Sijenka

39. DIO

Nece valjda..

- Hoce!

Alen me povukao za sobom iza jednog od stubova.

Cula sam pucanj. Jedan, pa drugi, pa vise njih.. Nisam mogla brojati.

Cula sam vriskove, plac djece.

Vidjela sam Amiru.. vidjela sam je kako pada i kako se njena bijela vjencanica natapa tamnocrvenom krvlju.

Zajecala sam i privila se blize uz Alena.

- Suti, shhhh, nemoj..

Pokusala sam se smiriti sto mi je djelimicno uspjelo.

U jednom trenutku sam osjetila tezinu na sebi, a u drugom Alen je lezao na podu ispred mene i drzao se za glavu.

- Mislila si da ces me se tako lahko rijesiti?

Ispred mene je stojao Omar i zadovoljno mi se smjeskao.

- Sta si to uradio...

- Ono sto sam davno trebao.

Podigao je pistolj i pucao Alenu u glavu.

- NEEEE!!!! – vrisnula sam.

****

Pogledala sam oko sebe, bio je mrak. Osjetila sam neciju ruku na licu.

- Ruzno si sanjala.. sshhh

Ubrzo je mjesto osvijetlila blaga, zlatna svjetlost. Shvatila da sam da sam u svojoj sobi, na svom krevetu. Pored mene je bio Alen.

- O, Boze... – rekla sam i primijetila da mi je lice mokro.

- Sta je bilo? – pitao je.

Ukratko sam mu ispricala sta se desilo, a on me onda povukao u zagrljaj i uspavao nekako.

*********************************

Zrake proljetnog sunca probijale su se kroz pukotine roletni i davale mojoj mracnoj sobi nesto svjetla. Jedna od njih je sijala pravo u moje snene oci, pa sam se okrenula na drugu stranu koja je bila prazna. Alen je vjerovatno otisao da se spremi.

Ustala sam i podigla roletnu, a zatim otvorila prozor. Svjeze, martovsko jutro odisalo je lakocom i ljeptom.

Stojala sam tako i posmarala ljude na ulici.

Ljubazni pekar je upravo primao dostavu brasna. Teta Ela je setala svog malog, bijelog psa. Djecica su trcala okolo, smijala se i igrala.

Kada sam ih vidjela sjetila sam se Sare i Tarika. Gdje li su sad, kako su? Kako je Emil? Voljela bih da su tu..

Ne znam koliko vremena sam pustila misli na slobodu, niti koliko dugo sam stojala obgrljena suncevom toplinom, ali sam odjednom dosla sebi i otisla do kupatila.

Nakon sto sam se istusirala, zamotala sam peskir oko sebe i otisla do ogledala da se nasminkam.

Nisam bas bila nadarena za to, pa sam stavila samo puder, sijenku, maskaru i skoro bezbojan ruz.

Svoju dugu kosu sam zavezala u urednu, visoku pundju.

Uzela sam kesicu koju mi je Amira jucer ostavila i izvadila iz nje prelijepu svijetloplavu, dugu haljinu.

Imala je tanke tregere i dubok dekolte. Oko struka je bila jedna istobojna traka, a onda je slobodno padala nadole, dodirujuci pod. Sa desne strane bio je izrez koji je sezao skoro do kukova.

Obukla sam je i bila je savrsena.

Stikle su bile nesto kao rimljanke na visoku petu. Imale su zlatnu boju, bas kao ogrlica i narukvica.

Pogledala sam se u ogledalo i bila prilicno zadovoljna. Iako nikad sama sebi ne bi kupila ovakvo nesto, svidjalo mi se.

Uzela sam telefon i vidjela da je skoro 9 sati, trebali bi uskoro doci po mene.

U jednu tasnicu sam ubacila nekoliko potrebnih stvarcica i krenula van.

Nakon 10 minuta cekanja ispred mene se zaustavio crni Audi a8.

Bas kao i u mom snu, Mirza je sjedio nazad, Alen naprijed, a rodjak je vozio.

