The Other Side Of Us

Chapter 21: New home.

PROŠLOST/23.07.2016.godine

"Harry,gdje idemo?",pitam nakon višeminutne šutnje koje sam provela plakajući i gutajući suze dok vidim da prolazimo njegovu kuću u Holmes Chapelu.

"Kući.",samo je to rekao i dalje gledajući u cestu,čvrsto držeći volan.Povrijedili su ga.Povrijedile su ih njihove riječi,a on to nije zaslužio.

"Bojim se.",slučajno mi je to izlejtjelo iz usta i nisam više imala vremena da to zaustavim.

"Nemoj se bojati,malena.Sad si sigurna.Neće te povrijediti.Neće te više nitko povrijediti,obećajem ti.",njegove tople i smirene riječi su me ohrabrivale,dok sam brisala i posljednje suze iz očiju.

"Da ne vozim,sad bih ti obrisao sve i do jedne suze s tog prelijepog lica.Ne želim više vidjeti niti jednu suzu iz tvojih očiju.",lagano sam se nasmijala na to,dok se i on smješkao dok je vozio.O,da.Ovo je Harry.Harry je Marcel.Pola loš,pola dobar.Nije ni on imao sve lagadno u životu,ali mi je krivo što nikada ne želi pričati o tome,uvijek preusmjerava razgovore na mene i moje probleme,i to nije fer.Ispada da sam samo ja u centru pažnje.To ne želim.Želim da sa mnom otvoreno razgovara o sebi,znamo se jako dugo,dobro,izuzmimo činjenicu da sam ja pričala s Marcelom,ali znam dosta stvari o njemu.Ali,to je sve površno i osnovno,želim znati više.

"Ne opterećuj svoju glavicu ne potrebnim stvarima.",izbacuje me iz mojih misli njegov duboki glas koji me svaki put trza.Trebat će mi dosta vremena da se priviknem na njegov duboki glas i da zaboravim piskutavi.

"Š-što? Ha?",zbunjeno i pospano okrećem glavu prema njemu te se pitam kako on zna ono o čeme sam mislila.Možda sam se namrštila i uznemirila?

"Spavaj,Lotz.",tiho mi govori dok mi kapci postaju sve teži i dok polako,ali sigurno tonem u dubok san.

"Probudi me...kad ...dođemo...",govorim isprekidano dok zatvaram oči i ulazim u carstvo ne baš tako lijepih snova.

SAN/NOĆNA MORA

"Gdje je ona?!",čujem pijani glas svoga oca kako odzvanja kućom,dok sam ja u sobi i učim.Posao im ne ide baš najbolje sada,ali kao mala sedmogodišnja djevojčica ne razumijem te stvari puno.

"U sobi je.Uči.Mark,nemoj večeras.",majka tiho i preplašeno govori,dok ja brže-bolje idem prema vratima da ih zaključam.Prekasno.Već je tu.

"Mala balavice!",viče na mene,dok se ja sklupčavam uz rub vrata u kutu sobe,bespomoćna i bez ikakve šanse da se obranim.Tako slaba,tako krhka.

Poteže me za moj dugi,visoki rep i zabaciva moju glavu u nazad na što ja glasno vrištim i već ispuštam nemilosrdne vrele suze.

"Aaaa! Tata,prestani!",plačem dok ga preklinjem,ali on ne posustaje,već me samo jače udara rukama i nogama gdje god stigne.

"Tata,nemoj!",vrištim dok moj glas odzvanja u dugoj,hladnoj i mračnoj noći u kojoj me nitko ne čuje i ne može mi pomoći.A onaj tko može pomoći,ne želi.Kao ni moja majka.Zašto se ovo meni događa?Sve malene djevojčice maštaju o prinčevima,haljinama,frizurama,dok ja svake večeri molim Boga da mi nitko ne naudi i dok sa strahom idem leći u krevet.

"Zaveži,glupačo!",njegov glas u meni trese sve kosti,dok me nemilosrdno kažnjava zbog ničega.Ja sam nevina.Nisam ništa učinila.

"Dosta mi te je bilo,ista si kao i svoja majka,nezahvalna glupačo! Ti si mi bila najveća greška u životu!",govori iz sve snage dok me udara po posljednji put,barem za večeras.Odmiče se od mene,lupa vratima i mene ostavlja na krevetu,modru,krvavu i uplakanu da se borim sa svojim jecajima kroz dugu,mračnu noć..

