The Other Side Of Us

Chapter 6:Love bites,so do I

"A,Ria?"

"Pusti nju.Malo je ima,malo je nema.Znaš nju,da joj nešto kažem,sutradan bi cijeli Chapel to znao."

"Upravu si,Lotz."

"Oprosti još jednom.",primakla sam mu se i čvrsto ga zagrlila.Moj Marcel,dobro pa ti ne izludiš sa mnom.Još jednom sam duboko udahnula prije nego što smo ušli u školu..

NA SATU ENGLESKOG

Uff..Živa dosada..Makar obožavam engleski,danas nisam raspoložena za ništa osim spavanja.Možda se nisam ni trebala ustajati danas.Gotovo je sad,brineto.Niti ne pokušavam slušati riječi profesorice Wright.Jednostavno nemam volje.Bacam pogled na onaj zid na kojem sam davila Tifanny.Odakle mi tolika snaga? Znam da sam išla na obuku,ali da imam toliku snagu? Hah,onda će Agencija biti zadovoljna mnome.Na licu mi sija pobjednički osmijeh,a onda ubrzo spada kada se prisjećam njenih riječi:'Sigurno si se i sa štreberkovim bratom već pohvatala.' Zar Marcel ima brata,a da ja ne znam za njega? Ma,nemoguće..Frknula sam i odbacila tu sumnju iz svojih misli.Pobogu,skoro sam svaki dan kod njega,pa valjda bi ga vidjela jednom..Jedino ako ne živi ovdje? Zašto mi nije rekao..Valjda bi mi ga spomen..

"Možda bi nam gospođica Evans mogla pojasniti.",trza me glas ne tako raspoložene mlađahne profesorice Wright.Okej,sad nemam pojma o ničeme.

"Umm..pa..",stidljivo sam oborila pogled na bilježnicu na kojoj je čitljivo bilo ispisano:'Zadnji čin Romea i Julije.Samo to reci Lotz ;)',ponosno sam digla glavu i rekla "Uglavnom,zadnji čin Romea i Julije",podignula sam jednu obrvu i upitno je pogledala opušteno naslanjajući leđa na stolicu prekrštavajući ruke na prsima.

"Točno.Kao i uvijek.",rekla je pomalo cinično i sjetno? Jel' to ona meni mislila dat jedinicu? E,neš' danas! Gluma je jedna od stvari koja mi je definitivno išla od ruke.Zahvaljujem mami na privatnim satovima glume.Okrenula se na rubu štikle i počela pisati nešto po ploči za što me opet nije bilo briga.Ja sam to vrijeme iskoristila na pametniji način,kao zahvaljivanje Marcelu.Ispod njegove poruke sam brzo napisala:'Hvala,još jednom si me spasio..xx'

Pročitao je i napisao gledajući u ploču,ali me promatrajući krajičkom oka:'Nema na čemu,ali odužit ćeš mi se.xx ;)'

'Kako?',napisala sam,osjećajući da mi ruka drhti,što mi je sad?

'Siguran sam da ćemo pronaći način,gospođice Evans.xx'

"Marcel?",tiho sam prošaptala prema njemu dok se on zagonetno smješkao namigujući mi neprimjetno,samo da ja vidim,i vratio pogled na ploču.Jesam li ja to prolupala ili je on to bio zavodljiv?Ako je on zavodljiv,šta sam onda ja,krompir?!

(...)

MARCEL POV

'Jebote,jesi ti normalan?! 'Pitam samog sebe dok udaram pesnicom od školski ormarić.Što ako je nešto posumljala ili ako nešto sazna?! Što ne paziš?! Što to radiš idiote štreberski,pto  radiš od sebe? Hoćeš da te izbace i iz ove škole? Da izgubiš i najvrijedniju osobu u svom životu koja ti toliko znači? Ako sazna ili nešto otkrije,povrijedit ćeš je.Bolno.Ona to ne zaslužuje.

"Marcel,sačekaj me!,viče negdje iza mene ona malena brineta koju toliko volim..Sjetno se okrećem prema njoj,navlačući još jednu od mnogih maski svoje osobnosti..Nježno spušta ruku na moje rame i zabrinuto me gleda dok ja osjećam da neka struja prolazi kroz moje tijelo i čini ga slabijim,osjetljivijim na njezin dodir..O,Charlotte,da bar znaš..

"Jel' sve u redu,Marcel?"

"Umm,paa..",nespretno odgovoram dok smišljam neku laž da je ne zabrinjavam..

"Znaš da me cijela škola smatra štreberom i svi misle da nikada neću pronaći djevojku i to je čuo Rod i njegova ekipa i slagao sam im da imam djevojku i sad će doći i ako vide da sam slagao,izudarat će me.Lotz,samo odglumi,molim te.",užurbano govorim već dobro pripremljenu i smišljenu laž..