(Žao mi je što kasnim, nastavci će sada biti svakih dva-tri dana, a ponekad i svaki dan. Nema sada uvjeta, ali bi mi puno značilo da ostavite koji komentar. Nastavak u utorak. Hvala vam! :))
Reklamirat ću drugi put. <3
---------------
Alexandra Compton's P.O.V.
Slušajući sve stvari koje sam navodno učinila, nisam znala što misliti o sebi. Ispričala sam se, ali ta isprika je vrlo nelagodno padala iz mojih usana jer se ne sjećam ničega. No, ne mogu ni zamisliti koliko sam prestrašila svoje jadne prijatelje i još jadniju majku. Drago mi je što se 'izvukla' iz mojih kandža.
Poželjela sam vratiti vrijeme, ali znala sam da je učiniti nešto takvo nemoguće. Uostalom, trebala bih saznati kako sam uspjela izgubiti pamćenje na čak 7 dana. Moja majka je zaključila da bi bilo najbolje da se vratim u dvorac iako je on puno dalje od škole negmio malen stan moje rođakinje Sarah jer je navodno sigurnije tako za sve.
Iskreno, ne da mi se seliti, ali činjenica da ću biti bliže Harryju me navela da ipak odem u dvorac zajedno s curama i majkom. Opet.
Nemam pojma koliko sam se useljavala i iseljavala iz tog dvorca. Koliko god se pokušavala odmaknuti od te prelijepe srednjovjekovne građevine, na kraju se uvijek vratim.
I tako sam razmišljala o svemu i svačemu u sobi u dvorcu. Selidba je bila gotova za manje od 2 sata. Mislila sam da ću se vratiti u svoju staru sobu gdje sam ranije boravila, ali ona je već bila zauzeta...sada je bila Amberina. Pomalo me to nanerviralo, no kad malo bolje porazmislim, bolje je tako nego da spava s Harryjem.
Teško je gledati ih skupa..ali znam da me Harry voli i Harry zna da ga volim. To nam je dovoljno. Proći će i ta mračna tužna vremena. Barem se nadam.
Netko mi je pokucao na vrata dok sam stavljala fotografije i neke dekorativne stvari na police.
"Uđi." Tihim glasom sam rekla i uzdahnula.
"Alex?" Odmah sam prepoznala njegov glas, okrenula se i nasmiješila.
"Harry?" Prošaptala sam njegovo ime te potrčala prema njemu nakon čega me zagrlio i podigao u zrak još uvijek grleći me.
"Bože, kako si mi nedostajala..mislio sam da smo te izgubili..da sam te izgubio.." Govorio je mrseći mi kosu. Wow. Stvarno sam mu nedostajala. Drago mi je što nije izgubio interes za mene. Odmaknuli smo se jedan od drugog i naši pogledi su se sreli. Sreća na našim licima je bila tako očito. Pomalo je teško skrivati se ovako, ali nekako je i uzbudljivije. Znate kako kažu, zabranjeno voće je najslađe.Nasmiješila sam se. Nešto me tako zatoplilo u srcu. Mogla bih poletjeti od sreće.
"Pa...Harry...kako si ti proveo tjedan dan bez mene? Jesi li tugovao?" Šaljivo sam ga upitala stavljajući teške kofere na krevet. Ni sama ne znam zašto su tako teški, vjerojatno jer sam žensko.
"Netko se vratio s dozom humora." Progovorio je.
"Ne..samo želim..preokrenuti moju ludost na nešto bolje. Kad si već tu, daj mi pomozi. Ne mora cura uvijek sve raditi." Odgovorila sam mu i povukla za ruku.
"Nedostaju mi ovi naši dani." Rekao je otvarajući moju prtljagu koju mi je usput dodavao. Veza koju imamo Harry i ja je puno veća od samo prijateljstva i samo ljubavi. To je kao neka kombinacija prijateljstva i ljubavi.
"I meni, kovrčavi. Ali ne brini se...zato sam tu. Očito je neki dio mog mozga shvatio da sam prekršila sve granice." Rekla sam stavljajući odjeću koju mi je Harry pružao u ormar.
"Nisi ti kriva." Pokušao me utješiti. Osjećam se tako....ne mogu se prepoznati. Mislim, pokušati ubiti vlastitu mamu? To može učiniti samo psihopat.
"Nego?" Upitala sam ga tihim glasićem.
"Jennifer mi je ispričala kako je Adrian kriv. Nešto je učinio i aktivirao lošu Alex u tebi... " Govorio je. Srećom, i Harry i ja smo brži od običnog čovjeka pa je moje 'raspakiranje' išlo vrlo brzo. Ali, nemojmo zaboraviti kako imam još jedan kofer.
"Naravno...glupa sam jer smo se sastali..ali..preživjela sam nekako." Rekla sam uzdahnuvši. Ne znam kako, ali se nekako moja lijeva naušnica otkopčala i pala. Harry se sagnuo kako bi je podigao, no u tom trenutku mu je ispao bijeli papir iz džepa.Pogledala sam znatiželjno što piše. Iznenadila sam se.
"Zašto imaš popis lektire srednje škole u džepu?" Upitala sam ga kad mi je predao naušnicu. Stvarno čudno.
YOU ARE READING
The Vampire Witch
FanfictionUpoznajte šesnaestogodišnju tinejdžericu Alexandru Harper iz Manchestera kojoj je u životu najveći problem bila matematika. Njen razred je trebao ići na kampiranje u šumu, ali iznenada se dogodila nesreća koja nikog nije ostavila ravnodušnim. Naime...
