The Other Side Of Us

Chapter 56: Go hard or go home.

Prošlost/2016.godina

3 mjeseca poslije

Charlotte's POV

"Evans!",doziva me netko sa strane,ali se ne obazirem dok vježbam samoobranu i pucanje.
"Evans!",glas se ponavlja,ali mene ne zanima ništa osim ovoga.Stežem na visoki rep na glavi,dok mi se znoj nemilosrdno slijeva s čela.
"Evans!",glas se ponavlja te se ovaj put zaustavljam i okrećem te vidim svog instruktora Billa kako me prijekorno gleda kao da bi me svakog trenutka mogao ubiti.
"Pa dobro,jesi li ti normalna?!"
"Savršeno normalna.",govorim dok ispijam vodu iz boce u jednom gutljaju i brišem znoj sa sebe.
"Kako bi bilo da malo usporiš?"
"To neće ići."
"Charlotte,trudna si."
"Ne podsjećaj me."
"Što se događa s tobom? Jedan dan si sva presetna oko djeteta,a sad ti to smeta,kao da namjerno želiš ugroziti svoj i bebin život."
"Trudna sam! Kao što si i sam rekao,trudna sam i hormoni mi divljaju sve više svakim danom!"
"Dobro,Charlotte,smiri se."
"K-kako da se smirim? Pa pogledaj me.Imam 17 godina,trudna sam i svakim danom sam sve luđa.Svakim danom sam sve bliža porodu.I toga se bojim.Ja to neću moći.",zajecala sam prekrivši oči rukama.
"Charlotte,pogledaj me.Ti si jedna od najhrabrijih osoba koje sam vidio.Moći ćeš to.Svi vjerujemo u tebe.Ti to možeš i zato prekini plakati i idi se odmoriti.U redu?",slabašno sam klimnula glavom te otišla do sobe.Nisam se ni presvukla niti otuširala,samo sam se bacila na krevet i umjesto da spavam,mozak mi je počeo raditi i krenula sam razmišljati o svima koje sam ostavila.Ria,..i zapravo ona je jedina osoba koju sam ostavila,a da mi je bilo žao.

Ma koga ja zavaravam?! Svaki dan se ubijam što sam ostavila Harryja i roditelje!

Možda nisu to zaslužili,ali grizodušje me konstantno napada i to će me dokrajčiti.

Harry's POV

Crna majica,crne hlače,crne čizme,crni kaput i crna marama.

Što se čudite? Tako se i osjećam.Sve mi je crno i postaje sve crnje svakim danom.

Još jednom se gledam u ogledalo čisto radi reda i odlazim posjetiti Melanie.

I nemojte me sad ubiti zbog ovoga!

Ja sam je tamo smjestio i ne mogu je samo tamo ostaviti da trune sama.

Grizodušje me napada iz dana u dan sve više.Osjećam se kao da varam Lotz tako što idem kod druge,a ona je tamo negdje na akademiji..

Stvarno ne znam što ću više od sebe.Najbolje bi bilo da me netko od vas ubije.

Ima li tko konopac ili nož? Ma,bilo što ljudi..

"Mel..",tiše nego inače izgovaram njezino ime dok ju gledam s vrata dok ona sjedi leđima mi okrenuta.

Lagano se okreće i na moje čuđenje,ne izgleda više toliko bolno i uništeno.
"Hej.",malo se smiješi,a mene njezino ponašanje možda malo i plaši.
"Jesi dobro?"
"Dođi bliže,neću ti ništa.Da,bolje sam,hvala."
"Znam da me nije bilo dugo vremena.."
"Harry,kako to izgledaš?"
"Normalno?"
"Harry,ne laži. Ovakvog te još nikada nisam vidjela."
"Mel,nedostaje mi."
"Znam.I isto tako znam da sam ja tomu krivac."
"Mel.."
"Harry,saslušaj me.Kao što vidiš,meni je bolje svakim danom,liječnici kažu da bih možda mogla i izaći za par mjeseci.Time što dolaziš meni,ne postižeš ništa.
Potraži ju.Harry,raspast će ti se srce na pola ako ovako nastaviš."
"Ja..Ne znam što bih rekao."
"Dovoljno je da me saslušaš i poslušaš."

Možda je i bila upravu tada.Jer da mi nije rekla to,sad ne bih stajao pored Lotz u sobi i gledao ju kako spava i promatrao naše dijete kako raste u njezinoj utrobi.

Još malo ljubavi,još samo malo.

AN

Raspetljava se..Počet ću plakat.Nije fer.

Volim vas!

Anamaria.xx