On ✔

Novi početak sa starim krajem

'Kupio si nam kuću?'- šokirano razjapim usta dok stojim zajedno sa Jamiem pred njom. Nije dobra, savršena je! Već izvana vidim da je pazio na detalje i vjerno me slušao dok sam govorila o tome kako sanjam o vlastitome domu, uređenom baš onako kako ja želim.

'Nisi ju uređivala sama, no nadam se da će ti se svidjeti'- gurka me rukom da uđem unutra.

Stanem pred vrata no ne otvorim ih jer me njegova gesta omete.
Klekne pred mene i pomislim na sve samo ne ono što slijedi.

Pruži mi crnu elegantnu kutijicu.

'Jamie.. mogao si mi ključ dati u ruke.. nisi trebao izvoditi ovo.'- nasmiješeno pokušavam smiriti srce koje igra, poskakuje kao ludo.

'Tko kaže da je unutra ključ?'- otvori kutijicu i dalje klečeći preda mnom.

'Isuse!'- vrisnem i skočim na njega oborivši ga na pod. Upravo me zaprosio.. i to pred našim novim domom.

'Nadam se da je to znak pristanka'- pokušava doći do zraka od siline zagrljaja iz kojeg ga još uvijek ne puštam.

'Da, tisuću puta da! Isuse, tako sam uzbuđena.. mogla bih infarkt dobiti.. ne znaš koliko sam sretna trenutno'- zagrlim ga ovaj puta nešto nježnije sa podosta emocija.

Volim ga, učinio je sve kako bi bila sretna.. prodao je stan i vikendicu, dao otkaz na poslu.. sve kako bi mi priuštio život koji sam oduvijek željela.. kako ga poslije toga ne bi voljela? Poštovala?
Jedini posao koji trenutno ima je kafić kojega se ne želi odreći.

'Što kažeš na to da vidimo kako ti stoji?'
Izvadi prekrasni briljantni prsten i stavi mi na lijevu ruku.

'Taman!'- skviknem od sreće.
'Čak si i broj pogodio'- poljubim ga.

'Priznajem da sam savršen'
Lupnem ga po ruci i nastavim se diviti blještavilu na ruci.

Uđemo u kuću i mene u trenutku ponesu emocije.. sve je točno onako kako sam željela.. i bolje.

Suze mi se skotrljaju niz lice dok se prisjećam svojih početaka sa njime.. nisam uopće mislila da ćemo dogurati dovdje... priznajem da nikada nisam željela prihvatiti ideju o budućnosti u kojoj nije bilo Ryana.. bio je prisutan u svakom trenutku moga dana, u svakoj riječi, misli, svemu..

'Jesi dobro?'- stane pred mene i poljubi mi vlažni nos.

Kimnem nespremna na razgovor.

Voljela bi još jednom vidjeti ga prije nego što se udam.. čisto da se uvjerim da je dobro, da ne pati za mnom.. i ono najvažnije da me ne mrzi.
Ne mogu živjeti sa tim teretom na leđima.

'Iva..'- ponovno me izvuče iz misli.

'Ne razmišljaj toliko.. sve je onako kako treba biti.. sretni smo, zaruke su sasvim prirodan tok u ovakvoj vezi.. ne opterećuj se.. budi sretna, uživaj'

Njegove riječi probodu mi srce, sretna sam.. i više od toga no Ryan i način na koji smo se rastali nikako mi ne da mira.. on misli kako plačem od uzbuđenja.. zapravo plačem jer ne znam što je bilo sa njime.. makar taj posljednji put da ga vidim umirio bi mi srce.. pamet, dao bi mi svoj pristanak i svoj blagoslov da krenem dalje..

Teško je naći ga,pokušala sam par dana poslije dok sam se smjestila u novi dom.. nije u stanu u kojemu je bio.. čekala nepuna 3 sata no nije se pojavio.. starica iz stana ispod rekla je kako se odselio prije nekoliko mjeseci.. unatoč tome što je slavan niti jedne novine ni portali nisu ga uspjeli upratiti gdje je niti gdje trenutno stanuje..

Razočarano sam se vratila kući.. osmijeh sam naštimala kako ne bi vidio da nešto nije u redu.
Nisam ga uspjela naći.. u redu je, pokušala sam, valjda se i to priznaje na putu raščišenja.

Tjedan dana poslije pripreme oko vjenčanja skoro smo priveli kraju.. malo skromno vjenčanje oboma nam je bila želja..
Jamie je otišao sa kumom isprobati odjela mene je zadužio za posao u kafiću.
Sve je teklo normalno do trenutka u kojemu se on pojavio na vratima.

Nisam znala kamo bi sa sobom, što bi rekla, naše neprekidno gledanje samo je govorilo..

Izgledao je dobro, jednako kao tada.. nije se promjenio.. nije ni izgledao loše.

'Čuo sam da si me tražila?'- sve je što je rekao nakon toliko vremena što me nije vidio. Nije poželio reći ništa drugo.. došao je iz čiste radoznalosti.. ubod razočanja po tko zna koji put proteklih nekoliko dana sustigne me.

'Da   ovaj... željela sam razgovarati..'- slučajno rukom zataknem kosu izlažući prsten.

'O čemu? Slušam'- sjedne za prvu stolicu slijeva i izgleda kao da ga ništa ne dotiče.. ni ovaj susret ni razgovor kao da smo stranci, ništa.

Sjednem za njime dajući znak Joeu da preuzme posao.

'Morala sam se uvjeriti da si dobro..'- lanem.

Iritantno otpuhivanje zaustavi me u pola rečenice.

'Skrati'- reče gledajući na sat.

'Udajem se ovu subotu Ryan.. '- srce mi se stisne dok mu govorim o Jamieju i sebi.

'....zato sam morala doći i uvjeriti se da si dobro i da si mi oprostio.. ne mogu nastaviti život bez tvog pristanka ma koliko to uvrnuto zvučalo.. želim da nam oprostiš oboma- nasmije se usiljeno.

'Dobro sam.. krenuo sam dalje.. ne toliko dalje kao ti no ipak dovoljno daleko..'- zastane kako bi uvukao zrak.

'O oprostu ne mogu ovako.. nemam vremena sada.. ali možemo se ispričati posljednji put neki drugi dan, što kažeš na sutra u 18?'- provjerava mobitel zatim podigne pogled k meni.
Nisam očekivala ovakvu stranu.. mislila sam kako će me stjerati negdje i pokupiti se.. promjenio se, sazrio je u ovih nekoliko mjeseci.. situacija promjeni čovjeka i njegovo gledište.

Ahoj ljudeki.. znam da sam rekla kako finale ide za kojih 5 nastavaka no ubrzala sam radnju i slijedeći dio trebao bi biti zadnji.
Pa.. uživajte i strpite se dan- dva do objavljivanja kraja.
Volim vas, Proud-Mom ♡♡♡