The Vampire Witch

EPISODE 15 - SEASON 4 - DIARY

EPISODE 15 - SEASON 4 - DIARY

Kapljice kiše su snažno udarale o svaku prepreku koja im se mogla naći na putu do zemlje. Marie nam je posudila auto pošto je odlučila ostati u dvorcu. Jennifer je inzistirala da vozi nakon čega smo se Katherine, Jessica i ja samo blijedo pogledale. Ne želim uvrijediti Jenn, ali auto i ona su kao matematika i ja. Ipak, pristale smo jer stvarno nema smisla započinjati svađu oko toga tko će voziti.

Kako su minute prolazile, tako smo se Jessica i ja iza križale i pogledavale uplašeno. Znale smo da nam se ništa ne može dogoditi, tj. može, ali ne možemo ozbiljno nastradati, ali strah je vladao nama. Kath je naviknuta na Jenniferine lude ideje i još luđe vožnje tako da je smireno (možda se samo pretvarala da je smirena) sjedila kraj nje gledajući crvena svjetla na semaforu koja smo prelazili samo tako.

Kako je nitko nije do sada primijetio? Koja sreća!

Uglavnom, Jenn tvrdi da vozi sve od helikoptera do podmornice i ja joj vjerujem da vozi sve navedeno, ali pitanje je: 'Kako vozi?'

Za nešto manje od dvadeset minuta, parkirale smo se ispred široke pomalo visoke zgrade koja je imala zaista mnogo bijelih velikih prozora na kojima su se nazirale zavjese, bila je sagrađena od bijelih cigala što je izgledalo na neki način moderno, a velika metalna vrata su bila lako vidljiva. Na brzinu smo otrčale do ulaza kako nas kiša ne bi smočila.

"Dobra večer.." Pozdravio nas je zaštitar knjižnice odjeven u crno od glave do pete dok smo ulazile unutra. Amber i Harry su nas, koliko smo vidjele, pretekli. Već su pričali sa šefom osiguranja.

Cure i ja smo se skupile u krug prije nego što su nas uspjeli primijetiti.

"OK, Jennifer i ja idemo lijevim hodnikom, a vi desnim.." Davala sam im upute što je tiše bilo moguće. Kimnule su u znak da su razumjele, a zatim smo se razišle. Kako sam hodala prema ulazu lijevog hodnika, okrenula sam na kratko prema Amber koja me blago rečeno prostrijelila prijetećim pogledom. Što bi joj to trebalo značiti? Harry je izgledao zaokupljeno u razgovoru sa šefom osiguranja.

"Bojiš li se?" Jenniferin glas me trgnuo iz razmišljanja na što sam je pogledala.

"Naravno da ne." Prošaptala sam glasnije kako smo hodale. Uskoro smo ugledale mnogo polica s bezbroj knjiga. Police su bile metalne, obojene u tamnosmeđu boju i gotovo su dosezali do stropa. Svaka je bila puna raznih knjiga, a najviše ih je bilo vezano u vampirsku i vještičju mitologiju. Hoćemo li ovdje naći što tražimo? Ovdje su tisuće i tisuće knjiga! Kako pronaći jedan običan dnevnik?

"Što ako nas nađu?" Prelazila sam nježno prstima po knjiga šetajući kraj polica.

"Alex, ako nas nađu, naći će nas i mi ćemo reći da smo tražili knjigu za edukaciju." Jednostavno mi je odgovorila smiješeći se dok je vadila jednu knjigu s police.

"OK ako ti tako kažeš." Rekla sam tiho. Razmišljala sam o tome gdje bih mogla naći dnevnik. Ne vjerujem da je sakrivena ovdje s ostalim knjigama. To bi bilo prejednostavno i netko bi s vremenom saznao gdje je.

"Imaš li kakvu ideju gdje bi taj dnevnik mogao biti?" Jennifer me pomalo zabrinuto upitala.Ne znam odakle početi s traženjem. Ako ja ne znam, ne znam hoće li Jess i Katherine znati. Što ako su ih uhvatili? Valjda će znati slagati.

"Ne znam, nemamo baš puno vremena." Nervozno sam odvratila brzo pregledavajući naslove knjiga. Gotovo svaku knjigu sam izvadila i na brzinu prolistala ne bih li našla nešto neobično. Odjednom sam se zaustavila i uočila sliku plavooke i crnokose mlade djevojke. To je bio onaj isti portret kakav sam vidjela na web-stranici. Zbunjena sam. Ipak, odlučila sam se približiti joj i ponovno je malo bolje pogledati.

"Alex, nemamo vremena!" Uskliknula je Jennifer očito iznenađena mojom naglom smirenošću. Nisam bila smirena, ali mi je ovaj portret govorio na čudan neobjašnjiv način da smo na pravom mjestu. Možda. Ni sama ne znam što i kako, ali nekako ćemo uzeti taj dnevnik. Ako ne danas, onda neki drugi dan.

"Slika." Progovorila sam prekinuvši tišinu dok sam dodirnula okvir slike. Kako nikada nisam primijetila da je jedno oko zeleno, a jedno plavo? Ovo je originalni portret, kako mi se čini. Wow, Minea je zaista bila lijepa.

"Što s njom?" Jenn je došla do mene i upitala me.

"Vidjela sam je negdje.." Rekla sam joj prešutjevši dio gdje mislim da Jennifer sliči Minei. Vjerojatno bi se počela smijati.

"I sad je vidiš i neko će nas vidjet, Alexandra...moramo se požuriti." Napeto mi je poručila i nastavila pretraživati knjige. I dalje se nisam odvajala od portreta. Kao da nisam mogla. Što je sa mnom? Pogled joj nije bio usmjeren sasvim ravno već se činilo kao da gleda prema nečemu što je na njenoj lijevoj strani.

"Njen pogled." Okrenula sam se oko sebe pokušavajući procijeniti što bi točno mogla gledati. Zapravo Minea ne gleda, njen portret gleda, ali to nam je jedini trag koji za sada imamo.

"Alex, što sad s tim?" Slijedeći me upitala preokrenuvši očima.