On ✔

Izvršenje oklade 2

FLASHBACK

10. 02. 2014.

Ryan's p.o.v.

Uhvatilo ju je piće, što me čudi inače ga dobro podnosi, valjda je prebrzo pila.

Kako god, iskoristio sam svoju priliku da izvučem deblji kraj i postanem pobjednik u okladi.

Svukao sam sve sa nje, Bože, kako je samo zgodna.

Žao mi je što joj nisam prišao prije nego li ju je Luka odabrao za žrtvu.

Mobitelom sam uslikao nekoliko slika i pokrio ju onim crvenim prekrivačem na kojem smo do maloprije sjedili.

Otisnuo sam joj poljubac u čelo jer je ovo ujedno i posljednji put što ju vidim.

Ispalo je tako kako je, ponudila mi se prilika za ostavarenje sna i naravno da ću je prihvatiti.

(...)

Svratio sam do Luke reći mu i pokazati da sam obavio svoj dio.

Taman su se svi skupili kod njega.

Krenula je naša uobičajena pijanka i ja sam ostavio ključ od auta i mobitel na policu iznad televizora, jer sam znao da bi ih mogao izgubiti ako zbarim neku djevojku.

(...)

Društvo se razišlo oko pola tri ujutro, umio sam se i pozdravio sa Lukom.

Mahinalno, bez gledanja ima li ičega na njoj, stavio sam ruku na policu misleći kako ću dohvatiti svoje stvari.

Ključ je bio tu, ali mobitela nije bilo.

'Jesi siguran da si ga ostavio tu?'

Pitao je Luka gledajući po podu da nije negdje ispao.

Kimnuo sam glavom bez riječi i pridružio se traženju.

'Ovo tražite?'

Na vratima se ukazao Sven držeći moj mobitel u rukama.

'Odkud ti?'

Uzeo sam mu ga iz ruku.

'Smiri se, našao sam ga vani, na terasi'

Nije mi bilo baš najjasnije otkud se našao tamo, ali nije mi se dalo raspravljati o tome.

Pozdravio sam se sa dečkima i odvezao kući.

Zaspao sam odmah čim sam legao na krevet, previše sam bio umoran, čak sam pomislio i na Ivu, priznajem da sam navikao na nju.. ipak smo dva mjeseca proveli zajedno, iako u lažnoj vezi od strane mene, nekako mi se uvukla pod kožu.

Sljedeće jutro bolje da nije niti svanulo.

Ulogirao sam se na društvenu mrežu i imao što vidjeti, na sve i jednoj stranici je bila slika Ive, ona slika koju sam ja slikao.

Uhvatio sam se za glavu i snažno lupio rukom o stol.

'Jebemu'

Viknuo sam taman kada se oglasilo zvono.

Luka, Sven, Ivan i ostalo društvo je stajalo ispred vrata i skočilo na mene.

'Legendo!'

Vikali su u glas.

'Nisam mislio da ćeš postaviti na internet.. pogotovo zato što se nikad ne može izbrisati'

Lupio me po ramenu i produžio pravo u kuhinju.

'Care'

Dodao je Sven.

Uhvatio sam ga za ruku i poveo na stranu.

'Znam da si ti to napravio.'

Podigao je ruke u zrak kao da se predaje.

'Hej, ti si ih slikao.. ja sam samo dovršio ono što si ti trebao'

Stisnuo sam šaku u želji da ga raspalim posred face, no Luka nas je pozvao time me prekinuvši u numu.

'Ryan.. nisi li malo pretjerao sa slikama po gradu?'

Pogledao sam ga čudno.

'Šta?'

'Ne pravi se lud  sigurno si cijelu noć lijepio isprintanu sliku po gradu i parku.'

Nasmijali su se svi do reda, a Sven najviše.

Zatvorio sam oči u nadi da sanjam, da me zezaju..
Nijedne cure mi do sada nije bilo žao kao nje.

Ionako za tri dana odlazim.. zaboraviti će ljudi na mene, ona pogotovo, a nadam se i na ovu sramotu.

Sven će mi poslije odgovarati za ovo.