The Vampire Witch

EPISODE EIGHTEEN - MY MOTHER -

- MY MOTHER - EPISODE EIGHTEEN -

**
Spustila se noć i svi smo bili završili s večerom. Presvukla sam se u slatku pidžamicu. Začuđeno sam ušetala u sobu. Cure su već zaspale. Wow. Ovo baš i ne liči na njih. Njihov moto je: 'Party all day, party all night'. Čudno. Na pamet mi je palo da imam Harryev broj i da..da bih ga mogla upotrijebiti. Pa zato mi ga je i dao, zar ne? Bilo je oko pola 10. Četvrtak. Poprilično sam se nanervirala jer nisam mogla pronaći mobitel. Takva sam, često ga zametnem ili ostavim negdje pa zaboravim na nj. Pao mi je kamen sa srca kad sam ugledala moju dobru poznatu Xperiu. Moglo bi se reći da volim tehnologiju i sve vezano uz nju: mobitel, laptop, videoigrice i da ne nabrajam. Harryev broj je već bio memoriran u kontakte. Neočekivano je mobitel zapiskao i napravio onaj poznati zvuk popraćen vibriranjem i zbog toga sam se malo trznula. Nisam željela da se cure probude. Hej, svatko zaslužuje 5 minuta mira!

'FROM: Harry S.

Što radiš? '


Nisam očekivala da će mi poslati poruku. Ne znam je li to bila kakva slučajnost ili je u stanju čitati misli (samo ne to!), ali zbunila sam se. Dlanovi su mi se pojačano znojili, a mobitel mi je gotovo elegantno izklizio iz njih. Hvala Bogu, refleksi su bili brži od mobitela, pa sam se sabrala i odlučila odgovoriti. Ne razumijem zašto se tako ponašam. Pa to je samo jedna poruka od Harrya! On mi ništa ne predstavlja, je li tako?

'TO: Harry S.
Ništa, baš sam se spremala na spavanje, ti? '

Pazeći na cure (nisam htjela im udovoljiti, one bi sve dale da vide da se dopisujem s Harryem i da one budu u pravu), sjela sam za stol na kojem su se nalazile moje stvari poput laptopa, kozmetike i ponešto debljih knjiga. Tapkala sam nervozno prstima po stolu. Trebala bih prestati s ovim. Ozbiljno. Ni sama nisam znala koliko je sekunda prošlo od mog odgovora na poruku, no činilo mi se kao cijela vječnost.

'FROM: Harry S.

Sređujem neke papire. Čini se da neću danas puno spavati. '

O tome mi je pričala Dijana. Harry stvarno puno radi. Bavi se i sportom u teretani, ovdje ima posao, mora se mučiti sa mnom. Mogla bih ga pokušati razumijeti. Uskoro ću se i ja moći zaposliti. Imam 16 godina. No, to je više kao honorarni ili sezonski posao, npr. Asistent i slično. Ipak, nema veze, višak džeparca nikad ne škodi a i definitivno nisam osoba koja će lijenčariti. Samo...malo me dotuklo sve ovo i osjećam se čudno bez Victorie. Dogovorile smo se da ćemo raditi u trgovinama s kozmetikom pošto smo obje frikovi što se šminke tiče, ali..sad..nje nema. Ali...napravit ću to. Kao da je ona sa mnom. Ona je i je sa mnom, samo što je ne mogu vidjeti. Shit. Moram na WC. Ostavila sam mobitel na stolu jer bi stvarno izgledalo glupo da sjedim na školjci i pišem poruke. Barem bi meni izgledalo glupo.

**
JENNIFER'S P.O.V

Alexandra misli da mi spavamo i ne čujemo i ne vidimo što radi. Sigurno se u ovim satima ne dopisuje s mamom, iako ne bih se čudila da je i to u pitanju. Čim je ušla u susjednu prostoriju, tj. kupaonicu, otvorila sam oči i najvećom brzinom zgrabila mobitel te se zatim vratila ležati na krevet. Jessica je mrzovoljno nešto promrmljala, činilo mi se kao da je gunđala zašto se petljam u tuđe stvari. Nije OK, ali meni vrag ne da mira. Otključala sam mobitel i ušla u poruke. Zadnja poruka je bila od Harrya. Tako znači? Lažljivica, zašto ne može priznati da joj se sviđa Harry? 'Shipam' ih zajedno još od prvog..pa baš i ne od prvog dana, ali nema veze. Brzo sam odlučila zakuhati stvari. Uskoro mi se pridružila i Jessica.

