The Other Side Of Us

Chapter 37: Melanie.

PROŠLOST/5 dana poslije

Harry's POV

I opet se po stoti put prevrćem po krevetu tražeći neki udobni položaj za spavanje,ali ništa od toga.

Lotz mirno spava ne znajući što je zapravo napisano u onom pismu.

Melanie ju želi ubiti,to je točno,ali neće ako ja nešto napravim.

Neće ju ubiti ako joj se vratim.Neće ju ubiti ako budem s njom.

Što ću napraviti? Melanie je bolesna,nju treba ponovno vratiti na psihijatriju,ali ona je sad opasnija nego ikada.

(...)

Radim jedinu pravu stvar.Idem se naći s njom,samo kako bih zaštitio Lotz.

Nakon desetominutne vožnje,dolazim u blizinu napuštene tekstilne tvornice.Tu je napisala da dođem točno u 15 sati.E,pa sad je toliko,bolje bi joj bilo da se pojavi.

Smiri se Harry,njoj treba pomoć.

Stojim ispred i čekam.

Nakon što se par puta osvrćem,iza sebe vidim tanku crvenokosu djevojku obučenu svu u crno.Podočnjaci su joj vidljivi i na 100 metara,a ruke joj se tresu kako mi prilazi.

Staje na neku pristojnu udaljenost dok sam ja naslonjen na auto i gledam ju.

Toliko se promijenila..Prije je bila nasmijana,uvijek bi nosila šarenu odjeću,ali kao što kažem,bolest čini svoje.

Koja bolest? Shizofrenija.

"Melanie."

"Harry..Moj Harry..",zatrčava se prema meni i neprestano me grli.Iz prva joj ne uzvraćam zagrljaj,ali onda lagano polažem svoje ruke na njena leđa.

"Harry,što ona ima,a da ja nemam?",meka Melanie od prije par sekundi je postala bjesna i ljuta Melanie.

"Melanie,mi smo prekinuli.."

"Što ti to ona može pružiti,a da ja ne mogu?",govori opet,rastavljajući sve riječi od cjeline,gubeći bistri pogled iz očiju i gleda kroz mene,a ne u mene.

"Melanie,ja ju volim."

"Voljela sam te i ja."

"Nisi me voljela Melanie,i sami smo to vidjeli.Nisi me mogla voljeti."

"Jesam.Harry,jesam.Još uvijek te volim,mogu ti to dokazati,samo mi dozvoli."

"Među nama je gotovo."

"Nije."

"Jest,odavno je gotovo.Ti si to i prekinula."

"Onda se pozdravi sa svojom dragom."

"Melanie,da se nisi usudila.Treba ti pomoć."

"Ti si moja pomoć,nitko drugi.Mjesecima sam sjedila zatvorena u sobi,želeći te vidjeti.Ali,..nikad nisam imala hrabrosti pobjeći,sve dok jednog dana nisam odlučila da je bilo....dosta.Pobjegla sam im,nisu me uspjeli zaustaviti..",završava svoj govor nekim zlobnim smijehom,a cijelo ovo vrijeme su joj se miješale tuga,sjeta,zloba,visoki i niski tonovi govora.Ona stvarno nije dobro.

"Melanie,dosta je.",govorim i krećem prema autu,ali me ona vuče za ruku i vrišti usred ničega.

"Harry! Harry,ne ostavljaj me! Požalit ćeš! Nemoj!",istrgnjujem joj ruku i sjedam u auto.Trebam zaštititi Lotz,ali prije toga jedna vožnja.Ne mogu se ovakav vratiti,bijesan sam,lud i uznemiren.Ne mogu se takav vratiti.

Charlotte's POV

E tako.Ručak je na stolu,sad još samo Harry treba stići.Pa dobro,pola četiri je,sad bi se on trebao vratiti.

Čujem otvaranje vrata i zvuk čizama.To je on.

"Harry,ručak je na stolu,hajde,pož..",stajem sa govorom dok se okrećem i iza sebe ne vidim Harryja,već neku crvenokosu djevojku sa zlobnim osmijehom i pištoljem u rukama.