KRAJ SNA

STVARNOST/HARRY'S POV

"Ne,ne,prestani..",čujem prigušene jecaje iz svoje sobe dok gledam TV,a glasovi iz moje sobe postaju glasniji.Ulazim u svoju sobu dok na krevetu na kojem je do maloprije Lotz mirno i spokojno spavala,sada je jecala i neprestano se vrtila po krevetu.

"Nemoj..prestani..molim te!",glasnije je plakala dok sam sjedao pokraj nje na krevet,lagano joj sklanjajući pramenove kose koji su joj su se zalijepili za lice.Ima noćnu moru,i svi uvijek govore da ne smijem budit osobu koja ima noćnu moru jer bi mogla pasti u šok ili ozlijediti nekoga.

"Lotz..Molim te,probudi se..",lagano i brzo govorim dok klečim kraj nje na krevetu i samo ju gledam dok se bori sama sa sobom.

"Prestani,tata! Molim te!",glasnije viče dok udara šakama od krevet tresući se..

"Lotz,ja sam tu..Probudi se..Lotz,molim te..Hajde,najdraža,molim te,probudi se.."

"Nee!!",glasno vrišti i otvara oči,dok se naglo uspravlja u sjedeći položaj,skupljajući noge te ih obuhvaćajući rukama dok se trese i suze joj nekontrolirano cure niz lice.

Nježno ju omotavam oko sebe,na što se ona trza i izmiče..

"N-Ne d-diraj me.",zamuckuje dok gleda naprijed ispred sebe u jednu točku vidno isprepadana i izbezumljena..Taj gad! Kako joj je to mogao raditi? Opet ju privlačim k sebi,dajući joj do znanja da ju štitim.

"Ššš,Lotz..Ne može te povrijediti,ja sam tu..",lagano ju ljuljam kao bebu dok osjećam da joj se mišići opuštaju i da se smiriva..

"Dobra cura.",ljubim je u kosu,dok ona čvrsto stišće moju majicu u rukama i ne pušta ju.

"Oprosti.",tiho govori,dok osjećam da se ona stara Lotz vratila,ne baš potpuno,ali barem sada ne plače..

"Oprosti što su te Christina i Mark izvrijeđali.Nisi to zaslužio.",tiho govori dok ja odmahujem glavom..

"Ne moraš se ispričavati,nisi ti za ništa kriva.Meni je dovoljno to da si ovdje,da te štitim i otklonim ti traume."

"Ja to isto želim Harry.Nikad mi ne govoriš o svom životu.Ja te praktički ne poznajem,Harry."

"Lotz,poslije."

"Harry,ne izbjegavaj to."

"Rekao sam poslije !",uzviknuo je te udario šakom od zid.

"Harry.."

"Dosta!",izjurio je vani,ostavljajući me samu.Okej,ljut je,ali nema pravo.Stvarno je izašao.Dobro,nek se smiri i ispuše,bit će mu bolje.

Ustala sam se s kreveta,na brzinu umila i spustila se do dnevnog boravka.

Razgledavala sam stan,bio je jako lijep i uredan.Crno-bijele stvari s pokojim crvenim detaljem.Ja još uvijek ne vjerujem da ovdje živi muškarac,i to sam.Dobro,nije često ovdje,ali nikada nisam vidjela uredniji stan.Jako je prostran i s minimalnom količinom stvari.Bijeli stakleni stol sa crnim kožnim stolicama je u blagavaonici,u kuhinji su crvene police sa crnom tehnikom,dnevni boravak ima bijelo-crveni kauč sa prozirnim stolom,crna plazma,par umjetničkih slika i par slika obitelji.

U svem tom razgledavanju,prekinuo me je zvuk otvaranja vrata i nečiji dolazak.Wow,stvarno je brz,nije mu puno trebalo da se ohladi.

"Harr..",umalo sam izgovorila,ali sam zastala na početku hodnika ugledavši žensku osobu kako stoji ispred mene zbunjeno me promatrajući,kao i ja nju.

AN:

Znam da je nastavak kratak,ali stvarno nisam imala vremena,totalno sam umorna i cijeli dan sam u pokretu.

Idući nastavak će biti duži,obećavam.

Nadam se da vam se sviđa!

I,da #Happy4YearsOfOneDirection našim dečkima!! :D

P.S.Sa strane imate sliku Harryjevog stana,onako kako ja to zamišljam :3

P.P.S. Malo sam na kraju izmješala Charlotte's POV sa Harryjevim,a to nisam naglasila,pa da vas ne zbuni xD

Anamaria.xx