epilog

3.9K 159 51
                                    

Nije se pojavio iako sam ga čekala još pola sata.. mogla sam i misliti da je smuljao kako me više nikada ne bi vidio.. jer to je Ryan.. malo je vjerojatno da se promjenio kako sam prvotno mislila. I dalje je isti onaj kreten koji me zavlačio zajedno sa tko zna koliko djevojaka.

Nisam imala vremena čekati.. kasnila sam na probu vjenčanice, prekosutra je dan D.  Uzbuđena, zanesena.. i u neku ruku ipak sretna što sam se uvjerila da je dobro vraćam se kući, Jamieju. Svojoj stijeni, spasu.

'Kako je bilo?'- pita sa pregačom na sebi.

'Super, odlično mi pristaje.. kao tebi pregača, mogao bi ju češće oblačiti znaš'- sa podsmjehom ga zaobiđem i poletim za mirisnom notom koja me nosi sve do blagovaonice. Spremio je večeru.

'Iznenađenje?'- nasmiješi se dajući prostor svojim zubima da zablistaju u punom sjaju.
Jedinstven je. I samo moj.

Otkako smo uspjeli 'izliječiti' Annu, odnosno nagovoriti je da pokuša sa klinikom imao je dovoljno vremena za isprobavanje raznih hobija.. otkaz na poslu pridonio je tome  da se zaljubi u kuhanje. Meni koja sam čitav život pokušavala kuhati i nikada mi ništa nije ispadalo onako kako sam željela bilo je gotovo nemoguće povjerovati da do prije nekoliko mjeseci ni štednjak nije znao upaliti.

Zagrlim ga zahvalno jer mi se želuda previja od gladi te navalim na jelo koje je mamilo na stolu.

Vjenčanje

Nervozno stojim u sakristiji i pogledavam svako malo ka Jamieju.
Nevjerojatno izgleda.

Nije obrijao bradu no ona nije umanjila njegovu seksipilnost u odijelu.. i po pitanju njega bio je drugačiji no opet nekako tradicionalan..
Bijela košulja presijavala se ispod crnog odijela kojega je krasila leptir mašna.. ona koju je nosio na zabavi kada smo se upoznali.. kada me zamolio za cigaretu.
Prepoznala sam je odmah.. prvi trenutci se pamte o bilo čemu da je riječ.

'Vrijeme je'- tata doskakuta do mene dok mama suzdržava suze. Zar mora baš sada?

'Predivna si dušo'- poljubi me u tjeme zatim pruži ruku koju prihvatim i krenemo sinkroniziranim korakom do njega. Do moje ljubavi.. moje budućnosti.

Nervoza je bila na vrhuncu, poluprazna crkva sa odabranim ljudima kojima je mjesto uz nas u ovim najsretnijim trenutcima utiša se kada stanem pred oltar.
Tata mi nespretno podigne veo zatim me zagrli čvrsto uz opasku da se nada da činim ispravnu stvar. Smrknem se na njega no jedan pogled na ushićenog Jamieja makne mi sve oblake sumnje, tuge i crnih misli.

Obred je pred završtekom.. slijede zavjeti koje trebamo izreći jedno drugome.. no svećenik je odlučio krenuti drugačijim redoslijedom.. na pitanje ima li tko protiv našega braka nitko se nije javio.. ponovio je pitanje još jednom i Ryan kao vragom gonjen uleti u tome trenutku. Kao u španjolskim sapunicama točno na vrijeme..

Pogledam Jamieja koji začuđeno bulji u njega.. zbunjen je.

'Rekla si da želiš moj oprost Iva..'- krene sa svojim govorom, a sve glave se okrenu k meni. Svi ljudi ovdje znaju za naš ljubavni trokut i znaju za dešavanja između nas.. no Jamie ne zna da sam ga molila za oprost stoga pogled sada fiksira na mene i probada me njime.

'..da želiš moj blagoslov..'- nastavi dok se u meni diže val mučnine.. zar je morao na ovaj način upropastiti moj dan?

