Sijenka

10. DIO

Melina, ja te volim. Jebeno te volim i ne mogu nista protiv toga uraditi. Uvukla si mi se pod kozu, teces mojim venama, ispunjavas me. Ne moras uzvratiti ovo sto sam ti sad rekao, ali se nadam da i ti osjecas isto..

Odzvanjale su Alenove rijeci u mojoj glavi. Na trenutak sam osjetila kako mi se ledena hladnoca spusta ledjima.

Gledala sam u njegove tamne oci pune nade kao skamenjena.

- Ja.. ja.. Alene.. ovaj..

Pocela sam mucati. Znala sam da izmedju nas ima nesto vise, ali sada kada se to naglas izgovori zvuci cudno. Nekako nezamislivo, nemoguce..

On me samo gledao i cekao. Osjetila sam nervozu koja zraci iz njega. Znala sam da cu ga povrijediti, ali nisam imala drugog izbora.

- Alene, ja.. ne mogu ovo..

- Razumijem.

Rekao je mirno i otisao par koraka naprijed. Zelio je biti sam, shvatila sam. Smjestila sam se u auto i sjedila u tisini, obavijena mrakom. Polahko me hvatao san i zaspala sam cekajuci ga.

// Alenova perspektiva //

Ipak korak u provaliju, onu najdublju.

Trebao sam znati. Ona je ledena kraljica.

Sta sam ocekivao? Da ce mi skociti u zagrljaj i reci kako i ona voli mene? Lijepo je sanjati, da. Rekao sam sam sebi. Voljela me jeste, samo ne onako kako ja nju.

Znao sam da odnosi izmedju nas vise nece biti isti. Distancirat ce se, kao i uvijek kad joj se puno priblizim.

Ne znam koliko dugo sam sjedio na travi, razmisljajuci o tome, ali postalo je prilicno hladno. Otisao sam u auto i zatekao usnulu Melinu.

- Zasto mi to radis, Meli?..

Prosaputao sam.

Izmoren od svega, lagano sam tonuo u drugi univerzum.

--------------------------------------------

- Ne znam, u blizini je neka benzinska. Vidjet ces nas na livadi, ne mozes promasiti. Oke, hvala ti puno.

Cuo sam ujutro Melinu kako telefonira s nekim. Nasla je pomoc, pomislio sam.

- Ko je to bio?

Pitao sam je nakon sto sam se malkice razbudio.

- Emil.

Odgovorila je kratko i hladno.

Noz je probo moje srce.

Pocinje..

Klimnuo sam glavom i izasao na svjez zrak. Gledao sam u daljinu, progutao ogromnu knedlu u grlu i suzdrzao suze.

Prihvatio sam da me ne voli, ali ne mogu prihvatiti da se tako distancira od mene i okrene Emilu. Poznajem ga, nije on za nju.

Previse je grub, a ona tako njezna..

Moram je cuvati, ali kako?

Ubrzo sam iza ledja zacuo poznati zvuk motora.

- Hej, sta ima? Kako si?

Progovorio je nakon par sekundi.

- Pa, mislim da je ocigledno.

Na taj njen odgovor samo se nasmijao.

- Hajde, dodjite. Odvest cu vas kuci, a zatim se pobrinuti za auto. Hej, Alene!

Dozvao me. Do sad sam ga izbjegavao. To trenutno nije bilo moguce.