"Welcome to Holmes Chapel"
Prolazim starom izrupanom autocestom svoga djetinjstva.Sve je isto.Sva stabla,krošnje,polja,sve je isto.Za ovo mjesto kao daje vrijeme stalo i ceka nekoga da ih oslobodi tuge i patnje prošlosti.
Sve je isto,samo ja nisam.Niti cu ikada biti.
Author's POV
I nakon 10 godina,kada je izasla iz auta drzeci malenu djevojcicu za ruku,za Charlotte se nista nije promijenilo.. Prolazila je starim ulicama Holmesa kao da je jos uvijek mala sretna djevojčica,kao da nikada nije odrasla.. A kada se zapravo prisjeti,ona je 26 godišnja žena,majka,osoba sa prošlošću koju pokušava zaboraviti,ali ne želi..
Sve su joj ulice iste,samo ljudi nisu.. I one koje je poznavala,pretvorili su se u neke druge ljude,neka druga nepoznata bića,ali sa istim tajnama i navikama..
Prolazim pokraj nje,dok ovo pišem,promatram ju,beživotnu,ali jos se pokušava nasmiješiti za malenu djevojčicu nebesko plavih očiju koja ju doziva i naziva majkom...
Sjedam pokraj nje na klupu i tek nakon par minuta me primjećuje..
"Charlotte",polako ju dozivam dok ona pokušava pronaći smisao u sveme ovome.. "Charlotte,zasto si ovo radiš?".
"Ne znam drugačije Anna.Uostalom,zar ti nisi otišla?",polako zbori dok u narucju drzi slatku djevojcicu i laganim pogledom ponekada skrece paznju na mene..
"Znas da sam ti rekla da cu ostati.Charlotte,ja sam jedina osoba koja ti moze promijeniti život u bilo kojem smislu.Charlotte,ja te stvaram i određujem rijeci koje ces izgovoriti..Ja.."
"Pa što me onda ne pretvoriš u sretnu osobu,normalnu kao što sam nekada bila prije svega?!",otresito me prekida i u svom tom vikanju,malena djevojčica zaplače ,te ju ona pokušava smiriti..
"Shh,u redu je Isabella,mama je tu..",i kada to izgovara,tek onda shvacam zasto joj ne pomažem,zašto jednostavno ne promijenim par rečenica i učinim stvari boljima.Zelim da nauči,da shvati da se mora trgnuti,jer i ja i ona znamo kako se zapravo osjecamo..
"Charlotte,ti kao moj lik u ovoj prici,dajes dio mene i zato se potrudi da nas pokažes u najboljem svjetlu..".
Nesigurno klima glavom,dok ja neprimjetno odlazim kako sam i došla,kao vjetar hladnog Holmes Chapela..
Charlotte POV
"Mama,ja sam gladna.Kada cemo prestati hodati?"
"Mama?"
"Mama!"
"Umm,da Isabelle?..Evo nas,stigle smo do pekare.."
Ulazimo unutra i ja odmah s vrata narucujem dvije krafne i tek kada dignem pogled,primjecujem da iza pulta stoji prelijepi decko cokoladno smede kose s plavim pramenovima i smedim ocima..On je ssadasnja vverzija Harryja.Nemoguce?
Ostavljam torbu na stol i u kutu pekare smjestam Isabelle za stol dok se ja priblizavam tom decku..I onda,sve je isto kao i taj dan,dan kada sam upoznala Harryja .Onog pravog.
FLASHBACK
Ria:Hahah,Charlotte,nisi normalna!
Charlotte:Nisi ni ti bolja! :P
Ria:Kako mu odbrusi,iss,Charlotte,to je najpozeljniji decko u gradu!!
Charlotte:I Marcelov brat blizanac.. Ljigavi gad,fuuj !!
Ria:Hajmo svratiti do pekare,nesto sam gladna..
Charlotte:A,kad nisi,mame ti?
Ria:Oces samar?
Charlotte:Don't touch me,i'm famous !!
Ria:Dobar dan!
Xx:I vama,dame !
Taj hrapavi ljigavi glas..Ta mucnina koja se u meni javlja,zar on?Kud bas meni?
Charlotte:Umm,vise i nije tako dobar ..
Xx:Nesto si rekla lutko?
Charlotte:Harry,dobit ces samar!
Harry:Mogao bih ja dobit svasta od tebe.. mmm..
Kako god ga pogledala ili ga mrzila,taj lik je izgledao savrseno i tu nije bilo laganja..
Charlotte:Jebi se,Styles!
Harry:I znas da se hocemo .. hahah.. Skoro je to i bilo sinoc ;)
Charlotte:Ugh!
Okrenula sam se na peti bijelih Conversica i ljutito izletila van.Drugi put se susrecem sa Stylesom u dva dana! Ono sinoc je definitivno bila greska! Bravo Charlotte!!
END OF FLASHBACK
"Uumm,gospodice,mogu li vam pomoci?".. Daa,mozes,sigurno..Recimo da te pitam jesi li ti nekim slucajem sin Harryja Stylesa jer toliko prokleto slicis na njega da je to nemoguce!!
"Uumm,jel moze jedno pitanje?",pogledala sam odlucno,na sto se on osmjehnuo te odgovorio "Naravno,recite.Sto vas zanima?"
"Mozda ce ovo zvucati glupo i cudno,ali da li slucajno poznajes Harryja Stylesa?"
Aa,dee,mi samo sad reci da si njegov sin i da imate sve zajednicko i bla bla bla..
"Daa,naravno,to mi je ujak !",radosno je odgovorio na sto sam postala jos zbunjenija..
"Umm,ujak?"
"Ja sam William,sin Gemme Sharp:).. Drago mi je !Vi ste? ",mladic mi je pruzio ruku,a ja sam upotrijebila srednje ime "Sarah,drago mi je"
AN:
Hello ! Evo i prvi dio,nadam se da ste nesto shvatili i povezali xd
Mogu vam reci da ce prica biti u retrospekciji,tj.zadnji dogadjaj ce mi biti prvi i onda vam pricam pricu u nazad :DNadam se da vam se svidja !
Za ovaj dio nema uslova !Love ya,Anamaria xx
YOU ARE READING
The Other Side Of Us
Teen Fiction"We all have our other sides. But,trust me darling,you don't want to see mine." COPYRIGHTED © Anamaria_story Story cover by: StylesMania14