«Što to rad..?» upitala me prigušenim glasom izgledavši vrlo zbunjenom što me vidi s Alexinim mobitelom u ruci.

»Ššš..» Ubrzo sam ju ušutkala. Samo sam joj se nasmiješila i namignula. Otišla sam na gumb: NOVA PORUKA i sve sredila.

'TO: Harry S.

Imam crne čipkaste gaćice, želiš vidjeti?'

Poslano!

«Ovo je bilo zločesto.» Jessica je preokrenula očima i izbjegavala moj pogled. Nije joj bilo po volji. Trebala bi ona malo više spavati.

»Daj, pokušavam ih zbližiti!» Malo glasnije nego ranije sam rekla.

»Jen, zašto se ti miješaš gdje ti nije mjesto?»

»Jer moram.» Odvratila sam joj. Zbog naše kratke 'svađe' nisam ni primjetila da se Alex vratila i da doslovno bulji u nas.

»Što vi radite s mojim mobitelom?» Zbunjeno je upitala. Bez oklijevanja sam joj predala (pomalo s krivicom) mobitel i rekla pristojno: »Izvoli.»

Primila je čvrsto mobitel u ruke i neko vrijeme gledala u ekran. Razgolačila je oči u nevjerici. Izraz lica joj je bio neprocjenjiv! Ma, ustvari, nisam mogla dokučiti je li bila bijesna, zbunjena ili nešto treće, no pretpostavila sam da je ljuta.

«Što si..? Kako? Što on..? Zabezeknuto me pokušala nešto upitati, ali nije uspjevala, vjerojatno od šoka.

»Čemu toliko galama?» Pospano je Kath protrljala oči i okrenula se bokom na drugi kraj kreveta.

»Ja moram ići. Objasniti mu.» Alexandra je pocrvenila i svom brzinom izjurila iz sobe.

ALEXANDRA'S P.O.V

Nisam mogla vjerovati. Koji neugodnjak! Moram mu objasniti da ja to nisam napisala. Isuse! Pravo pitanje je hoće li mi povjerovati. Zalupila sam vratima. S obzirom da sam imala kratku spavaćicu, trnci su me prošli jer je bilo malo svježe. Ljeti su česte temperaturne razlike, a još k tome dvorac ima dobru izolaciju te klima često radi. Primila sam se za ruke pokušavajući ih malo zagrijati. Moram doći do Harrya, no gdje se uopće sad on nalazi? Naravno da sam uzela mobitel sa sobom, nisam mogla ponovno riskirati. Iznenada, neka sjena je prošla kraj mene. Vidjela sam ju na zidu. Brzo sam se okrenula kako bih vidjela je li tko iza mene. Je li...Jesam li ja to upravo vidjela sjenu neke djevojke? Još je k tome bila jasna, mogao si joj vidjeti crte lica i oči. Haluciniram. Dvorci i duhovi? Pa, moglo bi biti, ali trenutno moram se požuriti. Netko me primio za rame, a ja sam jedva od straha zavrištala.

«Hej, to sam ja..» začula sam nekako poznato-nepoznati glas. Okrenula sam se.

»Sebastian? Što radiš ovdje?» To je bio onaj stražar kojeg sam prvi puta vidjela na dan (tj. noć) nesreće.

«Ne, bolje je pitanje zašto ti lutaš sama hodnicima noću? Harry je rekao da moraš biti u sobi.»

»Kad smo već kod Harrya, znaš li gdje je on?»

»Malo prije sam ga vidio da šeta s papirima i mobitelom. Mislim da je otišao u dnevnu..» Odgovorio je.

»Trebam porazgovarati s njim. Možeš li me..?» Započela sam na što me on prekinuo vjerojatno znajući na što sam mislila.

