'Ti si bolesna'
Zrake sunca su se probijale kroz prozor pravo u moje oči dok je Eva iznosila svoje mišljenje o trenutnom stanju u kojem se nalazim.
'Eva, smiri se, obična prehlada'
Coknula je nezadovoljno i sjela pored mene.
'Hoćeš juhu?'
Blago sam se nasmijala.
'Stiže za čas'
Izletjela je iz sobe pritom jako lupajući vratima.
Stresla sam se na buku koju je proizvela.'Možemo popričati nasamo. Želim ti se isprčati za svoje ponašanje. R.'
Oglasio se mobitel tonom koji mi javlja da mi je stigla poruka.
Nisam znala što bi mu odgovorila, znala sam da negdje duboko u sebi ipak smišlja nešto, ali opet, želja da ga vidim je bila prejaka, jaka u tolikoj mjeri da sam bolesna pristala na sastanak.
Sve sa posložila u glavi.. trebam ostati hladna, rezervirana i ne previše govoriti, no kako to uvijek biva nisam uspijela u ničemu od toga što sam naumila.
(...)
Sjedio je na trgu okrenut leđima prema fontani, bez riječi sam sjela do njega.
Kihnula sam nekoliko puta i tek tada me skužio da sam stigla.
'Hej'
Kimnula sam glavom u znak pozdrava.
'Treseš se? Što ti je?'
Uznemireno je ustao i čučnuo ispred mene stavivši mi ruku na čelo.
'Pa ti goriš!'
Viknuo je i podigao me pribivši uz sebe.
'Ryan dobro sam'
Nije ništa rekao već je nastavio hodati do auta vodeći me za sobom.
'Ryan!'
Okrenula sam se prema njemu ljutito.
'Nisi dobro, treba ti odmor, vodim te da se odmoriš'
I prije nego što sam stigla išta teći strpao me u auto i odvezao do njegova stana.
Koliko god sam se bunila i pokušala ga odgovoriti od toga da me vodi kod sebe, nije posustajao.
Da sam bila zdrava i jaka, a ne pod temperaturom vjerojatno bi mu se uspjela oduprijeti i zadržati svoj stav, ovako je to bilo teško.Smjestio me u krevet te donio juhu i tabletu.. što me podsjetilo na Evu.. nisam joj se ni javila gdje sam.
Uzela sam mobitel i vidjela cijelu hrpu poziva, naravno Evinih, napisala sam joj poruku na brzinu i spremila mobitel u džep.Poznata silueta pojavila se ispred mene, gledao me nježno i nekako, razdragano.
'Što je?'
Koliko god mi je bilo mrsko prekinuti ga, morala sam.
'Gledam te'
Preokrenula sam očima iznervirano.
'Oprosti'
Došao je do mene i sjeo pored mojih nogu.. stavio je ruku na moju i pomazio ju.
'Uplašio sam se kada sam te vidio onakvu'
Gledao me pravo u oči.. čitajući mi dušu kao knjigu.
Prodirao je u moje najdublje dijelove duše i srca.. i ja sam pokleknula.. nisam više mogla izdržati pritisak.. nisam mogla podnijeti njegove oči koje su me čeznutljivo promatrale..Zagrlila sam ga jako.. čvrsto sam ga stisnula kao da držim najdragocjeniju stvar na svijetu..
Uzvratio mi je istom mjerom, nekoliko minuta smo se grlili, pustila sam osjećajima da isplivaju na vidjelo, prepustila sam se.
'Moja Iva'
Šapnuo mi je u kosu, no nije me raznježio već stvorio kontra efekt.. došlo mi je do pameti što činim i gdje sam.
Nabrzinu sam ustala i obukla svoje stvari te još brže izletjela van.
Nešto ovakvo nisam zamišljala.. nisam mislila da sam ovoliko slaba.
BẠN ĐANG ĐỌC
On ✔
FanfictionBio je moje sve, muškarac kojeg noćima sanjaš prije nego li postane tvoj, muškarac koji unatoč problemima ne odustaje... Bio je moj realistični san. San iz kojega me naglo probudio, pravo u noćnu moru. Otišao je od mene jednako kako mi je i došao, b...