Sijenka

23. DIO

// MELININA POV //

Sinoc sam ostala zbunjena zbog Alenovog ponasanja, ali sam bila previse umorna te sam se samo opet vratila u krevet.

Ustala sam odmorna i tokom dorucka me nazvala Edita. Moja bliza rodica koju nisam vidjela mjesecima. Zivjela je sa roditeljima u drugoj drzavi i rijetko je dolazila. Dogovorile smo se da izadjemo u kafic oko 14h. Sada je bilo 13h i pocela sam se spremati.

Obukla sam crne farmerke, crni dzemper i crne cizmice. Kosu sam oplela u obicnu pletenicu, stavila malo maskare i tamnocrveni ruz.

Uzela sam jaknu i krenula prema kaficu.

Cim sam se smjestila u stolicu vidjela sam je kako ulazi kroz vrata.

Na sebi je imala plave farmerke, crne duboke cizme i crnu jaknu. Kada me ugledala nasmijala se i krenula prema meni. Ustala sam i zagrlile smo se jako i dugo.

- Hejjjj!

- Hejjjj!

Kada smo se napokon radvojile sjela je s druge strane stola. Skinula je jaknu i otkrila svoju ravnu, dugu, smedju kosu sa plavim pramenovima. Pogledala me svojim krupnim svijetloplavim ocima koje su blistale poput dijamanata.

- Pricaj! Sta ima novo kod tebe? – pitala je.

- Pa, iskreno.. – u tom trenutku dosao je konobar.

- Dame, izvolite? – pitao je.

- Emm, ja cu caj. – rekla sam.

- Meni isto sto i njoj. – rekla je i namignula mu.

Ne mogu joj zamjeriti. Bio je zgodan i imao je osmjeh od milion dolara.

- Nastavi?

- Nista posebno. Ustvari upoznala sam jednog lika. Ponekad se ljubimo i to, ali ipak ne znam sta smo.

Usne su joj se izvile u njen tipican „opa mala" osmijeh.

- Ni rijeci, molim! – rekla sam – kod tebe?

- Sta da ti pricam? Jedan dodje, drugi ode, treci ceka. Malo se pofatamo i to je to.

- Nista ozbiljno?

- Ni jedan me nije ocarao. – nasmijale smo se na to.

Dosao je konobar i spustio nase cajeve na sto.

- Hvala. – rekle smo u glas.

Pricale smo jos dugo o nekim beznacajnim stvarima, a onda je ona pocela temu o kojoj nisam zeljela pricati.

- Meli, tvoj otac..

- Ne zelim da pricam o tome.

- Znam, ali u gradu je, vidjela sam ga.

Govorila je jos nesto, ali je nisam cula. Bilo mi je toplo, pa hladno. U tom trenutku nisam zeljela nista vise nego da propadnem u zemlju i nestanem.

- Hallooo??? – vratila me u realnost.

- Hmm? Sta? Ja.. ovaj..

- Nisi znala? – pitala je njezno.

- Ne, ja.. nemam kontakta sa njim.. nisam.. – jos uvijek sam bila izvan sebe.

Mjesecima ga nije bilo, mislila sam da me konacno ostavio na miru.

- Dobro, smiri se. Pricao je s nekim momkom, mozda nije dosao zbog tebe, ne znam. – pokusala me utjesiti.

- Kakvim momkom?

- Visok, skoro crna kosa, crne oci, sportske gradje, prilicno zgodan. Slatkis je!