On ✔

Priznanje 2.

Ryan's p.o.v.

Znao sam da je to ona, taj pogled, način izgovaranja moga imena ima samo ona, moja Iva.
Ni sam ne znam zašto joj još uvijek dodajem taj pridjev moja..
Ono kratko vrijeme što smo bili zajedno zavaravao sam ju, dok je ona bila žrtva najgore moguće prevare.

Neprestano mi se mota pa mislima, otkako mi je priznala.. ne mogu vjerovati da sam bio budala i to joj napravio.. tada mi nije značila previše.. tako sam barem mislio.
Prvi put kada sam je ugledao u svojoj sobi osmijeh mi se vratio na lice, onaj osmijeh koji se izgubio s danom moga odlaska iz Hrvatske.. mislio sam da je to zbog društva, ali ne.. ona je bila uzrok tome.. nisam ni shvatio da sam se kroz  ovu razdvojenost te igru mačke i miša nekako povezao sa njom.. povezao do te mjere da me sada stišće u prsima od pomisli da me više nikada ne želi vidjeti.

Željela mi se osvetiti.. u neku ruku i je.. nabila mi je na leđa teret krivnje i grižnju savjest koju sam onda trebao osjećati..
Nije se niti malo promjenila, još je meka srca i dobre duše, što dokazuje činjenica da je odustala od osvete..

Da sam joj barem mogao do kraja reći istinu, ali.. kao da bi mi vjerovala.. napravio sam joj toliku štetu da je čudo što je uopće stala na svoje noge.. pravo čudo.
Još jedna stvar je djelovala zapanjujuće na mene.. usred tog vrtloga emocija i bujice riječi koje mi je željela izreći kada me je prvi puta vidjela, nije popustila.. postala je prava žena, jaka, samostalna.

Možda bi mi oprostila da Sven nije polijepio one fotografije.. možda ne bi tolike godine provela smišljajući osvetu.. koju na kraju nije niti izvršila.. ona misli da nije, ali zapravo je.

Kako sam ja njoj prvi puta slomio srce svojim odlaskom.. tako je sada ona meni.. navikao sam viđati ju stalno ovdje negdje.. laganje i pretvaranje samo su pomogli da mi se još više zavuče pod kožu.

Čudno zvuči, znam, ali tako je ispalo.. kada bi barem imao priliku ispričati joj kako je bilo.. sigurno neće pristati na sastanak, na poziv se neće javiti.. ne preostaje mi ništa drugo nego suočiti se sa njom lice u lice.. da ne može pobjeći nikamo.

(...)

Iva's p.o.v.

Uspjela sam naljutiti Evu i ona je bijesno izjurila van i ostavila me samu u, za mene nepoznatom dijelu grada.
Nije joj se svidjelo to što sam rekla Ryanu sve.. ona je željela tu osvetu više nego ja.. patila je zajedno sa mnom, gledala me kako prolazim iz faze u fazu dok se konačno nisam oporavila.. nije bilo fer što sam odustala ali nisam mogla, povrijeđene osobe će razumijeti najbolje o čemu govorim..

Sad tumaram ovim ulicama i čini mi se da već osmi put prolazim pored iste zgrade, samo mi je to još falilo, da se izgubim u milijunskom gradu.

Razbistrila sam glavu i pokušala se sjetiti kako se naš hotel zvao, ali uzalud, uznemirena sam i nikako mi ne pada na pamet.

Ono što mi pak dolazi do mozga jest Ryan. Morat ću ga nazvati.. mrak pada i bojim se.. još sam i zabrinuta za Evu, tko zna gdje je ona, na pozive ne odgovara.. nemam nikakav kontakt sa njom.

Utipkala sam Ryanov broj i teško progutala slinu.
Još jednom gazim svoju riječ i zovem ga.. nakon ovoga više ništa neće biti isto.