The Vampire Witch

EPISODE 4 - SEASON 4 - IT WILL NEVER BE THE SAME -

EPISODE 4 - SEASON 4 - IT WILL NEVER BE THE SAME  -

Prošao je prvi sat, prvi sat muke. Izašla sam ljutito iz učionice grubo uzevši svoje knjige sa stola. Kuja od učiteljice je uživala u tome što ovisim o njoj, što moja ocjena ovisi o njoj, što moj odlazak na fakultet ovisi o njoj. Jennifer me slijedila, a njena tamna kosa je poskakivala za njom dok je hodala brzim koracima kako bi me dostigla.

"Ne mogu vjerovati! Alex, ako želiš, mogu to kasnije srediti." Progovorila je tiho kako nas netko ne bi čuo.

"Gle, što ćeš učiniti? Opčiniti je, pojesti je, ubiti je?" Šaptala sam sarkastično. Stvarno, ne znam što da napravim u vezi nje jer smo nove učenice ovdje i ako je istina ono što je Jennifer rekla, netko bi mogao saznati da smo ne baš tako obične cure.

"Pa mogla bih je pojesti. Već dugo vremena sam samo na krvi i kao što vidiš, koža mi puca, kosa mi je tako slaba, osjećam se grozno." Jenn se trudila govoriti prigušenim glasom dok smo hodale po našoj novog i svakako velikoj školi. Naša učionica engleskog jezika je ravno, pa lijevo ako sam dobro zapamtila.

"Jenn..ne želimo nevolje. Naći ću ti već nekog drugog." Govorila sam držeći svoje knjige u rukama. Naravno, dobili smo i limene svjetložute ormariće i lokote. Sada bi bio red da nađemo naše ormariće prije nego što zvoni. Ovdje nekako odmori traju kratko ili mi se tako čini, nisam sigurna.

"Nekako si me bolje prihvatila nego što sam se nadala."

"Svi mi imamo svoje demone u sebi. Vjeruj mi, nitko nije savršen. Nisi ti izabrala život koji vodiš..." Pokušala sam joj dati do znanja da mi je stvarno stalo do nje i da što god se dogodilo, bit ću tu uz nju.

"Pa..da..ali..ipak."  Iscijedila je jedva iz sebe.Vidjele smo svoje ormariće. Primila sam lokot rukama i unijela kombinaciju: 168. Vrata ormarića su se otključala, a unutra sam odložila svoje knjige iz matematike. Ne želim ih danas više vidjeti, kao ni bilo što drugo što s tim predmetom ima veze.

"Jesi li uspjela ući u knjižnicu? Jesi li barem vidjela dnevnik?" Upitala sam Jennifer koja se naslonila svojom bočnom stranom na svoj ormarić i strpljivo me čekala.

"Jao, kozo moja, da samo znaš kako je ta knjižnica čuvana. Zaštitara ima..pa majke mi, engleska kraljica i Barack Obama su manje čuvani." 'Poigravala se sa svojim tamnosmeđim pramenovima kose.  Eh, ti zaštitari! Harry se dobro pobrinuo da sve bude dobro zaštićeno. Ne zna da namjeravam ukrasti Lisbonin dnevnik, vjerojatno bi poludio, ali nikada neće ni saznati.

"Što želiš reći time? Nisi uspjela doći do dnevnika?" Duboko sam uzdahnula upitavši je. Čini se da ćemo jedan sunčani dan nas dvije morati raditi protuzakonite stvari u toj knjižnici. Ovo mi je šansa da istjeram Amber iz dvorca, a onda da se obračunam s Adrianom. Ali..nema dnevnika, nema ničega od mog plana.

"Znaš li gdje je taj dnevnik?" Glasno je 'uspuhnula' prije nego što me upitala. Kako da ja znam gdje je taj dnevnik? Najvjerojatnije u knjižnici.

"Ne, pa zato sam i poslala tebe." Odvratila sam joj uzimajući debelu tamnoplavu knjigu iz engleskog.

"Pokopan je s Mineom Lisbon." Naježila sam se na njene riječi. Znači, trebala bih dirati mrtvo tijelo da dobijem taj dnevnik? Što ako mi to donese nesreću? Nisam praznovjerna, ali imam nekakvo strahopoštovanje prema jednoj od najpoznatijih vještica u povijesti svijeta.

"A gdje je ona pokopana?" Zanimalo me. Zatvorila sam ormarić te smo krenule u malu šetnju po školi.

"Njen grob je u knjižnici."

"Ozbiljno? Kako ga onda nisi našla? Gdje je taj grob?"  Nastavila sam s pomalo dosadnim pitanjima, ali jednostavno, bila sam tako znatiželjna. Možda bih stvarno trebala upasti u tu knjižnicu. Pojma nemam kako, ali uvijek se može pronaći rješenje.