»Mogu»

Ja se nikad neću moći snaći u ovom dvorcu. Prostorije su velike i prostrane, a hodnici mi su se često dojmili kao beskrajno dugi. Poput nekakvog labirinta.
Šetajući hodnicima sa Sebastianom koji je već od prije poznavao cijeli dvorac, promatrala sam zidove dvorca. Slike na njima. Harry i neka djevojka mi su se osmijehivali sa slike. Djevojka se zvala Gemma. Tako je barem pisalo ispod slike. Djelovala mi je poznatom. Uskoro sam shvatila i zašto. Trenutak ranije, prije negoli je Sebastian stigao, vidjela sam sjenu, svjetlu i jasnu sjenu. Sjena je izgledala baš kao ova djevojka s Harryem. Je li moguće da je to bila Gemma? Dijana mi je pričala da je Gemma sad u obliku duha, ali nikad se nisam nadala ni pomislila da bih ju ja vidjela. Ovo neću spominjati Harryu, još ne.

«Alex, ovdje smo.» Sebastian me trgnuo iz misli. Kimnula sam glavom.

Stražar me napustio i ostavio samu s Harryem u istoj prostoriji. Duboko sam uzdahnula. Nisam znala što da mu sad kažem. Harry je zamišljeno zurio u neku uokvirenu fotografiju.

«Harry, što se tiče poruke, nisam ju ja napisala nego Jennifer.» Odlučila sam hrabro reći. Bože, pomozi mi! Pogledao me pogledom 'WTF?!' kao da mu nije bilo jasno o čemu pričam.

«Kakva poruka? Ako si išta poslala u roku par minuta, nisam pročitao.» Shit. Ajme, ja se uvijek moram 'brukati'. Ok, opusti se i udahni duboko jer ti za ovo treba puno kisika.

«Nisam ja to poslala. Jennifer je, ali..ako nisi pročitao onda nema veze. Nemoj pročitati i laku noć.» Brzo sam 'odverglala' i okrenula se za 180 stupnjeva te se požurila do vrata. Ne želim ići sama do sobe, ali...imam li drugog izbora?

«Sad ću pročitati.» Rekao je na što sam se naglo okrenula i zamahnula kosom.

»Ne! Nemoj!» Uskliknula sam i dotrčala brzim koracima do njega kako bih mu zgrabila mobitel iz ruke. On je zatim podigao ruku u kojoj je držao mobitel jer je, kao što sam već rekla, bio viši i nisam mogla doseći. Usmjerio je svoj pogled na ekran mobitela i počeo se smijuljiti.

«Da, hoću.» Pokušao je odgovoriti na 'moju' poruku ozbiljnim tonom, no nije uspio. Prasnuo je u smijeh. Razjapila sam usta u šoku i pokušala se opravdati:

»To uopće nisam poslala!»

»Jesi li sigurna da to nije samo izgovor jer ja baš i nisam.»

»Zašto bih ja to tebi išla slati?»

»I ja se pitam. Uglavnom, pretvarat ću se kao da je ta poruka od tebe.»

»Harry, obriši to!»

»Nema šanse, Alex. Izmamila mi je osmijeh.»

«Zahvali onda Jennifer.» Preokrenula sam očima.

**
Sunčeve zrake su se borile s zavjesama kako bi prodrle u sobu. Otvorila sam oči. Umjesto svoje kuće, probudila sam se u dvorcu. Još uvijek nisam mogla vjerovati. Plahta je izgužvana bila na podu. Ulijenila sam se, a kako i ne bih? Ovaj madrac je vjerojatno najudobniji na kojem sam ikada spavala.

«Buđenje!» Netko je zaviknuo i odmaknuo bijele, svilene zavjese od velikih prozora, a sunce je snažno doprlo do mojih očiju koje su se zatim refleksivno i naglo zatvorile.

«Argh...koliko je sati?» Protrljala sam nadražene zelene oči i otvorila ih kako bih vidjela koja je to pametnjakovićka koja me voli buditi 'na eks'.

«10.» Odgovorila je Katherine s osmijehom, sigurno se dobro naspavala pošto je imala mjesta napretek. Na to me zamalo uhvatio srčani udar. Bez oklijevanja sam ustala i obula svoje crne japanke s nekim sitnim detaljima.

»Molim?» Upitala sam začuđeno. Zakasnila sam! Što će mi Harry reći? Shit.

