The Vampire Witch

EPISODE 20 - SEASON 3 - I'M NOT AFRAID -

EPISODE 20 - SEASON 3 - I'M NOT AFRAID -

"Znaš što? Doći ću." Odlučila sam reći nakon nekoliko sekunda šutnje. Ne mogu mu dopustiti da me porazi, ne ovaj puta. Napokon imam priliku vidjeti ga, odbrusiti mu, u..ubiti ga?

"Sama?"

"Hoću. Dosta mi te je, ne znam kako si saznao moj broj, ali ono što znam da nikada nisi imao dovoljno muda da se pokažeš." Krv je ljuto ključala u meni. Suzdržavala sam se od vikanja, trganja stvari i sličnog vandalizma. Nevjerojatno kako je mogao probuditi u meni emocije za koje nisam ni znala da su tu. Nikada ne bih rekla da bih mogla nekom zaprijetiti smrću, ali me on toliko mijenjao ove mjesece, bez da mi je tada rekao riječ. Kao da me želio pripremiti za nešto.

"Netko glumi hrabricu. Sviđa mi se." Nasmijao se na što sam zatvorila oči i pokušala se smiriti.

"Za razliku od tebe, ja ne glumim." Glasio je moj odgovor. Ne može mi ovo raditi.

"Imaš oštar jezik za onog čijeg oca držim kod sebe. Znaš, onog pravog? Ne znam što da napravim s tijelom, što kažeš da ti sada dijelove predam?" Nakon ove rečenice, znala sam da zaslužuje smrt. Osjećaj bespomoćnosti me gušio u ovom trenutku. Nesvjesno sam se rasplakala, ali vrlo tiho. Suze su tekle, ali nisam jecala. Samo sam zaprepašteno slušala. Kakav je to čovjek koji je spreman raskomadati nečijeg tatu na komade? Zašto još uvijek nije mrtav?

"Zapamti, Adriane, ti ćeš biti u manjim dijelovima nego je on sad." Rekla sam prije negoli sam prekinula poziv. Pogledala sam na ekran kako bih mogla vidjeti s kojeg je broja zvano, ali nije bilo prikazanog broja. Sve mi se činilo ubrzano i usporeno istovremeno. Čučnula sam stisnuvši koljena uz tijelo.

"Alex? Alex?" Dotrčao je Harry do mene i zabrinuto me dozivao. Odlučila sam se trgnuti iz svog zamišljenog svijeta na trenutak.

"Harry, to je bio Adrian. Hoće da se nađem s njim ispred dvorca." Potpuno hladno sam mu rekla. Ovaj poziv, kao da je isisao sav život iz mene. Sam njegov glas me deprimirao.

"Ne ideš." Strogo i ozbiljno je odgovorio. Naravno da me neće pustiti, ali ovaj puta ne trebam njegovo dopuštenje. Odluka je na meni.

"Harry, volim te, ali znaš da moram ovo učiniti. Sama." Pomilovala sam mu lijevi obraz svojim dlanom i dala mu kratak poljubac u nj, a zatim ustala. Najprije moram popiti čašu vode, definitivno.

"Jesi li poludjela? On namjerno provocira da dođe do tebe." Povisio je ton. Znam da mu je stalo, ali je i meni.

"Želiš li pomoći? Daj mi oružje, po mogućnosti da stane u torbicu." Rekla sam ravnodušno nakon što sam popila nekoliko gutljaja vode. Moram ga ubiti. Moram iako znam da ću žaliti što sam mu dopustila da napravi lošu osobu od mene.

"Ti si stvarno ozbiljna?"  Nije mogao vjerovati te je stao ispred mene.

"Dobro, naći ću sama." Okrenula sam se od njega i krenula prema dnevnoj sobi gdje sam preturala po brojnim ladicama ne bih li našla nešto. Ne znam zašto, ali se ne bojim. A, iskreno, trebala bih. Možda sam poludjela nakon svega?

Čini se da me Harry odlučio podržati ili se barem trudi pretvarati da jest. Predao mi je crni pištolj.

"Da se ne mučiš." Rekao je hrapavim dubokim glasom.

"Hvala." Zahvalila sam se i potražila jaknu.

"Idem se spremit. Još uvijek stignemo gledati film. Zato nemoj pojesti sve kokice." Poručila sam mu želeći ga malo oraspoložiti. Bila sam svjesna toga da je u sebi sada toliko ljut i možda razočaran, ali ovo je moja prilika. Cijelo vrijeme me gledao u nevjerici, zaprepašteno. A nakon ovih mojih riječi, udario se smijati. No, taj smijeh je bio više kao očajan.

