On ✔

Odustati ili ne?

'Iva'

Nježno dodirivanje ruke ubrzo je postalo grubo i nepotrebno.

'Iva ustaj!'

Otvorila sam oči i pred sobom vidjela svoju najdražu Evu kako nosom para nebo i ruke drži prekrižene na prsima.

'Objašnjenje odmah!'

Viknula je ljutito.

'Bolesna si otišla, a po svemu sudeći išla si se naći sa Ryanom, zar ne?'

Ustala sam u sjedeći položaj pokušavajući smisliti nešto na brzinu. Uhvatila me nespremnu.

'Iva, kako možeš ponovno padati na njega?'

'Zna da sam Iva'

Skamenila se na mjestu.. mislim da je čak prestala disati na nekoliko sekundi.

'Što si rekla?'

Zbunjeno je zataknula pramen iza iha.

'Kako misliš zna? Priznala si mu sve?'

Skočila je do mene i nervozno iščekivala što ću joj odgovoriti.

'Nisam mu priznala ništa. Shvatio je sam. Prepoznao me.'

Uzdahnula je ljutito.

'Rekla sam ti da ne ideš previše oko njega'

Ustala je nekako grubo i stala ispred prozora.

'Mjenjamo taktiku.. ako želi Ivu dobit će je'

(...)

Ne znam što je pod time mislila, ali sigurno nije ništa lako za mene.. iako bi ga trebala mrziti iz dna duše nekako mi ga je žao, žao mi ga je vidjeti kako se muči svaki puta kada zaniječem da sam Iva..

Sven i ostali su se vratili u Hrvatsku tako da nam je plan sa njime kao glavnim glumcem otpao.. Ryan je ostao sam, ranjiv, sa nikime kome bi se mogao povjeriti i olakšati dušu.. Evin plan je sljedeći- postati bliska sa njime do te mjere da mi se počne otvarati, kasnije to iskoristiti protiv njega.. Ruku na srce nije mi niti malo lako ostati ravnodušna u njegovoj blizini.. u početku se činilo lako, ali ništa nije onakvim kakvim se čini.

Još kada me pogleda onim pogledom koji mi se urezao u srce još pri prvom susretu, kroz cijelo tijelo mi prođu žmarci.. biti će mi teško kao i do sada, ali neću se dati smesti.. kako je on uspio odglumiti sve, valjda sam i ja sposobna pretvarati se da sam netko drugi.

Jedno je biti povrijeđen, a drugo je biti taj koji treba načiniti štetu.. nekako znam kako će se osjećati kada sve završi i uopće mi to ne hrani dušu kao što sam mislila.. u nekim trenucima čak pomislim da bi mogla odustati od osvete jer to nije ono što sam u početku zamislila i zacrtala u svojoj glavi.. ali kada sam već krenula na ovaj put, onda nema povratka.. mislila sam da će se želja za osvetom povećati kada ga vidim, no ono je obrnuto, želim se maknuti što dalje od njega jer vidim da je postao drugačiji da nije onakav kakav je bio prije.. nisam vjerovala da je to moguće, ali očito je istina.. osvetu sam zaboravila čim me je prvi puta prepoznao.. čim je izgovorio moje ime na glas.. uši su dobile zvuk koji im je toliko falio, čule su njegov glas, srce ga je osjetilo.. osjetilo i ponovno zakucalo za njega.

Dvoumim se i u gadnoj sam dilemi.. sa Evom ne mogu raspraviti o ovome jer ona živi za osvetu.. da barem mogu biti kao ona. Jaka i čvrsta u svom naumu, ali ne slaba sam.. pokleknula sam pred njime.

Već po tko zna koji put razmišljam o posljedicama osvete i moga odustajanja.. i uvijek zaključim da je pametnije odustati.

Živo me zanima što bi mi rekao, ustvari kako bi reagirao da mu priznam.. možda budem i otkrila u skoroj budućnost.

Olaa!
Moje isprike što sam malo zanemarila priču :/
Nadam se da ćete mi oprostiti ;*

Uživajte!