Sijenka

4. DIO

- Selinaaaa!

Povikala je njena mati iz dnevne sobe.

- Sta jeeee?!

- Dodjiii!

Meni je, za razliku od Seline, uvijek bilo smijesno kada se tako dozivaju. Ona je prevrnula ocima i mrzovoljno ustala.

Nakon par minuta se vratila sam tanjirom punim raznih, malih, ukusnih kolacica. Amela, njena majka, bila je najbolja kuharica koju poznajem!

- Daj, daj, daj !!!

Rekla sam i ispruzila ruke prema tim divnim poslasticama. Ona se na to samo nasmijala i spustila ih izmedju nas.

- Meli

- Hmm?

Promrljala sam samo, jer sam bila previse zauzeta zvakanjem.

- Veceras Admir slavi rodjendan.

Admir je bio jedan od njenih drugova. Bili su iz kruga popularnih i znala sam da ce zabava biti ogromna i da ce biti puno, puno, puno ljudi tu.

- Ja, i?

- Pozvane smo.

- Pozvane? Mi? Ja?

- Da, sta je tu cudno?

- Pa mozda to sto me prije nikada nije primjecivao, a sada me odjednom zove na zabavu. Svoju! U svojoj kuci!

Na trenutak je izgledala kao da smislja sta ce reci. Znala sam da se nesto krije iza ovoga.

- Ni ne pokusavaj da lazes!

Rekla sam joj.

- Dobro. Mogu povesti koga zelim, sto vise ljudi to bolje.

- Pitaj nekoga drugog. Ja ne zelim ici.

Nisam voljela ta mjesta gdje ima puno guzve. Uostalom, osim Seline nikoga vjerovatno necu poznavati. Ja ne pripadam u taj svijet, niti zelim pripadati.

- Meliiiiii

- Zasto bih isla?

- Emm, cekaj..

Ustala je i iz ormara izvadila jednu kesicu, te mi je pruzila.

- Sta je ovo?

- Pogledaj.

Izvadila sam crnu haljinu. Gornji dio je bio na neki nacin crop-top koji je sa donjim dijelom bio spojen trakicama. Nije bila bas posebno duga, niti puno kratka. Sve u svemu haljina je bila lijepa, ali ja jednostavno nisam nosila takvu odjecu.

- Ja ovo trebam obuci ili kako da to sad skontam?

- Daaaa! Pleaseee!

- N-e-c-u-i-c-i!

- Hoces, hoces. Imam i ja istu, samo je druga boja.

Rekla je i odgurala me u kupatilo da to obucem.

Posmatrala sam se u ogledalu prije nego sto sam izasla. To nisam bila ja! Nikada svojevoljno ne bih oblukla tako nesto. Seli je to znala, ali eto, voli da izaziva.

- Zadovoljna?

Pitala sam je kada sam izasla.

- Woooww!

Prevrnula sam ocima. Pretjeruje!

- Mogu li se sad opet presvuci?

- Mozes, ali veceras ces opet obuci.

- Naravno da hocu. Sa zadovoljstvom!

- Jeiiii!

Povikala je. Naravno da sam ovo sto sam rekla mislila sarkasticno.

---------------------------------------------

Nakon mnogih pokusaja uspjela je da me nagovori da idem. Pristala sam, jer nisam imala nista drugo da radim.

Obukle smo haljine, stikle, napravile kosu i nasminkale se.

Oko 9h smo bile kod Admira. Pozdravili smo se i rekao nam je da idemo u dnevnu, te da ce on ubrzo doci.

Naravno, usle smo u zagusljivu prostoriju. Miris alkohola i dima sirio se posvuda. Neki nisu vise stojali na nogama, nego su lezali negdje na podu. Ostali su ih samo preskakali ili gurali dalje, ali njima to ocito nije smetalo. Vecina ih je plesalo, uzivali su u muzici i pomjerali se u njenom ritmu. Seli i ja smo prvo otisle za sank. Ona nam je narucila neko pice, nisam uspjela cuti sta je, ali svidjelo mi se.