"Ne mogu vjerovati, Alex. Ideš se naći s njim, a...razmišljaš o kokicama?" Upitao me još uvijek smijući se. Bio je očajan, mogla sam pročitati njegovo lice. Nisam htjela da ikada dođe do ovoga, no...dosta mi je osjećaja bespomoćnosti.

"Radim ovo zbog Billa i tate.Harry, ljuta sam. Želim vidjeti njegovo prokleto lice. Želim vidjeti tko mi ovo radi." Pokušala sam mu objasniti gledajući ga ravno u lice. Naše oči su se gledale međusobno par sekunda nakon čega je Harry prekinuo kontakt i zagrlio me.

"Nije dobra ideja, Alexandra. Ne mogu još tebe izgubiti." Promrmljao je licem 'zaronjen' u područje između mog vrata i ramena.

"Žao mi je, Harry. Ali moram." Šapnula sam.

**

Gdje je? Dobro, znam, nije još 12, već 10 do 12, ali tako sam nervozna. Ne zbog toga što ću ga vidjeti, već sam nervozna zbog toga što postoji mogućnost da ne dođe. Moram ga vidjeti.

Što se događa sa mnom? Zašto sam najednom postala opsjednuta time da ga vidim, čujem..? Moram se smiriti. Nije se tako teško smiriti sam u mraku. Jedino što sam čula je huk sova. Stala sam sama nekoliko minuta, kraj puste ceste, a tišina i tama me okruživala. Kao da je to ugođaj koji je želio za mene. Taman, tih i pust. Jezivo.

Da ne spominjem kako je bilo svježe i pomalo maglovito. Harry je imao pravo. Naši životi su puno gori od horor filmova. Samo čekam da netko iskoči iz grmlja motorkom i pokuša me zaklati.

"Ovdje si." Trnci su mi prošli tijelom znajući da je iza mene. Prepoznala sam mu glas.

"Kao što možeš vidjeti. Gdje je Bill?" Još uvijek sam stajala okrenuta leđima. Morala sam doći ovdje, posebice zbog Billa. Ne mogu to učiniti Jessici, znam da je Bill jedina očinska figura koju će Jess imati još dugo vremena.

"Nikada nije ni bio kod mene. Ali, znao sam da ćeš doći ukoliko ti zaprijetim." Dao je svoje priznanje. Hm..sada postaje škakljivo. No, neću pobjeći. Nema šanse.

"Pa, da..to jedino i možeš, prijetiti. Kad si zadnji puta bio razuman?" Okrenula sam se prema njemu ne znajući kakvo lice ću vidjeti. Napeto sam mu odbrusila.

Bio je visok oko 1,75 cm, imao je razbarušenu crnu kosu poput ugljena i svjetloplave oči koje su nekako posebno sjale i privlačile me na jeziv i čudan način. Izgledao je bolje nego što sam očekivala, ali to nije razlog da mojj negativni osjećaji prema njemu nestanu. Obučen u crnu kožu, od glave do pete, približio mi se:"Netko me preispituje."

"Ja nisam netko, moje ime je Alexandra i voljela bih da se počneš napokon korektno ponašati. Zašto si ovdje i zašto si me zvao?" Bila sam stvarno nestrpljivo, ali još uvijek nisam osjećala strah. Da ste me pitali prije mjesec dana, bih li se usudila pojaviti pred njim, rekla bih 'Ne.' Ali, Maxovi su se dugo poigravali s mojom psihom tako da su me iskrivili na neki način.

"Koji je tajni sastojak rituala The Vampire Witch?" Naglo je došao s tim pitanjem. Prvo sam ga zabezeknuto pogledala, a zatim se nasmijala. Pravu je osobu našao da pita.

-----------------------------------

malo je kraći, al sljedeći nastavak će biti prekosutra ;) <3 hvala vam što čitate, nadam se da vam se sviđa:D a sada idemo na reklame:

Kryptonite (moja je pa probajte čitati, možda vam se svidi, možda ne)

'She isn't the reason for war, she is War..' Ivana_Directioner_28

Enjoy the ride WhyDoYouEvenCare

Rot TaraBe

Save me Danchyyy

no rules youarestoryofmylife

-Dala bih vam linkove, al tu se ne može :(

Molim vas da čitate navedene priče jer sam sigurna da bih se to osobama koje pišu ove priče to svidjelo. Uvijek je lijepo imati vjerne čitatelje, možda nađete među navedenim neku novu omiljenu priču <3

Reklamiram i dalje uz uvjet da i vi reklamirate mene :) Trebali bismo pokrenuti ovaj lanac reklamiranja na wattpadu da nepoznati pisci postanu poznati;) Ima toliko super priča a da nismo ni čuli za njih tako da moramo pomagati jedan drugom :)

Ako sam kog zaboravila napisati, neka se javi u komentar :*

.