„dolazim po tebe za 20 minuta. – Emil"
Gledala sam u poruku i razmisljala da odbijem poziv, dobro ne bas poziv ali.. pa izjavu, naredjenje. Argh!
Nikad me nije pitao normalno kao „jesi li slobodna?" ili „mozemo li izaci?". Ne, on jednostavno kaze da ce doci i to je to.
Moram priznati da me ta njegova dominantna strana pomalo privlacila.
Pomalo? Hah, ako cemo se lagati onda da!
- Suti! – rekla sam glasu u mojoj glavi.
Nevoljno sam ustala i obukla crne farmerke i tamnocrveni dzemper. Kosu sam neuredno svezala, a za sminkanje nisam imala volje. Nije da idem na sastanak ili tako nesto. Sa Emilom sam imala prijateljske odnose. Onaj poljubac niko od nas nije spominjao i tako neka ostane. Iako se ponekad izmedju nas osjetila napetost koju bi on svojim salama otjerao.
- Pa, gdje idemo? – dok sam postavljala pitanje primijetila sam da nervozno prolazi rukom kroz kosu.
- Pa..mislio sam.. – nije me gledao dok je govorio – ovaj, nema nikoga kod kuce, pa sam mislio da..
- Idemo onda kod tebe.
Rekla sam kako bih ga smirila. Od onda kada smo radili referat nisam bila kod njega. Nalazili smo se vani ili kod mene, to sam tek sad shvatila.
Opustio je ramena kao da mu je spao neki teret sa ledja i nasmijao se.
- Super.
Setali smo iako su bile veoma niske temperature. Primakla sam sal blize licu da bi se zastitila od hladnog vjetra.
- Gdje su svi? – prekinula sam tisinu koja je vladana.
- Otac ponovo ima jedan od svojih seminara – prevrnuo je ocima kao da ga to nervira – ovog puta je poveo i Adinu. A, jedna od mojih malih rodica danas slavi 7. rodjendan, pa sam odveo blizance da to zajedno proslave, ostat ce nocas kod nje.
Pozeljela sam Saru i Tarika. Cesto smo nas cetvero zajedno isli u park ili kino. A kada Adina ili Emil ne bi imali vremena da ih cuvaju, ostajali su kod mene. Stvarno su mi prirasli srcu.
- Tvoj otac, emm.. – nisam bila sigurna da li da ga pitam. – nista.
- U redu je. Pitaj.
- Kakav je odnos izmedju vas? – jos uvijek sam bila nesigurna.
- Moze bolje. – rekao je kratko i hladno.
Odlucila sam da ga ne navaljujem.
- Znas, - poceo je nakon par minuta – ozenio je Adinu ubrzo nakon razvoda od moje mame, meni je tad bilo 13 godina.
- Razumijem.
- Ne, ne razumijes! – izgovorio je prilicno mrzovoljno i glasno. Izvadio je kljuc iz jakne i bijesno otvorio vrata.
Ostala sam stajati na stepenicama zaprepastena tim njegovim naglim izljevom bijesa.
- Hoces li uci ili ne? – pitao me nesto mirnije.
Skinula sam jaknu i onda ga pratila do dnevnog boravka. Prosli put ovdje nisam bila. U sobi su harmonirale tamnoplava i bijela boja.
Sjela sam na jedan od dva kauca i uzela mali, mekani jastuk u krilo. To mi je neka cudna navika. Emil je zaobisao stakleni sto i otisao do drugog kauca.
- Cuj, izvini, ne znam sta je ono bilo.
- Nema veze, u redu je.
- Nije. Samo.. – zastao je na par sekudni koje su se meni cinile kao vjecnost – tada sam bio dijete koje je trebalo ljubav. Zelio sam topli dom, ali nisam ga imao. Pogotovo jer Adina nije bas onakva kakva se cini.
Shvatila sam da smo nas dvoje ustvari slicniji nego sto sam mislila. Povrijedjeni do srzi, ali odlucila sam to zadrzati za sebe.
- Nego kakva je? – pitala sam njezno.
- Vidis ovo ovdje? – rukom je napravio krug pokazavsi na sobu – Ovu kucu?
- Da, ali ne razumijem kakve to veze ima sa..
