The Other Side Of Us

Chapter 30: Back in FBI.

"Dobro jutro.",rekla sam te podigla pogled na crnokosu ženu ispred sebe koja se zadovoljno smijala udobno sjedeći u svojoj stolici.Nisam mogla vjerovati.Osoba koja je sjedila ispred mene,osoba koja je direktorica mi se usiljeno smijala kao da imasvu moć svijeta,ta osoba je Tifanny.

Ne,ovo se ne događa..Istina je,događa se i ovo se samo meni može dogoditi,nikome više.Da osoba koja mi je zagorčavala život iz dana u dan 4 proklete godine mi sada bude šefica?! Dap,ovo se uistinu događa.Ali,vidjet ćemo sad koliko hladna mogu biti i praviti se da je sve u redu.

"Dobro jutro,gospođice Evans.Izvolite,sjednite.",možda ovo sve zvuči ljubazno,ali vjerujte mi na riječ,ovo je sve osim ljubazno,ali doslovno.

Smiješim se preko volje i sjedam na smeđu stolicu vadeći papire iz torbe i gurajući ih njoj pod nos.

"Dakle,ovo je zahtjev za ponovno vraćanje u službu.Treba mi samo vaš potpis,ja sam sve drugo već obavila.",govorim koliko je to normalnije moguće,ali u ovom trenutku se samo suzdržavam da ju ne uhvatim za kosu i rasčupam ju kao kokoš.To bi bilo stvarno lijepo.

"O,Charlotte,zašto ne bismo prije porazgovarale? Ipak,prošlo je više od deset godina."

"Ja mislim da mi nemamo o čemu razgovarati osim o mom ponovnom vraćanju u službu.Gospođo Pieters.",ne daj joj da te iznervira,ne daj joj da te iznervira ,ne daj joj..Ma marš tamo,mene sama njezina pojava bez da išta kaže nervira!

"Odmah da znate,po povratku na posao,slijedi premještaj.",govorila je dok je se na par papira potpisivala.Premještaj,okej,to sam očekivala.Samo da nije nigdje daleko,molim Te Bože..

"A premještaj gdje točno?"

"Mislim da imam pravi zadatak za tebe.Ruska mafija.Spremaj se,Charlotte,ideš u Rusiju."

Molim?! Koja Rusija i sunce?! Jel' ona normalna?! Ne,nije normalna i namjerno ovo radi!

Par puta sam zatreptala i pokušala ostati što smirenijeg ponašanja.

"Um,zašto tako daleko?"

"Molim te,otkad je Rusija tako daleko?",oduvijek? Oduvijek je daleko?! Možda 2500 kilometara daleko?!

"Ambiciozna si ti,uvijek sam mislila da želiš dogurati daleko u životu.Sad imaš priliku da se dokažeš,nije valjda da si se uplašila?"

Naravno da sam uvijek htjela dogurati daleko,ali ovo mi sve zvuči previše lijepo da bi bilo istinito.Ipak,ovo je Tifanny,ne zaboravi to Charlotte.

"U čemu je kvaka?"

"Zar uvijek mora biti neka kvaka?Zar te agencija ne može normalno poslati na zadatak u Rusiju i kraj priče?"

"Mora.Uvijek postoji neka kvaka."

"Dobro,postoji jedna kvaka."

"Koja?"

"Vremenski period."

"Koliko?"

"od 6 mjeseci pa do 2 godine.Sve zavisi od razvoja situacije."

"Aha."

"Ostavit ću te da razmisliš par dana,ali moraš znati da ta ponuda neće trajati zauvijek.",ponuda? Ma daj.Prije mi ovo zvuči kao Top Shop reklama,a ne posao.Još samo fali da počne rečenicu sa onim starim poznatim:'Ali,to nije sve...'

Uzela sam torbu i ustala se sa stolice.Taman da iziđem iz kancelarije,zaustavila me je svojim glasom.

"Charlotte,ali to nije sve..",pa daj! Zar mi i ona čita misli? Ubit ću se prije nego što izađem odavde.