Ovo nije Harry.

"Što ti imaš,a da ja nemam?",govori dok nakrivljuje glavu na stranu,držeći čvrsto pištolj ispred sebe.Znam se snaći u ovakvim situacijama,za to sam krenula na obuku,ali kad vam se radi o vlastitom životu i kad vam netko u vlastitom domu dođe s pištoljem u rukama,jednostavno se ne možete pomaknuti,već stojite ukopani u mjestu.

Zašto imam dojam da me svaka crvenokosa djevojka želi ubiti?

"M-Melanie,spusti pištolj i smiri se.Sve ćemo riješiti,ne moramo nikoga ozlijediti."

"Ne govori mi što da radim!",uperuje pištolj na moje čelo i drži ga tamo dok ja pokušavam uskladiti disanje.Ako joj ga pokušam oteti,istog će trena povući okidač i prosvirati mi mozak.A ništa,stani i miruj.

"Ponovno te pitam.Što ti to imaš,a ja nemam?"

"N-Ne znam..Ovaj.."

"Kako te može više voljeti nego mene?! Imali smo sve,ali si ti došla i sve nam uništila! Zbog toga ćeš platiti životom!",jako me povrjeđuju njezine riječi,ali,sjeti se,ona je bolesna.Ne tresem se,niti plačem.Samo ju gledam u oči i pratim njezine pokrete.

"Melanie,spusti pištolj,nitko ne mora nastradati."

"Moraš! TI moraš platiti za sve što si nam učinila! Ti si ga začarala,odvela od mene,vještice!"

"Melanie!",zadihani i prestrašeni Harry stoji na vratima dok mu pogled prelazi s nje na.mene.

"Harry..idi.",govorim na rubu suza.O,zašto sad plačem kada ga ovako gledam? Ja sam spremna umrijeti,samo neka on to ne gleda.

"Lotz..",ide prema nama dok se ja počinjem tresti,a suze mi se same slijevaju niz lice,bez ijednog jecaja.Tihi plač je najgori.

"Idi."

"Vidiš,Harry,ne treba nam ona,samo smo ja i ti,nas dvoje.Opet će sve biti po starom,bez nje.Ona te je začarala,prokleta vještica! Zato će i ići u pakao! Glupa vješ.."

"Melanie,sufficit!Accipio condicionem.Nunc ergo surge et egredere!" (prijevod: Dosta je bilo!Prihvaćam tvoju ponudu.A sad,nestani!)

Nakon što je izgovorio pitaj Boga što pod punom dernjavom svoga glasa,Harry je zajampureno stajao dok je ona istog trena ispustila pištolj te je on pao na pod.Gledala ga je s nekim divljenjem,dok je on stiskao šake i stiskao oči.

Crvenilo se vratilo.

" Quod praecepi tibi ut evanescunt!"(prijevod: Rekao sam ti da nestaneš!)

"O,Harry..",nasmijala se široko i istrčala iz stana.Što joj je rekao da su njoj oči odmah zasjale,te da je odmah pustila pištolj?

Nisam ni osjetila Harryjevu toplinu i blizinu oko sebe,a kada sam se napokon trgnula iz svojih misli,prepustila sam se jecanju i plakanju.

Harry's POV

Čim sam čuo kako ju zove vješticom,u glavi mi se odmah prelomilo to da moram pristati na njezinu ucjenu kako bih ju ponovno vratio na liječenje.Samo mene sluša,samo mene gleda.Da ste joj samo mogli vidjeti taj sjaj u očima..Ona se ponaša kao da sam joj ja neki gospodar.Imam ju pod svojom kontrolom,a ona nije ni svjesna da joj treba pomoć,da joj treba liječenje.

Vrijeme je da vratim svoju drugu stranu.

Budi bezosjećajni gad,kako bi lakše pustio Lotz da ode.

Vrijeme je da spasim svoju ljubav tako što ću je najviše povrijediti.

AN:

I evo ga :D

Ovo vam je latinski,btw xD

Uživajte!

#Nanamaria.xx ;)