Najezila sam se na tu pomisao, ali sam je brzo otjerala i udjelila svima komplimente. Zaista su lijepo izgledali.

Krenuli smo ka opstini do koje smo stigli poslije 15 minuta voznje.

Zgrada je bila barokna, mnogo detalja krasile su njenu vanjstinju. Teska, velika, celicna vrata ukrasena zlatnim vijugama vodila su do unutrasnjosti. Bila je dosta hladno namjestena, sa nekoliko klupica i jednim stolom za kojim je sjedio maticar. Ispred njega je bila ogromna crna knjiga, a ispred stola dvije stolice. Jedino su one bile ukrasene i prekrivene bijelim platnom.

Svi smo sjeli na svoja mjesta i cekali da se pojavi Amira. Kada je usla kroz vrata svima nam je zastao dah, a Mirza je izgledao tako sretno da sam mislila poletit ce.

Nevjesta je izgledala prelijepo. Plavu kosu je oplela u pletenice od kojih je napravila neku cudnovatu pundju koja je izgledala savrseno. Bijela, svilena vjencanica bila je uska i u gornjem dijelu posuta sljokicama. Prema dole se sirila i padala oko nje, prekrivajuci stikle za koje sam znala da su obicne i bijele. Na licu je imala malo sminke, ali joj je stojalo tako. Bila je prirodna ljepotica, a sada je izgledala poput andjela koji je sisao sa neba da bi nastavio zivjeti na Zemlji sa mojim bratom.

Uputila je Mirzi iskren, sladak osmijeh i sjela pored njega.

Komesanje je prestalo, a maticar je poceo da prica. Nakon sto nas je sve pozdravio i zazelio dobrodoslicu presao je na sluzbeni dio. Zamolio nas je da ustanemo, blago se nakasljao i onda krenuo

- Da li ti, Mirza, uzimas ovdje prisutnu Amiru za zakonitu suprugu i obecavas da ces je voliti, cuvati i postovati, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, sve dok vas smrt ne rastavi? – rekao je.

Nastala je kratka tisina, a onda je Mirza ponosno odgovorio sa „da". Poslije kratkog aplauza maticar je nastavio.

- Da li ti, Amira, uzimas ovdje prisutnog Mirzu za zakonitog supruga i obecavas da ces ga voliti, cuvati i postovati, u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, sve dok vas smrt ne rastavi?

- Da! – odgovorila je ona sva sretna.

Razmijenili su prstenje, pa se poljubili.

U mojim ocima su se pocele nakupljati suze. Suze radosnice. Bilo mi je neopisivo drago zbog njega, a i zbog nje.

Svi smo im prisli i cestitali, pa se onda polahko uputili prema dvorani gdje ce slaviti.

Kada sam izasla iz auta vidjela sam isti prizor kao u snu. Opet me prosla jeza. Uzela sam Alena za ruku, a on je blago stisnuo moju u znak ohrabrenja.

- Nista se nece desiti, ne brini. – sapnuo je dok smo se priblizavali ulazu.

- Da.. – rekla sam nesigurno.

Dvorana je bila ukrasena ljubicastim bojama, bas kao i Amirin buket. Bilo je mnogo stolova i stolica. Koliko su ljudi pozvali?

Okolo su trckarala djeca, njihove majke za njima. Nakon sto smo se svi smjestili, pocela je lagana muzika koja je postajala sve glasnija.

Slavili smo cijelu noc i bilo je savrseno. Vjenacanje i slavlje je bilo jednostavno magicno. Prisla sam bratu i zagrlila ga, a on je uzvratio zagrljaj i tako smo ostali nekoliko trenutaka.

Napokon smo sretni.. pomislila sam.

// well, i'm sorry sto sam vas malo prepala haha

Ovo je predzadnji dio😕
Zadnji ide u srijedu i onda cu postaviti jednu zahvalu❤

Sta mislite o ovom dijelu?