On ✔

Istine

Jamie's p.o.v.

'Jamie, stani!'- vikala je iza mene dok sam ja snuždeno hodao do stana. Bila je poput ovog mraka oko mene. Stezala me i prisiljavala da stanem.

'Što je?'- grubo sam ju stresao za ramena.
Izluđuje me. Ne znam što želi.

'Molim te'- skoro pa je iskreno zvučala.

'Iva.. ne znam što želiš od mene? Dao sam ti sebe dok si ti pokušavala vratiti se staroj rani, staroj ljubavi. Čini mi se da ćeš svejedno više završiti sa njime.. i znam da je to istina.'- još uvijek sam je držao za ramena dok je ona suzdržavala plač.

'U kurac'- dodao sam i pustio ju da mi padne u zagrljaj.
Volim ju. To je to.

'Jamie.. pustila sam Ryana i razgovor, željela sam znati jesi li dobro. Briga za tebe bila je veća od želje za razgovorom. Puno veća... i sama sam počela uviđavati kako mi je sa tobom.. kako volim vrijeme i osobu u koju se pretvaram dok sam u tvome društvu.. '

'Shvaćaš da ti ja više ne mogu biti prijatelj?'

Zaljepio sam čelo za njeno i hvatao njen ritam prsa. Ritam srca.

'Ni ne tražim te to'

Popela se na prste i izdužila se koliko je mogla ne bi li prišla što bliže mojim usnama.

'Ne tražim prijateljstvo. Tražim tebe. Cijelog'- šapnula je.

Riječi su putovale mojim venama sve do srca koje je stalo na nekoliko milisekundi.

Laže li me trenutno?

'Iva.. znam da me ne voliš.. čemu onda sve ovo?'- usudio sam se odmaknuti se prvi.

'Privlačnost koju osjećam prema tebi Jamie je prejaka. Ne mogu joj se oduprijeti. Poludit ću ako ne pokušam nešto sa tobom'

'A on?'

'On je profućkao svoje šanse'

Ponovno je zakoračila prema meni.

'Ne želim da ovo između nas.. kako god se zvalo, stane. Ne želim znati kakav je osjećaj biti posvađan sa tobom.'

'Sigurna si da Ryan završena priča?'

Kimnula je.

'Onda smo riješili još jednu stvar'

Povukao sam ju u sebe i zarobio joj usne.
Još otkako sam je učio voziti.. želio sam osjetiti tu bliskost.. Njena blizina probudila je u meni lavinu, koja se suzdržavala sve do sada.

Odteturali smo do vrata stana i nespretnim pokretom sam ih otključao.

'Jamie..'- šaputala je.

'U redu je. Slobodna si'- gurao sam je do kreveta ljubeći joj vrat.

Sjela je na rub dok sam joj povlačio majicu. Njen miris rasplamsavao je želju za njom. Mislio sam kako ću izgorjeti.

Legao sam na nju i pustio osjećajima i nagonima da nas vode.

Prepustio sam se baš kao i ona. Maknuli smo sve na stranu. Jedina bitna stvar u čitavom svemiru trenutno smo bili ona i ja.

'Jamie!!'- galama iz hodnika trgnula me.

'Anna'-oboje smo zajedno rekli.

'Trči!'- Iva me gurala dok sam pokušavao zakopčati hlače.

Stajala na hodniku izbezumljena lica.

'Je li istina?'- gledala me već upalim očima od plakanja.

'Što Anna?'

'Ne pravi se da ne znaš! Sean je živ! Kako si mi mogao prešutjeti to!'

Iva se izvukla iz sobe i zagrlila Annu koja se otimala.

'Bit će sve u redu.. sjeti se riječi o budućnosti Anna..'- smirivala ju je dok sam ja samo stajao i vrtio po glavi kako je mogla saznati?

'Kako si saznala?'

'Lik koji mi je rekao da je umro.. došao se ispričati i reći mi kako je sve bila laž'

Problijedio sam. Ovaj puta ga niti Iva neće moći spasiti od mene.

Iva's p.o.v.

O ne Ryan.. ponovno se petljao onamo kamo nije trebao.

'Jamie.. najprije se trebamo smiriti..'- držala sam mu ruku na ramenu dok je on već bijesnio.

'Kako si mogao šutjeti??'- Anna je i dalje zahtjevala razgovor.

Pogledao ju je i shvatila sam da trenutno nema živaca za propitkivanje.

'Anna.. idi u sobu, poslije će ti reći sve'- negodovala je no na kraju me poslušala.

'Ne govori mi da se smirim Iva. Ovaj puta ga ni ti ne možeš spasiti'- reče i odjuri iz stana.

Srce mi je valjda osmi put toga dana stalo.. istrčala sam za njime i sjela u auto.. vozio je toliko brzo sa toliko ljutnje da nije ni primjećivao kako nismo vezani..

Stao je pred Ryanov stan i uletio u zgradu dok sam ja još izlazila iz auta. Brz je.

Pozvonio je i čekao da otvori.

'Jamie čekaj!'- viknula sam prije nego je ušao u stan.

'Šta hoćeš ti?'- Ryanov glas povisio se za nekoliko tonova.

'Zbilja si gad Guzman'- zamahnuo je i udario ga šakom po nosu. Srušio se momentalno na pod.

Sve se odigralo brzo i pred mojim očima. Šokirano sam vrisnula i otrčala pomoći Ryanu.

'Ryan jesi dobro?'- mazila sam ga po obrazu.

'Iva?'-grlio me dok nas je Jamie čitavo vrijeme pratio. Bijes mu se povećavao svakom sekundom što me dulje držao u naručju.

Ponovno je htio nasrnuti na njega no ja sam se isprijećila i zaustavila ga.

'Molim te. Dosta je'- spustila sam mu ruku i umirujuće pomazila po njoj.

'Idemo'- okrenuo se i povukao me za ruku.

Usnama sam oblikovala riječ oprosti i izašla sa Jamiem ostavljajući Ryana na podu raskrvavljenog nosa.

Ni sama nisam unala što sam trebala učiniti.. što je bila ispravna stvar.