Zbunjena Iva

2.5K 183 15
                                    

'Naravno.. samo nisam očekivao da ćeš nazvati tako brzo.. '- kao da se ispričavao za to što sam ga nazvala.
'Kamo želiš ići?'
'Svejedno je.. ti ovdje živiš.. pokaži nešto u čemu uživaš'- lanula sam bez razmišljanja.. nešto u čemu uživa? Isuse Iva glupa si.. udarila sam se dlanom u čelo
'Može.. znam pravu stvar.. pokupim te ispred one terase za pola sata'- reče i poklopi.
O Bože.. u šta sam se uvalila.. sad će mi pokazati neke mafijaške tajne i onda poslije me morati ubiti.. bravo Iva.. nagrada za glupost ide tebi!
Prekoravala sam samu sebe dok sam nervozno išla do te terase.. što će tek Ryan reći.. bolje da odem.. stala sam i okrenula se natrag.. da.. tako je.. neću prkositi Ryanu.. to je djetinjasto. Brzo sam otišla u stan i smjestila se pred televizor.. napravila sam dobru stvar.. ipak ne želim svađu sa njime.. samo da mi odgovori što je radio sa Amandom cijelo poslijepodne..
Navalila sam se na trosjed i umalo zaspala da me zvonce na vratima nije probudilo.. krasno.
Sigurno je Ryan.. ali on ima ključ?

Odteturala sam do vrata i otvorila ih.
'Zašto nisi došla?'- zbunjeno sam podigla pogled i vidjela Jamieja pred sobom. Kako je znao gdje sam? Mafija.
'Umm.. nije mi bilo dobro.. oprosti neki drugi put ćemo..'- prisilila sam samu sebe na smiješak i krenula zatvoriti vrata.
'Znam da lažeš, ali u redu je.. strah te Ryana, ako želiš neki drugi put samo mi javi'- osmijehnuo se i otišao. Ili vraški dobro čita ljude ili sam samo ja laka za čitanje i toliko očita..
Zatvorila sam vrata i nesvjesno pogledala na sat.. pola osam je.
Uznemirila sam se i odlučila nazvati Ryana, provjeriti gdje je..

'Halo?'
'Ryan Isuse pa gdje si ti?'- s olakšanjem sam bubnula.
'Iva? Sa prijateljima sam uskoro dolazim doma, čekaj me'-rekao je uz smijeh dok su se oko njega komešali svakavi zvukovi, glazba, nazdravljanje, djevojke.. sigurna sam kako je ona sa njime.
Samo sam poklopila.

Nemogu vjerovati da je sa društvom koje može vidjeti svaki dan, a ne sa mnom koja ide kroz nekoliko dana.. plus to što sam mu takozvana djevojka.. u zadnje vrijeme se ne osjećam tako.. osjećam se kao figura pored njega.. samo me predstavi i to je sve..

S očajem sam sjela na stolac u kuhinji i gledala u mobitel.
Nema poziva niti poruke, a sati prolaze.. kad je napokon otkucala ponoć kao naštiman pojavio se  u stanu.

Sa očima prokrvavljenim od nespavanja i pokoje suze gledala sam ga razočarano.
Šta se ovo dešava sa nama?

Neodobravajuće sam zavrtjela glavom i jednostavno odšetala u sobu.
Nisam čekala nikakvu njegovu reakciju.

'Rekao si da te čekam.. i ja sam čekala.. sad ti čekaj mene kada ću ti se obratiti'-zatvorila sam vrata sobe i sjela na krevet.
Zbunjena sam. Ne razumijem zašto se tako ponaša.. jutros sam mu rekla koliko me nervira i opet se družio sa njom.. ali na stranu to.. zašto me zanemaruje?
Bojim se i pitati.. možda se ohladio od mene.. pa da.. shvatio je da sam prosječna djevojka.. a one sa kojima je on okružen su sve samo ne kao ja.

'Otvori'- polako je kucao na vrata.
'Jebi se'- lanula sam.
'Daj Iva.. ne ponašaj se tako'- lupnuo je nešto jače.
'Razmisli o svome ponašanju prena meni.. gdje si bio cijeli dan Ryan?'- izderala sam se.

'Rekao sam ti.. daj otvori da razgovaramo kao normalni ljudi'
Ustala sam i prišla vratima.

'Normalni ljudi ne ostave druge da ih čekaju 4 sata'

Nije više ništa rekao. Hvala Bogu da nije.. samo bi se još više posvađali.
Još da zna za Jamieja.. to bi bila katastrofa.

Nestao je onaj Ryan koji se brinuo za mene.. koji mi je platio operaciju.. kao da je iščeznuo..
Užasno se osjećam u ovome trenutku i sve što želim je što prije vratiti se kući.

(...)

'I dalje si ljuta?'- Ryan pokušava doprijeti do mene, ali bezuspješno.
'Čini li ti se takvom?'- bez gledanja sam ga upitala.
Nije ništa odgovorio.
'Rezervirala sam kartu za sutra'- ravnodušno sam rekla. Bez imalo emocija.
'Kartu za..?' -stao je pred mene.
'Avionsku.. za Hrvatsku. Idem kući Ryan. Ovo nema smisla'- sjela sam na stolicu i zagledala se u svoje prste.
'Kako to misliš? Iva šta ti se vrti po glavi?'- zabrinuto me stresao za ramena.
'Vrti mi se to gdje si juče bio i sa kime.. vrti mi se to da bi tu lako mogla završiti u neprimjerenom društvu.. vrti mi se to kako si se udaljio od mene.. kako sve više vremena provodiš sa bivšom djevojkom.. želiš li dalje ili ti je dosta?'- otresla sam se.
'Molim te.. Amanda ti nije prijetnja nikakva..'- počešao se za glavu.
'Sinoć si bio sa njom, ostavio si me da čekam kao budala.. mislim da itekako uspijeva u svom naumu.. a ti joj olakšavaš'- slegnula sam ramenima.
'No nije bitno.. spakirat ću se danas. Trebamo dati prostora jedno drugome.. možda ćemo se oporaviti.. a možda.. '- zastala sam. Ne mogu ni izreći kraj.. kamo li pomisliti na njega.. užasnuta sam.
Volim ga toliko da to nije zdravo.. ali ne mogu trpjeti svašta.
'Ne.. Iva.. nije način.. ostani pa ćemo izgladiti nesuglasice obećajem ti'- nasmiješio se lagano.
'Riješit ćeš se nje?'
Spustio je glavu.
'Ne mogu.. ne sad kada snimamo zajednički film..'
'Onda nemamo o čemu raspravljat.. '
Ustala sam, uzela torbicu i izletjela van.. nije normalan.


On ✔Donde viven las historias. Descúbrelo ahora