The Other Side Of Us

Chapter 7:Our truth.

Sjećala sam se nečega što sam uvijek pokušavala zakopati u prošlosti da se toga više ne prisjećam.Ali,koliko god pokušavala to zaboraviti,to je dio mene.Barem je bio nekada davno.Onda kada sam znala voljeti,osjećati se voljenom i sretnom.Da,sretnom.Kako ta riječ sada čudno zvuči.Istrčala sam do dnevnog boravka,zagrlila mamu i počela jecati.Ovog puta,glasnije.

"Ššš,Lotzy,rekli smo da nećemo više.Dobro je.Prošlo je.",polako me ljuljuškala i umirivala dok sam čula da je i ona počela plakati.Christina možda nije bila najbolja majka,ali je uvijek tu kada mi zatreba.Kao i sada.

Naredne večeri sam teško zaspala,milijun se puta prevrčući u krevetu.. Moram saznati da li ona Tifanny govori istinu ili samo blefira.I to odmah sutra.

(...)

"Dobro jutro,Anne",lagano sam se osmjehnula srdačnoj ženi koja malo izgleda začuđeno mojim dolaskom ovako rano i to još u subotu ujutro..Na sebi nosi tamno plavu pamučnu majicu i crne farmerke..Kako ova žena uvijek izgleda mlado,to je za nepovjerovati.

"Dobro jutro,Charlotte",uzvratila mi je osmijeh,ali me još uvijek pomalo zbunjeno gledajući..

"Trebala bih Marcela,ako nije problem",stidljivo sam rekla i zagledala se u nokte.

"Mislim da Marcel još uvijek spava,ali slobodno otiđi gore,nisam sigurna je li budan..",odmakela se u stranu dajući mi prolaz da uđem,na što sam lagano klimnula glavom i ušla u dnevni boravak primjećujući ovog puta,smeđokosu Gemmu kako jede pahuljice i gleda TV."Jutro Gems",rekla sam joj u prolazu penjući se na duge,hrastove stepenice na što sam čula da ona iza mene viče "Jutro Charlotte!"

Popela sam se na vrh,i lagano pokucala na vrata Marcelove sobe.

"Marcel?Ja sam,jesi budan?"

"Uđi.Budan sam",rekao je poznati piskutavi glas,na što sam se ja malo nasmijala,te lagano otvorila vrata i ugledala nikad viđen prizor.Marcel stavlja gel na kosu! Pa,naravno brineto kada mu je kosa uvijek učvršćena i zagelirana.

"Umm,dobro jutro,Marc.",lagano sam prošaputala dok sam skidala jaknu i torbu stavljala sa strane na komodu.

"Jutro,Lotz.",nageo se do mene i poljubio me u obraz.

Šta se čudite?Pa prijatelji smo!

"Umm,došla sam razgovarati."

"Dobro.Sjedi.",sjeo je na krevet i rukom potapšao mjesto do sebe.Sjela sam i radoznalo ga promatrala.Jedan dan ću mu sigurno iskopat oči.

"Lotz,hoćeš li mi reći što ti se jučer dogodilo?Izgledala si potreseno,izgubljeno..Lotz,ja te nikada nisam vidio takvu.Znam da sam ja nešto kriv,zar ne?"

Što da mu sad kažem?Ne,ne mogu mu reči,barem ne još,nisam spremna.Povrijedit ću nas oboje.Duboko sam udahnula prije nego što sam mu postavila suprotno pitanje.

"Umm,Tifanny je nešto jučer spomenula u vezi tebe.Rekla mi je da imaš brata.Marcel,je li to istina?"

"Što ti je točno rekla?",glas mu je još uvijek piskutav,ali su mu oči poprimile tamnu boju.Pitam se kako će taj dečko zvučati kad mutira?

"R-rekla mi je,točnije,pita se kako se još nisam i sa tvojim bratom već p-pohvatala."

"Ta gadura..",promrmljao je par psovki i značajnije me pogledao.

"J-jel' to istina,Marcel?",zažmirila sam i čekala njegovu reakcij..Osjetila sam kako se madrac udubljuje dok se pomiče i približava meni.Okreće me prema sebi,a ja otvaram oči dok mi noge stavlja na krevet i rukama mi obuhvaća butine kako ne bih pobjegla.U jebote.Ovo će biti gadno.