna grupa 0 nije uspjela. To je bio jedini način. Tijelo joj je vrlo loše podnijelo univerzalnu krvnu grupu koja jedina nema faktora koji bi razarao tuđu krv. I sve to zbog vukodlačke krvi i Valentine. Ljudsko tijelo ima oko 5-6 litara krvi i ne može podnijeti veći gubitak krvi. To bi dotuklo Alex, sasvim. Jedino da probamo izvaditi maksimalno litru krvi njene mame. Uskoro sam to predložila njenoj majci koja je odmah pristala. Postupno smo vadili krv jer bi bio preveliki šok, a Alex je odmarala. Nisam baš sigurna, no mislim da Alexandri je stalo do Harrya i obratno. Ne znam je još sasvim, ali izgleda stvarno u redu. Pristojno. Puno ljepše za razliku od Harryevih 'flundri' koje je pronalazio po noćnim klubovima. A čini mi se i da je Harry zagrizao za nju i da mu se sviđa.

**

Pokušali smo krv Alexandrine mame unijeti u Alexandrin krvožilni sustav. Upalilo je! No, to je samo litra i nešto sitno. Trebamo još barem dvije-tri osobe koje bi donirale krv, a vremena je sve manje. Imamo nešto manje od sat vremena. Alexandrina mama je sad otišla na počinak jer je sigurno jadna žena umorna. Obećali smo joj da ćemo se pobrinuti za Alex.

«Trebamo još krvi.» Obratila sam se Harryu koji je bio jedini sa mnom u prostoriji u kojoj je boravila Alexandra. Ležala je nemoćno i spavala. Otkucaji srca: 45 u minuti. O, Bože! Trebam ostati mirne glave.

»Pokušaj s mojom.» Predložio je. Možda bih mogla pošto je Harry prvi čovjek muškog spola koji je preživio poznati, ali sada pomalo zastarjeli ritual 'The Vampire Witch'. Napola čovjek, napola vampir. Kada sam izvadila manji uzorak krvi i dala ga Alex, začuđujuće, radilo je. Doista je radilo. Ali, Harry je jedan čovjek. Ne može sam izdržati takav gubitak krvi. Bilo bi pogubno. Razmišljala sam tako dok sam ipak odlučila iscijediti Alex. Rizik, znam, no jedini način koji će možda proraditi. Gadim se sama sebi što se igram Boga, ali ako se već igram Boga, želim raditi dobre stvari.

Harry je sjeo na stolicu, zasukao rukave i čekao. Doista je čekao da njemu oduzmem preko 50 % krvi (što je pogubno) i dam ga Alexandri. Bože. Stvarno je zaljubljen u nju. Stvarno, bio on to priznao ili ne. Nisam glupa.
Ne mogu mu dopustiti da on umre, ali on ne može dopustiti da Alex umre. Postoji li način da oboje prežive? Morala sam učiniti kako je rekao.


**
Alexandra je padala u komu, a otkucaji su smanjivali kako se količina krvi smanjivala. Ti zvuci piskanja aparata su mi odzvanjali u ušima. Harrya su odnijeli u sobu gdje je dobivao veliku količinu krvi, a Niall mi je pomagao. Harry je upravo dao 4 litre krvi. Čudo je da je živ. Doslovno će morati jesti vitamine B-12.

Otkucaji srca u minuti: 26. Zalihe krvi koje je dao Harry su se praznile. Nije još uvijek uspjelo. Moramo doći do kraja. Moramo iscijediti Alex i dati joj Harryevu krv. 25, 23,20. Smanjuju se otkucaji. Harryeva krv je spremno čekala da bude u Alexandrinom tijelom, njenim žilama, u njenom srcu.

20, 18, 15. Gotovo sam počela paničariti. Ovo mora raditi. Skoro da nije bilo ni kapi njene krvi u organizmu, već je Harryeva počela se ponašati kao da je njena. No, pošto smo je 'iscijedili', srce prestaje raditi što nije dobro. Nimalo nije dobro.
15, 12, 10. Na rubu smrti je. Gotovo je. Nema više Alexandrine krvi. Samo je ostalo pola litre Harryeve krvi koje su čekale da uđu u njen krvnožilni sustav. Ne mogu vjerovati što radim.
10, 8, 5. Još nekoliko minuta i to je to. Trenutak istine. Vrećica koja je bila prazna je puna (to je Alexandrina krv), a vrećica koja je bila puna je sada prazna (Harryeva krv). Mora srce početi raditi. Gotovo je sada. Zamijenili smo krv. Hajde.
5,0. Počelo je piskati.

NE RADI. Ne diše. Uopće je ne poznajem, a počela sam plakati. Mora raditi, hajde. Nije ovo sve bilo uzalud. Hajde, obećala sam i Harryu i Alexinoj majci. 0.0.0. Ništa.
Umrla je. Umrla je. Nisam uspjela.

The Vampire WitchDonde viven las historias. Descúbrelo ahora