The Other Side Of Us

Chapter 48: Secret is not a secret anymore.

I dobila sam jednu kombinaciju.Ustvari dvije.Prvo ovu bez 'y' koje mi se čini previše poznato,a ovo drugo ne smijem ni pogledati.Irah,Irah,sad shvaćam,a voljela bih da nije istina.Ruke mi se tresu i srce ubrzano kuca dok unatrag čitam 'Irah.' I dobijam 'Hari.'

Dodaj još 'y' i dobiješ..

"Harry.",presječeno govorim dok se nešto u meni ruši.Harry?

Charlotte,jesi sigurna? I opet prevrćem po tim slovima,izbacivam,dodajem nova i iznova i iznova dobijam njegovo ime.

Ma čekaj.Nije MOJ Harry jedini Harry u Velikoj Britaniji! Zasigurno ih ima još.Ali zašto onda imam neki gorak okus u ustima i jak,loš predosjećaj da je to on? Zašto mi se to događa?

Neću saznati dok ga ne pitam.Ali,kako ću to izvesti? Ne mogu ga samo pitati da li nekim slučajem on ima veze s ruskom mafijom.

A možda i mogu?

Ali prije nego što njega nazovem,trebam javit ovima iz kuće.

"Miike,Zaaayn,Peeeriee!!",stojim na drugom katu kuće,na sred hodnika i derem se iz sve snage.Sve troje iste sekunde izlaze odnekud.Zayn iz kupaonice,Mike iz svoje sobe,a Perrie dolazi iz dnevnog boravka.

"Šta se dereš toliko,gdje gori?",pita Mike dok Zayn ručnikom briše pjenu za brijanje s lica,a Perrie se naslanja na drvenu ogradu.

"Mislim da sam otkrila tko je izvor.",bilo je dvoljno da im kažem te dobijem njihovu punu pažnju.

"Pa reci onda,što šutiš?",govori mi Zayn dok u meni raste nekakav pritisak te mi se stvara knedla u grlu.

Ne,to nije on.Nije i točka.

"Uhmm,uza svo prevrtanje po slovima dolazim to jednog imena...",zastajem,a njima se oči šire od iščekivanja i samo čekaju moje daljnje nastavljanje.Prije nego što nastavim,pročistim grlo i nastavim "... a to ime koje sam dobila je.. Harry.",s nekakvom težinom izgovaram njegovo ime,zapravo izgovaram obično ime,a to ime ne treba i ne smije me asocirati na mog Harryja.

"Jesi sigurna?",pita me Perrie,a ja potvrdno klimam glavom jer sam par puta provjeravala i nema zabune oko imena.

"Charlotte,to ne mora ništa značiti.",uvjerava me Zayn,na što Mike klima glavom.Naravno,i njih to ime asocira na njega.Pa,pobogu,nije to ON!

"Ja njega moram nazvati i pitati ga."

"Lotz,to nije rješenje."

"Jest,Perrie,to je rješenje."

"Charlotte,mogla bi ugroziti cijelu operaciju."

"Znaš šta,Zayn?! Živo mi se jebe za tu operaciju! Ovdje se možda radi o mom zaručniku te ne želim riskirati u vezi ničega s njim,a pogotovo kad imamo dijete! Radi što god hoćeš,ali ja njega zovem!",vičem i pritom mlataram rukama po zraku te odlazim u sobu i hitro sjedam na krevet i dohvaćam mobitel sa noćnog ormarića dok mi pritom visoki konjski rep labavi i raspada se.Stavljam kosu iza uha dok na brzinu tipkam poruku :'Moramo razgovarati.Hitno je.Pali skype.'

Mobitel stavljam kraj sebe dok u krilo uzimam laptop i sad već drhtavim rukama se prijavljujem na skype,a tamo mi već stoji da je Harry na mreži.

Ne prolazi ni desetak sekundi,a već mi Harry upućuje poziv,a tada se počinjem premišljati..Da li da mu kažem sve? Da li da ga pitam? Što ako je to istina?

Ni ne snalazim se,a već su prva dva poziva propuštena,te se na treći hitro odlučujem javiti.

"Lotz!",glas mu je zabrinut,ispucan,uspuhan,dok se meni od samog pogleda na njega kako nemirno sjedi u fotelji ,koža ježi i stvarno se počinjem premišljati.Ali,Charlotte,što je-tu je.