»Ne brini, Harry je rekao da danas imaš slobodni dan.» Katherine me pokušala oraspoložiti te me nježno potapšala po ramenu. Imala je ispletenu pletenicu koja je bila prebačena preko jedne strane ramena.

«Zašto?» Morala sam postaviti to pitanje. Danas smo trebali raditi puno toga. Čudno. Jessica je izašla iz kupaonice mokre kose i umotana u pamučni, plavi ručnik.

«Zaboravila sam ti reći. Koristim tvoj regenerator i BTW., mama ti se javila i rekla je da danas stiže.» Jessica mi je poručila. Nasmiješila sam se. Čekaj, šta? Mama mi danas dolazi?

»Što? Kako? Zna li Harry?»

»Zna, baš zato i imaš slobodan dan.»

»Shit.» Promrmljala sam sebi u bradu. Nisam imala najviše vremena na svijetu, nisam imala nimalo vremena. Ovo je bilo neočekivano, ako ne i više od toga. Nije da ne želim vidjeti mamu, ali...ne znam kako ću joj sve objasniti, a vjerujte mi, uskoro ću joj morati objasniti. Bojim se da sama ne sazna. Tada bi se sve moje noćne more ostvarile. Ona nikako ne bi mogla prihvatiti da sam u ovom potpuno njoj (a i meni) novom svijetu, svijetu nadnaravnih bića koja su prema njezinim vjerovanju grješna i loša. Kako bih živjela kraj nje? Kako? Znam da će me osuđivati. Znam da će me pomalo ne voljeti zbog toga što jesam. Ali, kako ljudi kažu, ne možeš protiv onog što jesi. Moraš se prihvatiti jer drugih vrata nema, drugog izbora nema. Živjeti u laži nema smisla. Ne možeš se zavaravati da sve ovo ne postoji, da si umišljam jer nije istina. Ako ću moći tako lagati sebi, lagat ću automatski i drugima, a kamo to vodi?
Nikamo. Neću biti tako sretna kao što bi neki željeli da budem. Neki baš i ne bi, no sad raspravljati o njima? Ne. Imam previše obaveza.

Ništa ne mogu učiniti. Krenula sam prema glomaznom ormaru gdje sam držala svoju odjeću koju su Jennifer, Jessica i Kath masovno koristile. Rekle su mi neka se ne brinem, uskoro će one 'nategliti' svoju odjeću u moj ormar. Trebala sam nešto izabrati za odjenuti. Nešto što je lijepo, ali pristojno i decentno. Nakon prekopavanja, vađenja vješalica i vraćanja ih unutra, napokon sam izabrala tamnu haljinu koja je dosezala do razine koljena, a imala je cvjetni uzorak. Nisam ju uzela toliko zbog sebe, već zbog mame. Da se mama ne žali kako su mi otkrivena ramena, uzela sam i pamučnu plavu jaknicu koja je bila kratka i kopčala se na gumbiće. Kosu sam raščešljala i ostavila ju ravnom. Obavila sam 'posliće' vezane uz higijenu i bila sam spremna. Bilo je prošlo oko pola sata. Ogladnjela sam. Jedino na što sam mislila je hrana. Hrana. Hrana.

«Tako sam gladna.» Uzdahnula sam i trgnula Jessicu da idemo u kuhinju po nešto. Tj. ona po krv, a ja po neki namaz ili bilo što jer će mi danas iskreno trebati puno energije za susret s mamom. Očekujem da i tata dođe. Ne znam kakvi su im sad odnosi s obzirom da se rastaje s tatom, ali..neka skupa dođu.

«Shvaćaš li sad kako se mi osjećamo cijelo vrijeme?» Upitala me Jennifer.

»Pa nije baš tako.» Katherine joj je dovratila i pošla prema nama kako bi napokon otišle u tu blaženu kuhinju.

***

Sjela sam za kuhinjski šank. Izvadila nožić i namaz. Bilo mi je muka pri samoj pomisli da cure piju krv kraj mene u onoj bijeloj čašici koja je bila tamna na mjestu gdje se nalazila krv.

