The Vampire Witch

EPISODE 5 - SEASON 5 - AWAKE

EPISODE 5 - SEASON 5 - AWAKE (drugi dio)

HARRY STYLES' P.O.V.

Nakon cijele probdjele noći čiju sam većinu proveo u potrazi vraćao sam se u dvorac na doručak. Dečki se sve više i više žale na Amberine prohtjeve. Što joj mogu? Jednostavno je naporna. Tako da na kraju su se dečki odlučili zamijeniti i tražiti Alex , a mene ostaviti u dvorcu s njom. Ideja nije tako primamljiva, ali nemam drugog izbora. Odmah sam osjetio njene oči na sebi kad sam ušao u prostoriju. Podigao sam pogled i vidio Marie i svoju majku kako tiho pričaju kao da ne žele narušiiti ovu rijetku tišinu, a Amber je uzdisala i preokretala očima kad sam im ispričao gdje sam bio. Čini se da stvarno nije voljela Alexandru. Tišina je ponovno zavladala. Mučnina mi je samo pogoršavala stvari. Taman kada čovjek pomisli da stvari ne mogu postati gore, one postanu i gore nego što smo očekivali. Teško sam progutao slinu. Nekad nas je sjedilo po dvadesetero ljudi oko ovog stola. Bio je premalen za sve nas. Ali ljudi s vremenom samo odlaze, broj se smanjuje i sve češće se pitam: 'Zašto?' 'Gdje sam pogriješio?'

Neki više ni ne doručkuju ovdje, već odu u restoran, vjerojatno želeći više mira nego što ga mogu dobiti ovdje. Ovo postaje sve napornije i ne znam hoću li moći izdržati. Sve je bilo lakše prije nego što se Amber pojavila. Jenn mi je dala malo sumnje što se Amber tiče, ali ipak, nema smisla. Da nije prava nasljednica, zašto bi je Adrian želio? Zašto želi i nju i Alexandru? Je li zaista iskren prema nama? Kako da znam da ovo nije samo još jedan trik, prijevara, zamka iz koje se više nikada neću moći izvući.

''Ima li napretka?'' Moje tmurne misli prekinuo je majčin glas.

''Ne.'' Progovorio sam hrapavim glasom dok sam zveckao vilicom po tanjuru. Omlet. Da sam normalno nenormalan, vjerojatno bih pojeo sve prije nego što bih ponovno uspio trepnuti, ali s obzirom na to koliko mi je pao apetit u samo nekoliko dana, hrana mi je postala najmanji problem.

''Žao mi je, Harry. Ovo isto si prolazio..kad je..Gem..'' Načela je osjetljivu temu, temu o kojoj nisam želio razgovarati kao ni razmišljati. Jedini način da zaboravim da tu tragediju je da ne pričam o njoj. Samo što je ne želim zaboraviti. Smrt moje sestre mi daje istovremeno i snagu i slabost da nastavim dalje. Pokušavam ne misliti o njoj, njenom zaraznom smijehu i savjetima o modi koje nikako nisam mogao podnositi, a sada bih sve dao da mi prigovara zbog moje kovrčave kose.

''Nemoj, mama. Nemoj.'' Bilo je jedino što sam uspio izustiti. Nisam htio dalje ni nastavljati, bojao sam se da će me glas izdati ili da ću sam sebe odati i sve svoje osjećaje. Ako sada zaplačem, ne znam hoću li ikada stati.

''Oprosti.'' Shvativši da ovo nije ponajbolje vrijeme za tu temu, ubrzo se ispričala i ušutjela. Opet neugodna tišina koja nije bila za mene tiha kao za ostale ljude.  Slušao sam njihove otkucaje srca, zveckanje tanjurima, razgovor koji su vodile sluškinje nekoliko prostorija udaljene. Biti hibrid je blagoslov i prokletstvo. Ovisi kako gledate na to. Čujem toliko toga u ovom trenutku, a najradije bih pravu tišinu, onu koja bi mi pomogla oko rasuđivanja ispravnog i neispravnog.

''Mislila sam da odemo kasnije Harry i ja u kupovinu. Kao što znate, spremam proslavu i trebam neku haljinu.'' Gotovo sam pao u nesvijest kad sam čuo Amberin prijedlog. Kao i obično, slabo je jela. Ponekad mislim da joj glupe ideje dolaze zbog manjka željeza ili normalne hrane. Možda manjka mozga? Ne znam odakle mi ova misao na pameti, obično ne govorim ružno o njoj, ali živci su mi poput vrlo nategnutih i napetih žica koje samo nestrpljivo čekaju da puknu.

''Jesi li ti ozbiljna?'' Upitao sam kad sam ispustio vilicu iz ruke te su se sve glave okrenule prema meni.

''Što sam krivo rekla? Zar samo moraš skakati oko te balavice?'' Preokrenula je očima na nekako iritantniji način nego inače pa mi nije trebalo dugo da ustanem i odšetam.