Razgledala sam okolo i vidjela samo nepoznata lica. Svi su bili nesto stariji od mene. U jednom dijelu sam vidjela par drugarica iz skole. Nisam se sa njima puno druzila, ali pricale smo tu i tamo. Rekla sam Selini da cu otici kratko do njih. Ona je samo klimnula glavom i posvetila se nekom momku.

- Hej!

Rekla sam kada sam stigla do njih.

- Hej! Sta ima?

Odgovorila je Delila. Sa njom sam se najbolje znala.

Pricale smo kratko, uobicajene teme vezane za skolu i slicno. U jednom trenutku sve su oci bile usmjerene na nesto, tacnije na nekoga, iza mene.

Prije nego sto sam se uspjela okrenuti necija cvrsta ruka je uhvatila moju i odvukla malo dalje. Delila i ostale su se nasmijesile i mahnule mi. Kada sam napokon pogledala ko je u pitanju odmah sam zastala. Bio je to Emil. Ne znam odkud on ovdje, niti zasto me vodi u smjeru vrata, ali znala sam da ne zelim biti sa njim.

- Sta je sad?

Pitao je kao da je ovo sto radi najnormalnija stvar na svijetu.

- Pa, mozda ne zelim da idem.

- Ne zanima me.

Odgovorio je i ponovo me povukao za sobom. Nisam bila ni upola jaka kao on, pa sam jednostavno nastavila hodati za njim. Mislila sam da samo zeli izaci malo na zrak, ali on je nastavio niz ulicu. Cijelo vrijeme me drzao da ruku.

- Mogu li bar znati gdje idemo?

Odmah je zastao tako da sam udarila u njega. Na to se samo nasmijao i poceo pricati

- Prije svega, prelijepa si veceras.

- Znam, hvala. Sta hoces?

- Zelio bih se izviniti..

- Za?

- Ono sto se desilo u skoli. Nisam trebao onako reagovati.

- Opaa.. Od kad se to TI izvinjavas nekome kao sto sam JA?

Rijeci „ti" i „ja" sam posebno naglasila. On je bio neko za kojim su sve cure ludile, neko na koga su svi muskarci bili ljubomorni. A ja? Pa recimo da se nisam bas puno zanimala za svoj status u drustvu.

- Nije bilo ispravno.

- Kako god..

Okrenula sam se i opet otisla u kucu. Nasla sam Selinu koja je igrala istine/izazova sa svojim drustvom, pa sam im se prikljucila.

Vremenom je dolazilo sve vise i vise osoba, medju njima i Emil. Primijetila sam da me gleda, ali sam ga uspjesno ignorisala sve dok nije dosao red na njega.

- Izazov!

Rekao je na sta su ostali odmah poceli zvizdati, pljeskati rukama i vristati.
Momak koji mu je trebao dati izazov i on su razmijenili poglede koji su mi govorili da se znaju od prije i da znaju bas sta ce se uskoro desiti.

- Oke, oke. Evo ovako.. Tamo na kraju hodnika ima jedna soba. Ti i.. emm.. ti i Melina morate otici tu na pola sata.

Odjednom su svi pogledi bili usmjereni ka meni. Tek tada sam skontala da je palo moje ime. I da trebam sta?!

Emil je ustao, a i ja za njim. Uzeo me za ruku, ne znam zasto je to uvijek radio, ali nisam imala dobar osjecaj tad. Dok smo prolazili kraj ostalih svi su buljili u nas. Svaki put kada bi nam neko isao u susret, Ejden me privukao blize sebi, kao da sam nesto sto mu pripada, kao da me posjeduje.

Dosli smo do sobe i on je otvorio vrata, te me pustio prvu da udjem. Upalila sam svjetlo i vidjela da je to ustvari spavaca soba. Iza sebe sam cula da je zatvorio i zakljucao vrata. Nisam smjela vise da se okrenem.

// imate li neke predpostavke sta bi se moglo desiti?💕