The Other Side Of Us

Chapter 46: Let's get to work.

Charlotte's POV

"Dečki,hajmo to malo brže,nemam cijeli dan!",govorim Zaynu i Mikeu dok se oni stalno premišljaju oko soba.Malo bi jednu,malo bi drugu.Obojica su u obje sobe i moraju na svaki krevet u tim sobama skočit,bacit se,kao da naprave sigurnosne provjere.Ako ovako nastave,pa mi nikada nećemo ući u niti jednu sobu!

"Mike,Zayn,odlučite se više!",Perrie podiže glas dok i dalje sjedi na hodniku ispred soba te iznervirano lupka noktima od parket.

"Čekajte,dame,nije lako izabrati sobu.",lijepo se pravda Mike dok se meni čini da oni ovo namjerno produžavaju.

"Soba ko' soba,obe su skoro pa iste,koja je razlika?",pitam obojicu dok govorim kroz zube.Stvarno mi ih je dosta! A tek nam je prvi dan.Još 6 mjeseci za preživjet s njima.

"Ova prva soba u kojoj je Mike ima više svjetla,dok ova druga soba gdje sam ja ima veće ormare.I sad se stvarno ne možemo odlučiti."

"Slušaj,Zayn.Ovako ćemo.Mi ćemo uzeti sobu s više svjetla i gotovo.",govori Perrie te se brzo ustaje s poda.

"A zašto,molim lijepo?",pita Mike.

"Zato što gospodin Malik ima više stvari od nas dvije zajedno,te prema svemu sudeći njemu treba veći ormar.Zadovoljni?",objašnjavam pritom mlatarajući rukama po zraku.

Obojica nasmiješeno klimaju glavom te napokon svak ulazi u svoju sobu.

Veća prostrana soba,u sličnom stilu kao i dnevni boravak.Sve se savršeno uklapa jedno u drugo.Tko god je bio arhitekt ove kuće,znao je što radi.

"Kako su naporni..",Perrie izdiše te otkopčava svoj kovčeg,kao i ja svoj.

"Pff,pričaj mi o tome."

"Ali,ono što je najgore,što smo mi cure,a oni se ponašaju kao da su cure.Gori su od nas!"

"E,tu si u pravu.",vadim odjeću te ju bacam na krevet te onda gledam u Pezz koja već gleda u mene.

"Hajde da ovo riješimo.Koji ćeš krevet,Lotz?"

"Svejedno mi je."

"I meni.Uzet ću ja ovaj na desnoj strani,jer sam kući tako navikla."

"Okej,nema problema.",smijem se te otvaram manji ormar pored svog kreveta te u njega slažem odjeću.

"I? Što misliš,kad će nam dati neki zadatak?"

"Uff,pa ne znam,pošto smo tek danas stigli,ne mislim ništa prije sutra ili prekosutra.",lagano sliježem ramenima te nas ubrzo prekida kucanje na vratima.

"Slobodno!",viče Perrie te se vrata otvaraju,a u sobu ulazi Vladimir.

"I devushki,jeste se smjestile?"

Malo glasnije se smijemo na ovo 'devushki' te obje klimamo glavom dok i dalje slažemo odjeću.

"Donio sam vam papire,neke dokumenty koje ćete proučiti te započeti s poslom kad god to vama odgovara,ali što prije moguće.",klimamo glavom dok nam pruža po dvije sive fascikle,svakoj po jednu.

"Kad počinjemo raditi? Mislim,kad idemo u Agenciju,nećemo valjda iz kuće raditi?"

"Net,net,naravno da nećete raditi iz kuće.Sutra u 7 ujutro budite gotovyye ispred kuće."

"Okej,bit ćemo spremne.",govori Pezz te odlaže fasciklu na noćni ormarić te i dalje vadi stvari iz kovčega.

"To bi bilo to,devushki,vidimo se sutra!",smiješimo se te ga kratko pozdravljamo dok on odlazi,a ja iz druge torbe vadim uniformu te ju stavljam na vješalicu.Dobro,nije se izgužvala.Dohvaćam manji,metalni kovčeg te ga otvaram i provjeravam da li je sva moja oprema tu.Pištolj,metci,lisice,uređaji za prisluškivanje,značka,mali laptop,USB stick,slušalice,diktafon,sve je tu.