Sijenka

13. DIO

Okrenula sam se na drugu stranu i ugledala Alena kako mirno spava na drugom kraju kreveta, okrenut ledjima prema meni. Zatim sam pogledala na nocni ormaric, gdje je stajao mali sat. 9:48h.

Ustala sam i iz ormara izvadila njegovu majcu i uzela peskir. Na prstima sam izasla iz sobe, pazeci da ga ne probudim, a onda otisla u kupatilo.

Ugledala sam odraz u ogledalu i pozeljela da nisam. Sminka mi je bila razmazana i otkrivala tamne i ogromne podocnjake. Kosa je, od silnog diranja, postala masna. Glava me uzasno bolila i osjetila sam miris alkohola. Sta si uradila? Pomislila sam.

Skinula sam haljinu, donji ves i pocesljala kosu. Nakon toga usla u tus i pustila toplu vodu da se slijeva niz moje tijelo. Uzela sam sampon od Alenove sestre i nanijela ga na kosu.

Poljubila si Alena. Rekao je neki glas u mojoj glavi. Taj prokleti glas!

Odjednom sam se sjetila. Plesali smo i.. i htio me poljubiti.. i ja sam htjela i onda.. ga je neko gurnuo od mene.

Grcevito sam pokusavala natjerati mozak da se sjeti, bezuspjesno.

Zacula sam kucanje na vratima i kratko nakon toga Alenov sanjiv glas.

-         Meli?

-         Tu sam, za 5 minuta sam gotova.

-         Super.

Sprala sam sampon sa kose i sa tijela i osusila se peskirom. Obukla sam njegovu majcu koja je meni bila  poput haljine. Ponovo pocesljala kosu i izasla.

Alen je sjedio na krevetu i drzao telefon u rukama.

-         Hej..

Rekla sam tiho i ne pogledavsi ga.

-         Hej.

Ustao je i krenuo prema vratima. Na pragu se zaustavio i okrenuo.

-         Izgledas.. – nageo je glavu u stranu i odmjerio me od glave do pete – pomalo zbunjeno.

Na oku sam mu primijetila plavu modricu, a usna mu je bila napukla. Spustila sam pogled na ruke i na njima su bili tragovi krvi i rana. Ovo nije bio dio kostima.

-         Moze se reci da jesam. Sta se s tobom desilo? Potukao si se?

Izbjegavala sam njegov pogled.

-         Idem se istusirati, pa cu ti sve ispricati. Ne brini, nije nista lose.

Klimnula sam glavom.

Dok se tusirao pripremila sam nam dorucak. Ispekla sam palacinke i donijela krem i mermeladu na mali sto kraj prozora. Iako je bila jesen, bilo je prilicno toplo i suncano.

Sjela sam na jednu od stolica i cekala ga. Kada je usao, kuhinjom se prosirio njegov prelijep miris.

-         Mmm, palacinci!

Rekao je poput malog djeteta kada je ugledao sto.

-         Hajde. Umirem od gladi.

Cekala sam vec 5 minuta da nesto kaze, ali nije.

-         Pa.. – pocela sam – hoces mi ispricati?

-         Nicega se ne sjecas?

-         Nicega.

Lagala sam.

-         Dobro. Mogu ti reci da si bas, bas, bas dosta popila.

Nasmijao se, kao i ja.