Sijenka

26. DIO

Sjedila sam u sobi i citala knjigu. Trenutno citam „Brightonski misterij" od Sare Sheridan. Kriminalisticki roman koji me prikovao za svoje stranice. Trenutno sam citala zadnju.

Kada sam zavrsila i pogledala na sat shvatila sam da sam citala 4 sata bez prestanka. Podigla sam glavu i vrat mi je kvrcnuo. Istegnula sam ga u jednu pa u drugu stranu, a onda pomakla noge. Cim sam to uradila shvatila sam da su utrnule. Pocela sam ih masirati dok se osjecaj nije vratio.

Otisla sam u kupatilo i umila se, a zatim obrisala lice cistim, plavim peskirom.

Nisam zeljela odmah ponovno sjesti pa sam uzela telefon i hodala po stanu. Nazvala sam Delilu i pitala je da idemo u soping, ali nije bila kod kuce.

Vratila sam se u krevet i bilo mi je dosadno. Nisam zeljela odmah zapoceti novu knjigu, jucer sam sa Emilom i Alenom izgledala sve moguce filmove, a nisam ni zeljela ostati unutra.

Odlucila sam otici prosetati. Obukla sam crne farmerice, bijeli dzemper i obula crne cizmice. Uzela sam crni kaput, bijeli sal i izasla.

Snijeg trenutno nije padao, ali su ulice uprkos tome bile bijele. Nije bilo puno prolaznika, pa sam bez problema mogla hodati lijevo-desno po trotoaru izbjegavajuci klizave povrsine.

Setajuci sam shvatila da uskoro pocinje skola. Na to sam potpuno zaboravila.

Razmisljala sam o raznim stvarima, o skoli, o Alenu, o Emilu, o mami, o proslosti, o buducnosti.. Tek kada sam udarila u covjeka, tacnije momka 20-tih godina koji me pitao je li sve u redu sam shvatila da sam zavrsila u potpuno nepoznatom kvartu.

Nosena mislima nisam ni primijetila gdje hodam. Odjednom me uhvatila panika. Pogledala sam oko sebe i vidjela samo sive zgrade i ulice koje vode u tamu. Momak je i dalje stojao pored mene.

- Jesi li dobro? – pitao me zabrinuto

- Ne znam kako sam dosla ovdje. – rekla sam iskreno.

- Ovo je Peta ulica. Govori li ti to sta? – pogledao me svojim prelijepim plavim ocima koje su podsjecale na zamrznutu vodu.

- Emm, zapravo da. Zivim cetiri ulice nize. – rekla sam zbunjeno.

On se na to nasmijao i pokazao red bijelih, savrseno poredanih zuba.

- Treba li ti pratnja? – pitao je.

- Ne, hvala. – odgovorila sam i krenula nazad.

Nakon nekih 20 minuta bila sam u svojoj ulici. Dok sam isla prema zgradi ugledala sam Emila i bliznace. Trebalo je par minuta da i oni uoce mene.

- Sta vi radite ovdje? – pitala sam ih.

Sara i Tarik su odmah potrcali prema meni, a Emil je ostao stajati na mjestu i osmjehno mi se.

- Sami smo, pa smo ti dosli malo smetati. – rekao je.

- Ah.. steta. – rekla sam sarkasticno i odvela ih do stana.

Djecica su u hodu skinula jakne, bacila ih na pod i otrcale u moj krevet pod toplu posteljinu. Emil je podigao njihove jakne i zakacio ih na vjesalicu, a zatim je isto uradio sa svojom.

- Je li neko za caj? – pitala sam.

- Daaaa! – rekli su Sara i Tarik zajedno.

- Moze. – odgovorio je Emil prateci me u kuhinju.

Stavila sam vodu da se zagrije i iz ormarica izvadila cetiri velike, bijele soljice sa plavim i rozim tackicama. Iz drugog ormarica sam izvadila caj od sumskog voca i stavila po jednu kesicu u svaku solju.

- Gdje si bila? – pitao me on.

- Setala. – odgovorila sam kratko.

- Zvao sam te prije skoro dva sata, nisi se javljala.

- Moguce je da sam malo zalutala.. – priznala sam.

- Kako to? Gdje?

- Previse sam razmisljala, nisam gledala gdje idem, ali otisla sam samo cetiri ulice dalje. Brzo sam se vratila.

Htio je nesto odgovoriti, ali mala Sara je dosla do nas.

- Hocu da gledam Barbie. – rekla je.

- Neeeeee! – zacuo se Tarikov glas iz druge sobe.

Emil je podigao Saru u narucje i odnio je u moju sobu. Ja sam ubrzo dosla za njima sa cajem.

- Dobro, onda ovako. Prvo gledamo Cars i onda Barbie. Moze? – pitao ih je Emil, a oni su klimnuli glavom.

- Tamo je laptop. – rekla sam i pokazala rukom prema radnom stolu.

Emil je ustao i donio ga, a ja sam svakome dala solju caja. Nakon toga sam upalila laptop i nasla Barbie film koji je Sara zeljela. Ostavila sam laptop u podnozje kreveta, a mi smo se udobno smjestili na uzglavlje. Negdje na pola filma Emil mi je sapnuo da dodjem u kuhinju.

- Sta je bilo?

- Pa, sutra mi je rodjendan..

- Sutra ti je rodjendan?! I ti mi to tek sad govoris!? – prekinula sam ga.

- Daaa.. nikad nisi pitala kad je. – rekao je pomalo tuzno.

- Zao mi je.

- Ma nije bitno. Uglavnom zelim napraviti veliku zabavu, jer je ipak 18. – ponovo je bio radostan.

- Wow, 18.

- I tebi ce uskoro haha. Zelis li doci?

- Uh.. naravno da zelim!

- Super.

Nekoliko sekundi smo samo gledali jedno drugom u oci, a ona mu je pogled pao na moje usne i tako dva puta.

Oboje smo ucili jedan mali korak naprijed i to je bilo dovoljno da se moje tijelo nadje uz njegovo. Desnu ruku je polozio na moj obraz, a lijevu je drzao na mom struku. Ja sam svoje naslonila na njegova prsa.

Cijelo to vrijeme nismo sklanjali pogled jedno s drugog. On je polahko spustao glavu, a ja svoju podizala. I u trenutku kada su nam usne bile tek par milimetara odmaknute, kada je bio dovoljan samo jedan mali pokret da se ispuni praznina, culi smo Tarika.

- Fuuuuujjj! – rekao je.

Brzo smo se odmaknuli jedno od drugog i nasmijali se.

- Tarik, zasto ne gledas crtic? – pitao je Emil.

- Zavrsio se. Sad hocu Cars. – rekao je i sitnim koracima otisao nazad u sobu.

- Idem ja da nadjem onda to. - rekla sam.

Izasla sam iz kuhinje i sjela za laptop kao da nista nije bilo. Emil je dosao odmah poslije mene i sjeo na drugu stranu kreveta.

Negdje na polovini filma mu je zazvonio telefon. Ustao je i izasao u hodnik.

Nisam cula da razgovara sve dok nije poceo podizati ton. „Ali kako ne razumijes, moram!" govorio je. Ustala sam i krenula prema njemu, ali prije nego sto me vidio cula sam kako govori „znas da imamo jos cetiri dana ne brojeci ovaj danas....dobro, eto me."

- Cetiri dana do cega? – pitala sam ga.

U ocima sam mu vidjela strah i bijes. Nervozno se poceskao po vratu, a lice mu je postalo blijedje nego inace.

- Emmm..vidi.. – poceo je.

// hoce li joj reci istinu?
Misljenja, kritike i savjete pisite u komentare❤