- Treba dosta novca za ovo znas? – prekinuo me – Adina je to znala. Udala se za mog oca samo zbog toga.
- Kako – progutala sam pljuvacku, ne znam zasto sam uopste bila nervozna – kako znas?
- Par sedmica nakon vjencanja sam dosao ranije kuci. Nije bilo treninga taj dan. Cuo sam je kako telefonira sa nekim, vjerovatno njenom majkom i govori kako vise nece imati novcanih problema, kako ce moci odplatiti hipoteku ili tako nesto, nisam vise siguran.
Dok je pricao ustao je i hodao gore-dole po sobi. Cesto je prolazio rukom kroz kosu. Bio je iznerviran, ali se pokusavao kontrolisati.
I ja sam ustala i stala pored zida duz kojeg je hodao.
- Sta je dalje bilo? Pricaj mi.
Ni sama ne znam zasto, ali osjetila sam da ima potrebu nekome to ispricati i taj neko sam zeljela biti ja.
- Dalje? – upitao me nekako..stidljivo
- Mhmm. – uzela sam ga za ruku i povela do kauca. Sjela sam okrenuta prema njemu.
- Slusam.
- Pa..otac je svu svoju paznju usmjerio na nju. Vise nije dolazio na moje utakmice, nije me cak ni pitao za rezultate. Nije mi pomagao oko domacih zadataka, niti ga je zanimalo. A onda su dosli blizanci.. jedino pozitivno u tom braku, – osmjehnuo se na tu pomisao – ali njima cini mi se ne.
- Kako to mislis? – pitala sam zbunjeno.
- Cesto su ih ostavljali meni na cuvanje da bi oni otisli na veceru ili pice. Precesto cak.. kuci bi se vracali u kasne sate. Sara i Tarik su tada vec duboko spavali, ali ja nisam.
Glavom mi je prosla cudna misao.
- Mislis da..?
- Bas to. Mislim da je ta trudnoca bila slucajna. Pukao kondom ili sta vec. – rekao je ponovo iznervirano.
Polozila sam ruku na njegovu i osjetila kako se pomalo opusta.
- Ali kada sam bila ovdje djelovali ste tako sretno.
- Tako je uvijek kad je neko drugi tu.
- Oh.. zao mi je. – osjetila sam strasnu zelju da ga zagrlim i poljubim, ali sam se suzdrzala.
- A ti, Melina, koja je tvoja prica? – rekao je pogledavsi me.
- Moja prica?
- Da. sta ti se desilo pa ne pustas nikoga u svoju blizinu?
- Ja..ne..
- Nemoj misliti da nisam primijetio.
Osjetila sam nelagodu. Osim sa Mirzom i Alenom nisam ni sa kim pricala o proslosti.
- Imas li nesto da se pije ovdje?
Pokusala sam promijeniti temu. Nisam bila zedna, ali nisam mogla ostati sa njim. Samo njegov pogled bi me natjerao da mu sve ispricam, a to nisam zeljela.
- U frizideru.
Ustala sam i po sjecanju nasla kuhinju. Napipala sam prekidac i upalila svjetlo jer je vec davno pala noc. Mislim da je bilo poslije 22h.
Iz frizidera sam izvadila flasu nekog alkohola. Da, to trebam sad.
- Meli, nemoj to.
Rekao je Emil i uzeo mi flasu iz ruke. Umjesto toga dao mi je sok od jagode.
- Pa dobro, mozemo i mijesati. – ponovo sam uzela alkohol.
// hellou, evo nastavka!❤
Sta mislite o ovom dijelu? Svidja li vam se ovakav Emil? I imate li predpostavke sta bi ce se desiti?Misljenje kao i uvijek pisite u komentare 👇
![](https://img.wattpad.com/cover/88337404-288-k322415.jpg)
KAMU SEDANG MEMBACA
Sijenka
Fiksi RemajaNjen zivot? Tezak. Njena proslost? Losa. Njena porodica? Slomljena. Njeno ime? Melina. Sta ce se desiti kada covjek kojeg godinama nije vidjela ponovo stupi u njen zivot? Sta ce se desiti kada bude trazio oprost? I zasto je bas Emil povezan s tim? Z...