On ✔

Poziv

Nakon nekoliko sekundi Ryanov glas se začuo s druge strane linije..

'Da?'

Nije imao moj broj, zato me nije niti prepoznao.

'Umm, Ryan, Iva je.. ja..'

'Iva? Šta je bilo?'

Osjetila se nesigurnost u mome glasu kao i trema.

'Ryan, ja.. posvađala sam se sa Evom. Ostavila me negdje.. ne znam gdje sam, bojim se'

Uzdah sa druge strane prolomio se kroz slušalicu.

'Isuse, okej samo polako.. umm.. pitaj nekoga od ljudi gdje si i ne prekidaj poziv'

Spremila sam mobitel u džep i pogledala oko sebe, zapazila sam staricu kako gura dječja kolica.. ona će mi pomoći.

'Gospođo?'

Povukla sam je za rukav majice.

'Recite?'

Nasmijala se pokazujući da je baš onakva kakvu sam si predočila.

'Možete li mi reći gdje smo? Malo sam se izgubila'

Pogledala sam u pod.

'Naravno dušo, nalaziš se tri ulice dalje od Hanoovera.'

Potapšala me po ramenu.

'Hvala vam'

Osmjehnula sam joj se i izvadila mobitel iz džepa.

'Halo, Ryan, jesi tu?'

'Bože Iva, rekao sam da te čekam i čekao sam'

Preokrenula sam očima, iako mi ide na živce trenutno mi je potrebna njegova pomoć.

'Tri ulice od nekakvog Hanoovera, tu sam negdje'- zbunjeno sam rekla.

'Čekaj, mislim da znam gdje si.. vidiš li igdje zgradu koja je cijela obojena u ljubičastu boju?'

Okrenula sam se i preletjela očima oko sebe, nisam nigdje vidjela tu zgradu.

'Ne'

Kratko sam mu odgovorila.

'Pomakni se sa mjesta Iva, pa onda promotri oko sebe'

'Kako si znao da stojim u mjestu?'

Nasmijao se slatko.

'Pamtim neke zajedničke trenutke, sjećam se tvojih mana, ovo je jedna od njih.'

Nisam ništa rekla već sam učinila kako je rekao.. nekoliko stotina metara dalje.. iza ulice se nazirala ljubičasta zgrada.

'Vidim ju Ryan!'

Radosno sam povikala.

'Hvala Bogu, čekaj me ispred nje, dolazim po tebe'

Spustila sam mobitel u jaknu i sa osmijehom otišla pred zgradu..
Na ploči koja je bila obješena na vratima pisalo je da je to dom za nezbrinutu djecu.
Radoznalo sam provirila unutra.. dva dječaćića od otprilikre tri godine skužila su me i mahala mi.. uskoro me zapazila i njihova čuvarica, teta ili kako se već zove te mi također mahnula.

Djeca su se igrala, imala su igračke, hranu, dom.. ali nisu imali ono najvažnije- ljubav roditelja.
Nezamislivo je kako netko može tako ostaviti svoju djecu, to za mene nisu ljudi.. namrgodila sam se od pomisli na takve parazite.

'Iva?'

Ryanov glas je dopirao iza mojih leđa.

Nisam čekala ni sekundu već sam ga čvrsto zagrlila.

'Hvala ti'

Spustila sam ruke i odmaknula se.

'Mislio sam da smo neprijatelji?'

Zbunjeno je čekao objašnjenje za zagrljaj.

Slegnula sam ramenima.

'Uplašila sam se i.. ti si jedini koga znam ovdje. Svakako sam rađe pozvala tebe nego spavala na ulici ili tko zna gdje.'

'Znači želiš spavati kod mene?'

Pogledala sam ga procjenjujući zeza li me ili je ozbiljan.

'Ryan'

Opomenula sam ga shvativši da se šali.

'Sjećaš se kada je ona djevojčica dotrčala do nas iz restorana?'

Pitao me dok smo hodali do auta.

Zapanjeno sam ga gledala.. nije valjda da se sjeća??

'Pravo pitanje je sjećaš li se ti?'

Napravio je nekakvu bolnu grimasu.. vjerojatno ga je pogodilo moje pitanje.

'Iva.. gle, nisam ja kriv za to što ti se dogodilo.. u redu priznajem krivicu što sam te slikao golu, ali nisam ja zalijepio one fotografije, kunem ti se Iva da nisam'

Sklopio je ruke kao da me moli da mu vjerujem..

'A tko je drugi Ryan osim tebe? Tko?'

Spustio je glavu i šapnuo Svenovo ime.

'Nije moguće!'

Povikala sam.

Čekao je nekoliko sekundi, a onda je obrazložio sve.. kako mu je Sven ukrao mobitel.. kako on nije kriv za to, te da mu je kasnije priznao sam da je to napravio.. u šoku sam razjapila usta i slušala što mi govori.. nisam mogla doći k sebi.. tolike godine sam mislila da je on kriv, a zapravo mi je krivac bio pred nosom.

Okrnula sam mu leđa i suze su počele teći.. nisam mogla izdržati pa sam popustila.. glasno sam zajecala na što me on obgrlio rukama i nekoliko puta šapnuo da mu je žao.

'Zašto ste baš meni uništili život, zašto?'

Otrgnula sam se od njega i u totalnoj magli pred očima, ne gledajući kamo idem izletjela na ulicu, posljednje što sam čula je bila glasna škripa guma i Ryanov glas kako me doziva..

Tada je nastupio mrak i ništa više nije bilo isto.

Uživajte!!!
Pusa za sve :*