The Other Side Of Us

Chapter 23:Be cold.Bye,bye life.

HALESTORM-POISON(pjesma za ugođaj)

Harry's POV

Kako samo jedna njezina riječ može mene toliko razljutiti?! Zašto uvijek mora spominjati moju prošlost? Zašto? Sjeban sam na 100 različitih načina i dosta.Mrzim o tome razgovarati.O Bože,koliko sam samo ljut na nju.Toliko sam ljut da bih ju mogao kazniti na 20 različitih načina,i samo bih ja u tome uživao.Bila bi moja na one grozne,uvrnute ali ipak toliko poželjne načine.Izluđuje me u svakom pogledu.I tjelesno,psihički i na sve ostale načine.Toliko me izluđuje da još postajem opsjednutiji njome.Tako je krhka,ali i samouvjerena.Moja Lotz više nije ona mala djevojčica kojoj ovaj nadimak 'Lotz' više i ne pristaje.Sada imam posla sa jednom odraslom osobom,koja me kontrolira i umiruje,a da toga nije ni svjesna.Ipak,ja sam cijeli svoj život bio vrag,čisto zlo i povrjeđivao bih cure samo zato da sebe zadovoljim,a onda ih odbacim.I to će zauvijek biti dio mene,koliko god bio pažljiv i nježan,malo je falilo da razbijem i Lotz,i svo staklo i posuđe po stanu od ljutnje.Moram se nekako ohladiti.Kako ? Da opet iskoristim neku naivnu djevojku? Ne,nema šanse,ti voliš Lotz,Harolde,utuvi si to u glavu.

Ništa,onda ću samo hodati,šutati kamenje,pa dokle me put odnese.

Nije fer.Lotz nije fer.Ja nisam fer.Život nije fer.Zašto ja ne mogu biti sretan jednom u ovom svom prokletom životu?! Sad sam ju tamo ostavio,samu i sigurno već dosta uplakanu.Želim ju zagrliti,priviti na svoja prsa,ljubiti ju,voljeti ju na sve načine na koje postoje da joj dokažem da se mogu promijeniti.I u nekom idealnom svijetu,ona bi mi oprostila sve moje gluposti,sve moje greške i sumnje.U nekom idealnom svijetu ja ju ne bih povrjeđivao i vikao na nju.Da,u nekom idealnom svijetu..Ali,u ovom stvarnom i surovom svijetu,oboje smo previše tvrdoglavi da popustimo i prestanemo sa svađama.Toliko smo slični,naravno samo što ona nije nikada nikog ubila,ona je jedna mala lukava osoba koja je jedini izvor svjetlosti u mome životu.Toliko smo slični,a opet toliko različiti.Ne smijem joj dopustiti da pobjegne od mene,ne mogu joj sve odjednom reći,jer ni sam ne znam kako bih i odakle bih počeo pričati.Moram joj govoriti stvari polako,dio po dio,korak po korak,inače će sve biti to previše za nju i nikada me više neće htjeti vidjeti,zamrzit će me i ostaviti,svi su tako napravili.Ali,ja sam toliko ovisan o njoj,o njenom smijehu,zagrljaju,ovisan sam o njoj.Ali,to nitko ne razumije.Svi misle da nemam osjećaje.Svi misle da ne znam voljeti,svi misle da ja samo uništavam,pa u vraga,ako sam vampir to ne znači da nemam duše! Da,ja sam vampir.Iznenađeni?

Kako ću joj to reći? Ej,čuj Charlotte,ja sam vampir i kunem ti se da idući put kad me naljutiš,isisat ću ti svu krv iz tijela.Ma,hajde,Harry,ne glupiraj se.

Da,Charlotte će otići za 3 mjeseca,neće je biti 10 godina,a ja to neću moći zaustaviti jer će to sve biti moja krivica.To je ono što boli.Ona će otići,a dalje ne znam što će biti.

Sigurno ću se vratiti na staro,jer bez nje,ja ne postojim.A ona? Sigurno će naći nekoga tko će ju usrećiti bolje nego ja,ona sa mnom nema budućnosti i zato trebam biti hladan prema njoj,jer sam i ovako previše vezan za nju,barem će mi hladnoća olakšati njezin odlazak.

Hoće.Da,to će mi pomoći.Bit će mi bolje.Neću patiti za njom.Ma neću vraga! Laž! Sve je laž! Patit ću za njom,uništavat ću se,sve već znam unaprijed.Ponekad žalim za time što sam vampir.Već sam pogledao u jebenu budućnost.Za 3 mjeseca ona,nje neće biti tu.

Opet ćeš biti sam.Ma jebi se,Styles.

Gledam ispred sebe i pogledavam oko sebe.Nalazim se na jednoj litici,samo me jedan korak dijeli od smrti.Hajde,i ovako nemaš razloga za dalje! Hajde,Harry,ne budi kukavica! Raširi svoja crna krila,samo se opusti i nagni.Znaš da je lako.Vidiš? Lako je.

Mislim u sebi dok gubim tlo pod nogama i moj pad sve više ubrzava.To je to.Zbogom,živote.

Author's POV