On ✔

Open mind

'Sjećaš se da si željela saznati odakle mi sve ove tetovaže?'

Kimnula sam glavom već željno iščekujući odgovor.

'Vodim te na mjesto gdje je sve počelo'- diskretno se nasmijao u brk.

Nisam ga razumjela, no nadala sam se da će mi ubrzo pojasniti.

Nakon dugotrajne vožnje stigli smo do odredišta. Nekakvo staro vikend naselje..

'Što radimo ovdje?'- izašla sam ne čekajući da izađe prvi.

Ono što sam primjetila je opojan miris šume, miris čiste, netaknute prirode.. koja mami, zove na boravak u njoj.

'Rekao sam ti..'

'Mjesto gdje je sve počelo'- slegnuo je nevino ramenima.

I dalje ga nisam razumjela, kakve veze ima šuma sa tetovažama?

'Dođi, vidim da si zbunjena'

Poveo me u kućicu koja se nalazila uz sam rub litice.. jedina koja je bila toliko blizu.

Obitelj Cole- pisalo je iznad vrata.. čekaj, ovo je Jamiejevo?

'Jamie?'

Okrenuo se nakon što je otključao vrata.

'Što je ovo?'

'Ovo je Iva..'- zastao je brišući prašinu sa slike iznad velikog kamina.

'.. moje obiteljsko gnijezdo..'- poljubio je sliku zatim je vratio na mjesto.

'Kuća je pripadala mojim roditeljima.. kao mali, Anna i ja bi većinu svojega vremena provodili ovdje.. uživali smo sa ostalom djecom, roditeljima.. daleko od grada i gužve..'

O, shvaćam.

'Kada su mama i tata stradali.. ova kuća je bilo jedino od čega se nisam mogao odvojiti.. ona me održala na putu do cilja.. na putu izbavljenja. Često sam dolazio ovamo i slikao.. kroz slike sam pokazivao osjećaje koje sam morao kriti zbog Anne.. znaš.. zbog nje sam morao biti jak i kada sam želio vrištati od bola..- spustio je glavu..'A zatim sam ih prenio na sebe..'- dodao je.

Njegove tetovaže? Stvarno su njegove?

'O Jamie'- zagrlila sam ga čvrsto osjećajući tugu u svakome dijelu svojega tijela..

'Žao mi je.. sve što si prošao.. ne mogu ni zamisliti koliko teško ti je bilo'

'U redu je Iva.. baš zbog toga sam ih i stavio na sebe.. kako se nikada više ne bi vratio u onu tamu, u onu depresiju i tugu.. one su na meni kako bi me iznova, svaki dan podsjetile da moram biti ustrajan i jak, na svakom dijelu svojega putovanja.. putovanja sudbine'

'I jesi Jamie.. jak si.. snažan psihički'- nasmijao se slatko.

'Želiš li možda vidjeti uokolo?'- kimnula sam želeći u sebi da što prije promjenimo ovu temu.. tuga sa tugom ne ide.

(...)

'Tu smo se znali praviti da pecamo ribe.. tata bi uvijek podmetnuo neku samo kako bi ja mislio da sam je zbilja ulovio..'- sa osmijehom na licu prepričavao mi je svoje najranije djetinjstvo. Nije čovjek kakav se na prvi pogled čini.
Zadržali smo se već dosta dugo.. mrak je već polako ljubio zemlju, Sunce se tek malo probijalo praveći tanku šarenu crtu..

'Jamie.. već je kasno.. mislim ne znam do kada drže pansion otvoren.. a imam ključ samo od sobe..'- ustao se sa poda i otrčao zaključati kućicu.

'Ako bude zatvoren spavaš kod mene'- jednostavno je rekao.

Zacrvenila sam se, što od sjećanja da me skidao, što zbog scene koja se danas odigrala ondje..

'Nadam se da je otvoren..'- promrmljala sam.

Uputio mi je zbunjen pogled dok je palio auto.

'Gdje je taj pansion?'- pitao je dok smo ulazili u grad.

'Ostavi me pred svojim stanom, prošetati ću'

Odmahivao je glavom.

'Ne dolazi u obzir'

'Ako te ostavim pred stanom, kod mene ćeš i spavati'

'Jamie..'- upozorila sam ga.

'Što? Opasno je da ideš sama, ako želiš mogu te odvesti do tamo'..

Nisam željela da sazna gdje je, ali nisam ni željela spavati kod njega, ne nakon onoga sa djevojkom na vratima.

'Onda?'- stao je ispred stana i čekao moju odluku.

'Idem sama'- otkopčala sam pojas i izašla van.

'Iva'- raširio je ruke.

'Šta radiš?'- nešto glasnijim tonom je rekao.

'Vidimo se sutra Jamie, nazvat ću te'- okrenula sam se i udarila u nešto.

U sekendi sam se srušila na pod.

Ispred mene je stajao ogroman čovjek, ramena je imao tolika kolika sam ja dugačka cijela.

Pružio mi je ruku da ustanem.

'Oprostite nisam gledala'- ispričavala sam se ogledajući oko sebe.

'Iva'- Jamie me povukao iza sebe.

'Debeli Toni, šta hoćeš?' -obratio se čovjeku a ja sam uhvatila priliku i zbrisala u hodnik Jamiejeva stana. Nisam ulazila jer onda nikako ne bi mogla vam iz njega.

Isuse koliko sam se uplašila, izgleda strašno.

Sjela sam na stepenice i razmišljala čekajući Jamieja.

'Tu si'- s olakšanjem je rekao.

'Već sam mislio da si zbrisala'- strovalio se pored mene.

Je li moguće da dečko i nakon toliko napornog i vrućeg dana i dalje miriše božanstveno?

Poželjela sam uroniti nos u njegova prsa i uživati u neodoljivu mirisu.

'Iva? Odlutala si?'- mahao mi je rukom pred očima.

'Ne..'- trznula sam se.
'Što je ono bilo?'

'Ono je bio Debeli Toni.. suradnik.. ne boj ga se..'

Kimnula sam glavom.

'Pa.. ako je zrak čist ja bi krenula polako..'- uhvatio me za ruku dok sam pokušavala ustati..

'Zašto ovako djeluješ na mene?'

'Zbunjena sam?'- izvukla sam ruku i sišla nekoliko stepenica do prizemlja.

Dotrčao je do mene i svojim tijelom me gurnuo u kut zida.

'Kad si tu, želim da nikada ne prestane taj osjećaj.. pružaš mi osjećaj mira i spokoja Iva.. a kada odlaziš.. osjetim bol, ne želim da odeš iako znam da ćeš se vratiti..'- mazio mi je kosu dok sam ja još bila pod dojmom njegovih riječi.

'Jamie.. što radiš?'- stavila sam dlan na njegov trbuh polako ga odgurujući.
Miris me mamio da zabijem glavu u njegov vrat..

'Hej vas dvoje!'- Anna je upalila svjetlo u hodniku i veselo doskakutala do nas.

Hvala Bogu!