Sijenka

9. DIO

// Alenova perspektiva //

Obisao sam oko auta i sjeo na vozacevo mjesto. Znao sam voziti, ali nisam imao vozacku. Uzeo sam je od starijeg brata, jer smo jako slicni, u slucaju da me zaustavi policija.

Melina je nestrpljivo sjedila pored mene. Svezala je trakicu preko ociju i nervozno pucketala prstima.

-         Gdje idemo?

Pitala je sa malim tragom straha u glasu.

-         Vjerujes li mi?

Kontirirao sam. Nisam imao namjeru odgovoriti joj na pitanje.

-         Vjerujem.

-         Onda nema problema. Vidjet ces uskoro.

Krajickom oka sam vidio da je kimnula glavom, a onda sam se fokusirao na ulicu. Izmedju nas se osjecala napetost. Znao sam da Meli ne voli iznenadjenja, pogotovo ne ovakvog tipa. Znao sam i da mi nakon svega sto smo prosli ne vjeruje u potpunosti, iako je ona uporno govorila da to nije tako. Jednostavno nakon nekog vremena shvatis kako neko razmislja. Vidis po nacinu na koji stoji ispred tebe, je li opusten ili nije. Vidis po ocima, da li gledaju okolo trazeci opasnost ili su fokusirane na tebe. Vidis po rijecima koje koristi, jesu li one hladne i lazne ili tople, iskrene. Kakva je bila Melina? Pa..recimo da je nesto izmedju. Andjeo i djavo, dobra i losa, hladna i topla. Bila je savrseno nesavrsena. I bila je.. moja? Ne znam, nisam siguran.

-         Alene?

-         Hmm? Sta?

Iz lutanja me vratio njen njen glas.

-         Koliko jos ima i jel mogu skinuti ovo s glave? Uzasno me nervira.

Nasmijao sam se na te rijeci. Bile su pomalo sanjive. Nisam htio dozvoliti da zaspi, pa sam reko da skine i onda upalio radio.

-         Ah, pa stvarnost i nije puno drugacija.

Rekla je sarkasticno.

-         Da li mlada dama ima nesto protiv?

-         Naravno da ne.

Odgovorila je nasmijano. Zatim je pocela traziti nesto po tasni.

-         Sta treba?

-         Gladna sam. Imala sam ovdje negdje dvije kif.. a da, dala sam ih onoj djevojcici.

I ja sam se sjetio te slatke, male curice koja joj je urucila moj pokloncic.

-         U blizini ima benzinska, skrenut cu i kupit nesto.

-         Hvala.

Nakon toga se nagnula i poljubila me u obraz. Bio je to jedan sasvim jednostavan i obican gest koji je meni mnogo znacio.

Na radiju je pocela njena omiljena pjesma. Odmah je pojacala i pocela pjevati i igrati.

And if you feel you're sinking i would jump right over into cold cold water for you...

Bila je toliko glasna i vesela kako je dugo nisam vidio. Primijetio sam da je pocela zivjeti.

Do sada je uvijek prezivljavala, borila se iz dana u dan. Sada, kada joj je majka oslobodjena muka i kada je otac vise ne progoni je napokon sretna.

Ugledao sam benzinsku koja je stajala sama, osvijetljenja na ovom mracnom putu punom nicega. Htio sam da skrenem, te sam usporio. Tacnije, pokusao sam usporiti. Pritiskao sam kocnicu, ali nije reagovala. Auto se kretalo istom brzinom. Shit! Pomislio sam ocigledno nervozan.