On ✔

Prolaznost vremena

Godina dana poslije

Čekajući tako sa tajnom duboko skrivenoj u sebi bacam osmijeh na lice dok se čovjek mojih snova približava.

Grlim ga i nastojim ne dati mu previše da vidi koliko mi je zapravo nedostajao.

'Napokon ha?'- kroz kosu mi šapće dok su moje misli usredotočene na samo jednu stvar. Sreću koje u ovome trenutku imam na pretek.

'Jesi dobro?'- pita nakon što primjeti moje drhtanje.

'Nedostajao si mi, jako'- zagrlim ga ponovno stiščući ga još jače, sa još većom željom.

'Je li te tko dirao?'- znajući na koga prvenstveno cilja odmahujen glavom i primam njegov kofer u ruke.

'Što radiš?'- smije se blesavo dok me gleda onako zaljubljeno.

'Ljubavi, ovdje vrijede drugačija pravila. Gost si, kod nas goste treba posebno tretirati.'- namignem mu i zaputim se do auta koji je parkiran u blizini stanice.

'Kako ti je bilo bez mene?'- započne neobavezan razgovor dok se vozimo do moga stana.

'Trulo, sivo, tmurno, glupo..'- ne skrećem pogled sa ceste dok se sjećam tih zaista predugih 6 mjeseci koliko ga nije bilo. No nije on jedini razlog tome sivilu.

'Ajde sada stvarno'

'Ne vjeruješ mi?'- kao uvrijeđeno pitam.

'Vjerujem Iva.. beskrajno mnogo'- pomazi mi glavu i nasmije se ponosno.

Prasnem u smijeh gledajući u njegov izraz lica.

'Volim tvoj smijeh'-reče.

'I rupice na obrazima'- doda.

'Ja volim tebe cijelog.. sa svime što dolazi sa tobom u paketu'

'Što si radio proteklih pola godine?'

'Znaš i sama. Pokušao zaključati poglavlje života koje je bilo previše stresno za mene.. ali i pokušao otključati novo.. '- samozatajno se nasmiješi.

'Što znači taj smiješkić?'- zaintrigirana njime navaljujem da mi kaže.

'Kad bude vrijeme'- reče i ne progovori više ni riječi do stana.
Uzalud sam se trudila biti dosadna i napadna.. nije popuštao.

'Ne gledaj me tako! Neću ti reći'- upozori me još jednom na moj valjda stoti 'mickaučizmama' pogled.

'Znaš valja se raspakirati.. pitam se tko je toliko voljan pomoći ti..'- zamišljeno se lupkam kažiprstom po obrazu.

Skoči sa kreveta i zagrli me sa leđa.

'Iznenađenje je za nas oboje.. za našu budućnost.. to je sve što ću otkriti.'- poljubi me u rame.

'I da možeš počet sa raspakiranjem.. '- zabavljenk doda zatim odjuri u boravak izvaliti se pred tv.

Volim ga. Volim sve što čini njega.. Iako sam mislila da nije moguće voljeti ikoga onoliko koliko sam voljela Ryana Jamie je onaj koji mi je dokazao suprotno.. dokazao mi je da je vrijedan moje ljubavi. Da ne rijedak primjerak pravog muškarca i da nada još uvijek postoji.

Ryan je u prošlosti, gdje mu je i mjesto. Od našeg zadnjeg susreta pamtim samo njegov krvavi nos. Neko vrijeme sam još bila u L.A.-ju zatim sam se vratila kući.. u Hrvatsku. Jamie je ostao kako je sam rekao srediti život i poglavlja u njemu.

Kako mi se čini mi smo krenuli na bolje, nadam se da je i on. Iako sam nekoliko puta imala strašnu želju poslati mu poruku, pitati ga kako je.. nisam mogla.. što zbog ponosa što zbog Jamieja.. izdala bi ga.

Tih posljednih nekoliko mjeseci u L.A.-ju često sam ga viđala ali smo izdaleka.. nisam imala snage stati pred njega. I sada ne znam što bi mu rekla kada bi se pojavio preda mnom.. jednostavno.. za neke stvari nema objašnjenja. Tako je kako je.

Ahoooj ljudeki
Znam da je nastavak kratak ali evo to je prvi dio od posljednih 5.
Žao mi je što sam baš ful zapustila ovu priču no baš nisam znala kako krenuti pisati je.. blokada na najjače. Često sam znala otvoriti da pišem novi dio i onda bi stala i blejala tako neko vrijeme.. užas ukratko.. nadam se da me razumijete i hvala vam što ste i dalje tu uz mene i priču.
Volim vas sve i nadam se da će  se kraj svima dopasti !♡♡
-ProudMom♡