'Neću ti ga dati.. nikada.. znaš zašto?'- počne prilaziti dok mi se prostorija polako ali sigurno izokreće.

'Jer te volim.. nikad nisam prestao niti imam namjeru prestati.. bila ti udana za ovoga ovdje ili za nekog pedesetog nije me briga.. nitko mi ne može zabraniti to.. '- primi me za ruke dok mi se gorčina razlijeva ustima. Grlo me peče od suzdržavanja jecaja.

Jamie ništa ne poduzima i na tome sam mu zahvalna.. smiren je unatoč tome što mu je vjenčanje prekinuto i što mu Ryan dira buduću ženu.

'Ako te on čini sretnim.. i ja sam sretan'- spusti glavu zatim se obrati Jamieju.

'Smijem li?'- ovaj kimne glavom totalno zbunjen ili željan slijedeće scene koji bi mogao odigrati.

Ovije ruke oko mene dok mi koža polako ali sigurno gori pod njegovim tijelom. Ne od strasti već izluđenosti njegovom predstavom.. izmigoljim se sigurna kako više ništa ne osjećam prema njemu. Da ne ovo do sada bila samo briga, ne ljubav. Čovjek kojega volim stoji meni slijeva i čeka da ovaj šou završi.

'Budi sretna, vjerovala ili ne zaslužuješ to' -odmakne se pa pozdravi Jamieja nekim čudnim kimanjem zatim nestane zauvijek.

Bi li trebala otići za njime? Razgovarati sa Jamiejem prije nego završimo vjenčanje?

'Jamie zaista mi je žao.. potražila sam ga neki dan.. željela sam potvrdu same sebe da si ti jedini muškarac u mome životu..'- krenem ka izlazu svjesna da sam možda sama upropastila dan koji mi je trebao biti najsretniji.
Mama me zagrli te zagrne svojom bluzom dok se tata počinje ispričavati malobrojnoj publici u crkvi.

'Jesi li je dobila?'- glas Jamieja trgne nas sve. Čak se i svećenik okrene kako bi vidio kraj.

'Jesi li sigurna da sam jedini muškarac kojega voliš? Za kojega ima mjesta u tvome srcu?'- siđe sa oltara i primi mi ruke.

'Samo ako si sigurna u sebe i nas možemo nastaviti.. bez obzira na čudnu scenu od maloprije..'- nasmije se. Nije ljut. Shvatio je bit mojega posjeta Ryanu.

'Sigurna sam Jamie.. ti si jedini čovjek kojega volim'- primi me čvrsto te gotovo odnese natrag pred svećenika koji mrzovoljno uz negodovanje nastavi sa obredom... te kroz nekoliko trenutaka postanemo gosp i gđa Cole.. vjenčamo se sretni i rastreseni okova prošlosti koja je bila prouzročena njime..

On je nestao.. on se vratio u prošlost.. on koji nikada nije bio potpuno moj zauvijek se maknuo sa moga puta, nikada mi više nije prišao niti me pokušavao naći. Poštovao je moju odluku, ispao fer na kraju. On.. čudan tip iz kluba koji mi je priredio toliko drame u životu na kraju mi je pomogao ispisati roman.. romantičnu priču o dvoje koji si se sreli i jednostavno se upustili u ljubav..
On koji je bio moja ljubav i opsesija sada polako tone u zaborav.. no neću ga nikada moći potpuno zaboraviti.. uvijek će imati posebno mjesto u mome sjećanju.








A/N:
Napokon!
Nakon skoro godine dana privela sam ovu priču kraju..
Hvala vam svima koji su je čitali, koji su bili uz mene i trpjeli me u svim mojim nedostatcima inspiracije i drugih čuda.. hvala vam na toliko pregleda i vote-ova na njoj.. predivni ste svi!

Nadam se da vam se sviđa kraj, neki su zadovoljni neki ne.. moj idealan i u neku ruku jedini logičan kraj je bio ovaj.
Hvala vam još jednom od srca što ste bili uz priču i vidimo se u nekoj drugoj ;)

Volim vas, Proud-Mom♡

On ✔Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang