Sijenka

28. DIO

// MELININA POV//

Dosadni alarm mi je zvonio u 6:00h. Argh! Ponovo skola.

Nakon nekoliko minuta sam djelimicno dosla sebi i odvukla se u kupatilo. Nabrzinu sam se istusirala, oprala zube i umila. Kosu sam svezala u visoki rep i otisla nazad u sobu. Sa stolice sam uzela farmerke i bijeli dzemper koje sam noc prije pripremila. Obukla sam se, stavila malo parfema, obukla jaknu i sal, te izasla.

U busu sam srela Alena pa smo zajedno otisli u skolu.

Ja sam otisla u svoju ucionicu, a on u svoju.

Vidjela sam da je stolica pored mene prazna. Emil je vjerovatno prespavao.

Ubrzo je dosla razredna i s osmijehom „od uha do uha" nas sve pogledala.

- Moje bebice, pa kako ste mi? - pitala nas je.

- Dobro, lose, nikako, hocu da spavam.. - bile je tu svakakvih odgovora.

- Ah, pa nakon 5 dana odmora na Havajima mi ne moze biti lose. - isticao se Azrin odgovor.

Svi smo je mrko pogledali. Imala je vise novca od svih nas zajedno i cilj joj je bio pokazati to. Njena koza jeste bila preplanula, ali u kombinaciji sa plavom, pa skoro bijelom, ofarbanom kosom je izgledala uzasno.

- Sta? - pitala nas je i nastavila promatrati svoje vjestacke, crvene nokte.

Profesorica nas je nekoliko sekundi u cudu gledala, ali se onda ponovo osmjehnula.

- Pa dobro.. Pocnimo onda.

Na pola casa je uletio Emil. Izgledao je prilicno umoran, uspavan i izgubljen. Profesorica ga je pustila da udje i on je sjeo na svoje uobicajeno mjesto kraj mene.

- Prokleta skola. - sapnuo mi je.

- Suti i spavaj.

Naslonio se na ruke i stvarno zaspao.

Ostatak casa je bio dosadan kao i svaki drugi. Kada je napokon zvonilo svi smo pohrlili ka vratima.

Emil je otisao do Alena, a ja prema svom ormaricu da uzmem knjige za slijedeci cas.

Prije nego sto sam ga otvorila neko me gurnuo i udarila sam celom od hladni metal. Instinktivno sam se okrenula i ugledala Azru.

- Makni se od Emila. - rekla pokusavajuci izgledati opasno.

Iskreno sam se nasmijala na to i podignula jednu obrvu.

- Ti meni govoris sta cu da radim? - pitala sam idalje nasmijano.

- Bas tako, bravo! - odgovorila je pobjednicki i okrenula se kako bi otisla.

- A sta ako ne? - dobacila sam.

- Pa onda..

Zamahnula je rukom da me udari ali ja sam blokirala udarac. Priblizila sam joj se i postavila svoju nogu iza njezine i oborila je na prljavi pod. Uspjela je da me ogrebe noktima, ali ja sam je pukla po sred lica i nesto je kvrcnulo. Ups!

- Ja sam pogresna za te tvoje djecije igre. Ne priblizavaj mi se vise! - rekla sam kroz stisnute zube i ustala.

Oko nas se vec skupilo ucenika kao i svaki put kada se desi tuca, mada ovo i nije bila. Medju njima sam vidjela i Emila.

Okrenula sam se prema ormaricu i uzela knjige, a zatim krenula prema kabinetu biologije.

- Sta je to bilo? - pitao je Emil zbunjeno.

- Pobrini se za svoju curu. - odgovorila sam hladno i nastavila svoj put.

*********************************

Nakon sto sam dosla kuci pozvala sam Alena i ispricala mu za „tucu".

- Cekaj..cekaj..ti? - izgovorio je glasno se smijuci.

- Daa! Ej trebo si joj vidjeti facu!

- Ne mogu da vjerujem. Ne znam kako se usudila tebi prijetiti. Ipak si ti Satan. - rekao je vec stavljajuci ruke u odbrambeni polozaj.

- Heejjjjjj!! - bacila sam jastuk prema njemu.

- Samo govorim istinuuuuu.. i nemoj me ubiti. - dodao je molecivo.

Skocila sam prema njemu i stavila mu jastuk na lice. On ga je brzo odgurnuo i znala sam da ce on sad uraditi isto sto i ja. Ustala sam brzo i pocela trcati, a on za mnom.

Stigao me i podigao preko ramena.

- Pusti me, glupane!! - vikala sam udarajuci ga rukama u ledja.

- Kako hoces. - rekao je i bacio me na krevet.

Skupila sam se i pokrila lice rukama, ali on se samo spustio pored mene i poljubio me u celo.

Polahko sam sklonila ruke u stranu.

- Sta? Nema gusenja?

- Nisam lud. Ti mozes smisliti najbolje osvetnicke planove, ne zelim riskirati zivot. - rekao je s osmijehom.

- Haa haa haa!

On je ustao i otisao u kupatilo.

Nakon nekoliko trenutaka zacuo se zvuk poruke. Posto smo imali iste telefone pogledala sam ciji je. Poruka od Emila „imamo vremena do Srijede. Danas cu doci da se dogovorimo". Alenov telefon.

Kada se vratio vidio je poruku i namrstio se.

- Sta je to u srijedu? - pitala sam.

- Cekaj.. - rekao je.

Opet je otisao u kupatilo i cula sam ga kako telefonira. Par minuta je ostao unutra, a onda se vratio.

- Emilov otac ima prezentaciju, moramo mu pomoci. - rekao je mirno.

- Aha, i on mi je to neki dan rekao. Jucer ustvari.

- Mhm.

- Samo.. koliko ja znam on je trenutno na godisnjem odmoru, dvije sedmice.

Iz Alenovog lica je nestalo krvi i postao je nervozan. Sta je njima ovih dana?

- Meli.. ovako. Slusaj me sad dobro i nemoj paniciti oke?

- Alene? - pitala sam u strahu. - sta.. sta se desava?

- Sve cu ti ispricati, ali moras mi obecati da neces paniciti.

- Hajde pricaj onda.

- Sjecas se onda kada je Omar pricao sa Emilom?

- Sjecam.

- Pa.. kako da ti kazem - zastao je nekoliko sekundi - moguce je da..

- Da sta? Alene?

- Trazi od njega da mu te dovede.

Mislim da mi je srce prestalo kucati nakon sto je to rekao.

- Z-zas-zasto? - promucala sam.

- Ni mi to ne znamo.

- Ne to.. - udahnula sam duboko i polahko idahnula - zasto je.. Emil pristao? Zbog novca?

- Ne. Onda kada sam ti to rekao nije bilo tacno. Zaprijetio mu je.

- Zaprijetio? Ne kontam.

- Blizanci. - bilo je to jedino sto je rekao, ali shvatila sam.

- O moj Boze!

Nekoliko minuta smo sjedili u tisini.

- U Srijedu treba da me, takoreci, preda? - klimnuo je glavom.

- Imamo neki plan, ali ne znam hocel ti se svidjeti.

- Kakav plan?

- Cekaj da nazovem Emila pa cemo ti zajedno ispricti. Vazi?

- Oke.

Sta mi se to desava? Otisla sam do prozora i otvorila ga. Svjez vazduh mi je prijao ali nije mogao ugasiti ovu vatru emocija koja je trenutno gorila u meni.

// hey guys! Evo nastavak. Kako vam se svidja? Sta mislite da li ce Melina pristati na plan? Pisite sve u komentare👇👇👇

I vidjela sam da je ova knjiga #3 in teen fiction😍😍HVALA!😍😍😍😍😍