«Jutro, Alex!» Elegantno me pozdravio Niall. S njim nisam zaista puno pričala u ovih tjedan dana. Možda bih danas mogla to promijeniti. Zagrizla sam krišku kruha na kojem je bio namazan neki krem namaz s okusom čokolade i lješnjaka. Ubojita kombinacija, barem za mene.

»Dobro jutro i tebi.» Odvratila sam mu sa smiješkom. Iznutra sam gorjela. Zar mi nitko nije mogao reći jučer da mi dolazi mama DANAS. Ne sutra kako je bilo dogovoreno, već DANAS. Danas je petak. Još više razlog da se bojim.

»Doimaš se zločestom danas.» Niall je otvorio frižider i izvadio bočicu Coca Cole.Zatim je došao do druge strane kuhinje, gdje se naslonio na stol i otvorio bočicu.

»Znam.» Strpljivo sam žvakala svoj obrok. Htjela sam mu i reći zašto.

«E, mi idemo.» Jennifer i cure su ustale držeći čaše s krvlju te su se uputile prema vratima.

»Kamo?» Upitala sam ih.

»U shopping.»

»Što sa mnom?»

»Ti moraš ostati tu. Znaš, tvoja mama..» Podsjetila me Katherine.

»Da, da..znam.» Promumljala sam punih ustiju.

Izašle su ubrzo iz dvorca. Barem mi se tako činilo. Čuo se prodorni zvuk motora automobila. Sigurno su otišle.


»Sve će biti u redu, Alex, ne brini.» Niall je zamijetio moj zabrinut izraz lica. Zar stvarno tako loše izgledam. Pokušao me ohrabriti, no znala sam da ću biti mirna tek kad sve ovo završi. A sve ovo još nije ni započelo.

»Znam..ali...znam da neće biti. Imam tako gadan predosjećaj.»

»Predosjećaj vara. A i vještice nisu vidovnjakinje. Samo Lisbonina loza ima tu mogućnost, a njena loza je, kako izgleda, izumrla. Ne brini.» Lisbonina loza? Da. Nje više NEMA. Niall me uvjeravao, ali nije uspio.
Ustala sam i pospremila za sobom.

'11 je sati..' Čuo se ženski glas speakera na radiju. Krasno. Još k tome ne znam ni kad će uopće doći da se mentalno pripremim. Odlučila sam izaći malo van, u vrt, na svjež zrak da razbistrim svoje prenatrpane negativom misli i da se napokon opustim. Izašla sam iz kuhinje i uputila se prema glavnom izlazu (a ujedno i ulazu) dvorca na kojem je stražario neki dečko koji je zasigurno imao oko 25 godina. Koračala sam nesigurno. Željela sam zatvoriti oči i osjetiti miris lavande, miris moje posteljine, mog kreveta u kojem sam se osjećala tako sigurnom kao da me nitko na ovom svijetu nije mogao povrijediti, kao da nema nijedne jedine brige. Stvarnost je, naime, drukčija. Moram ju prihvatiti.

»Kamo idete?» Upitao me stražar. Pomalo sam se trznula i iznenadila što me nešto
pitao jer bi inače uvijek samo šutio i..znate, stražario.

»Reci Harryu da idem u vrt.» Odgovorila sam mu i nastavila hodati dalje. Sunčeve zrake su me obasjale. Bila sam tu. Vani. A Sunce je milovalo i grijalo moju nježnu kožu. Potražila sam neku klupicu u hladu gdje bih mogla sjesti i ležerno razmišljati bez da me itko prekida. Možda bih trebala ići potražiti s bočne strane dvorca. Da, tu su obično automobili,ali..uvijek je hladovina tamo i puno puno ruža. Obožavam ruže.
Već sam zamislila nježne crvene latice ruža koje me promatraju i na sam prizor u mislima sam se nasmiješila. Čulo se škripanje kamenčića. Vjerojatno je neki auto stigao. Nisam se nimalo obazirala, nego sam pošla prema klupici koju sam od ranije naciljala.

------------------------------------------------

Još jedan nastavak gotov:) Nastavite pratiti priču, imate već sljedeći nastavak. I, da, zaboravila sam reći, ova je priča u sezonama. Ovo je prva sezona. Nakon 20 nastavaka kreće druga sezona. Hvala vam što čitate <3