The Other Side Of Us

Chapter 4:Back in the past

10 godina prije/ 2016.godina

Charlotte's POV

Nekada u životu jednostavno morate pretrpjeti neke laži i gubitke da biste poslije imali bolji život i donekle uživali u njemu.Ali,dragi moj dnevniče,što napraviti kada postaneš istrošena i oštećena roba? Što kada si izvana ljepotica sa lagodnim životom,a iznutra si prazan led? Ah,valjda mi ne preostaje ništa,nego se prepustiti svojoj drugoj strani..

Dosta je bilo pisanja za večeras,nemam snage..Gasim noćno svjetlo koje mi trenutno predstavlja jedini izvor svjetlosti u ovom sobičku..Treba se pripremiti za još jedan naporan dan u glupoj srednjoj školi sa glupim učenicima i još glupljim profesorima..Sklapam oči i poželim se nekome obratiti,ali tek se onda sjećam i prisjećam da nemam nikoga.. Samo Marcela,a i njemu sam već dosadila..

MARCEL POV

"Hajde,sad mi još samo ovo reci.Objasni mi kako nastaje slika u oku.",postavljam pitanje već iznerviranoj brineti koja se sprema da me udavi zbog ovog pitanja kojeg joj postavljam jedan mali milijun puta..Meni okrenuta leđima,ležeći na krevetu s nogama podignutim na zid i tupavom knjigom iz biologije na glavi..Iznervirano je lupnula nogom od zid te me pogledala pogledom:Zar stvarno?

"Ugh,zar stvarno Marcel? Pa daj!"

"Hajde,Lotz,odgovori mi.",ljutito je bacila knjigu s glave koja je,predpostavljam,trebala završiti negdje na meni,ali umjesto toga završava na prozoru iza mene i počela s definicijom koja i meni već počinje zadavati glavobolju.Gdje su mi tablete?

"Zrake svjetlosti se lome u leći te padaju obrnute i umanjene na mrežnicu te tako nastaje slika u oku.Zadovoljan?! Jesmo sad gotovi?!,živčano je podignula jednu obrvu i bacila se na krevet raširivajući ruke..Nekad me njezini pokreti tako isčuđavaju da je to nemoguće.Čudna je to biljka,ali ipak draga.

"Da,gospođice Evans,gotovi smo i prošli ste biologiju.",filozofski sam rekao te se malo nakašljao i popravio naočale imitirajući našeg profesora iz biologije,gospodina Smitha.

"Hvaaala Bogu!!",veselo je uskliknula i hitro se podignula s kreveta,ovaj put sjedajući u turski sjed i minimalno mi se približila.Koji vrag?,pomislio sam.Charlotte samo šuti i promatra me i nastavlja tako dobrih par minuta.

"Lotz?"

"Shhh,proučavam te..",oblizala je usne i nastavila,"znaš mogla bih ti iskopati oči.."

"Charlotte Sarah Evans,pobogu zašto?!"

"Zato što imaš tako jebeno dobre oči, eto zašto.",rekla je sa smiješkom uzimajući svoje stvari pripremajući se za odlazak.

"Vidimo se kasnije Marceel!",usput je viknula dok je otvarala vanjska vrata,a u mojoj glavi je još uvijek odzvanjala rečenica u kojoj ona hvali moje oči.Zar stvarno?

CHARLOTTE POV

-Bip,bip,bip,bip-,aaaa! Najgori zvuk uz koji se možeš proubuditi-zvuk budilice! I onda se ljudi pitaju zašto sam mrzovoljna ujutro.S mukom sam se nekako obukla i obavila higijenu.Bacila sam zadnji pogled na ogledalo da vidim kako izgledam:Crni džemper na kojem piše PARTY,bijele uske traperice,crne ravne čizmice na zakovice,crnu kožnu jaknu,bijelu beanie i 0% šminke.To je to.Nije loše.Spustila sam se dugim,hrastovim stepenicama do kuhinje da nešto pojedem.

"Mama,tata!",nema odgovora.Naravno,gospodin i gospođa Evans su već na poslu.Odavno.A da se jednom sjetite da imate jednu jedinu kćer?

Uzela sam pecivo,torbu,zaključala kuću i krenula do Marcela.Trebat će mi malo više do Marcela,jer živi 8 ulica dalje,zato sam izvadila mobitel i slušalice iz torbe i upalila Neon Lights da me malo prodrma i razbudi jer jos uvijek spavam.Demi nije ni pošteno ni zavrištala,a već sam se našla pred Marcelovom kućom.Hmm,nešto sam brza danas.

(...)

"I Lotz,jesi li učila biologiju?"

"Sinoć mi to uopće nije padalo na pamet."

"Jesi to opet išla van i napila se?Lotz,koliko sam ti puta rek.."

"Ne,nisam išla sinoć van!Ali,ne znači da to neću nadoknaditi ;) Hoćeš sa mnom van večeras?"

"O-ovaj n-ne znam L-lotz..Nije to za mene."

"Požalit ćeš."

Tako smo ja i Marcel,priču po priču došli do škole.A tamo,ista priča kao i svaki dan.Neki se ljubakaju,potežu,neki već pale 8 cigaretu za redom,a one kokoške zvane cure po 88 put popravljaju frizuru i ono malo krpica koje nazivaju odjećom.Taman sam pomislila da ću po prvi put ući u školu bez iritiranja ili dobacivanja,ali sve su mi lađe potonule kada sam vidjela da nam se Tifanny,kraljica tračevs,približava.O Bože,daj mi strpljenja,jer ako mi daš snage,ubit ću je ovdje.Pred svima.I ništa neće ostati od nje.Prolazila je pokraj mene i okrznula me laktom.

Već je počela.

AN:

Znam,znam da je ovaj nastavak dosadan,sorry.Ali,moram vam pokazati priču u prošlosti,onako kako je to sve bilo prije i ispočetka.Ako imate pitanja,slobodno pitajte.
Očekujte  jedan akcijski nastavak !

Anamaria.x