The Other Side Of Us

Chapter 47: Case number: 214991.

Sadašnjost/2026.godina

Charlotte's POV

"Dobrodošli u FBI ured,agenty.",govori Vladimir ispred nas,poveće grupe agenata od kojih smo naravno mi u zadnjem redu.

Stalno zijevam,samo mi fali da netko primijeti ove podočnjake koje nikako ne mogu prekriti.

I tko je zaslužan za to? Majmun Malik.

Skrećem pogled na njega te se stalno hvata za zadnji dio vrata otkako sam ga jutros tavom pukla po potiljku.To je za ono sinoć.

"Charlotte Evans,Zayn Malik,Mike Flethcher i Perrie Edwards,pereyti za mnom.",krećemo za Vladimirom i još jednim agentom kroz par dugačkih hodnika.Napokon dolazimo do jednog dijela agencije gdje imamo četiri stola sa svom opremom raspoređenih u polukrug.

"Od sada će vam ovo biti radno mjesto.Na stolu vas ozhidaniye detaljniji opis vašeg prvog zadatka.",sjedamo za svoje stolove raspoređeni tako da mi je Perrie nasuprot,Mike iza mene,a Zayn u gornjem desnom kutu.

Odlažem svoju sivu fasviklu te uzimam tamno plavu na kojoj piše 'Slučaj broj: 214991.'

Otvaram ju te pronalazim podatke sličnim onih od sinoć,samo još detaljnijim.

"Kada počinjemo sa slučajem?",pita Mike,a ja podižem pogled sa fascikle na Vladimira koji stoji nasuprot nas naslonjen na jedan stol.

"Odmah sada,ako vam nije teško.",odgovara on na što svi klimamo glavama.

"Dobro jutro agenti!",staložen ali i ljubazan glas se oglašava iza mene,a taj me glas odmah asocira na jednu osobu.

"Direktore Pieters,dobro jutro!",govori Vladimir,a to potvrđiva moju pretpostvku.Okrećem se te se susrećem s čovjekom koji mi je ostao u lijepom sjećanju na moju obuku još na početku ovoga svega.

Flashback

"Agentice Evans,vaša kolegica mi je rekla da vam nije dobro.Trebate li liječniku?"

"Ne,ne,ne,ne,dobro sam,zaista.Samo malo povraćam,bit ću dobro za par dana.

"Molim vas,nemojte mi lagati."

"Kako znate da lažem?"

"Godinama radim s ljudima,znam kada lažu."

"Ja..Ja ne znam kako bih vam ovo rekla."

"Možete mi sve reći."

"Ali,mogla bih i sigurno neću nastaviti obuku kad vam ovo kažem."

"Što god da je,recite."

"Ja..Trudna sam."

"Trudni ste? Jeste li sigurni?"

"Sigurna sam."

"Koliko dugo?"

"Nekih dva i pol mjeseca."

"I sami znate da ne smijete ići na obuku."

"Znam,ali moram."

"Ovako ćemo.Pošto znam da stvarno želite ovo proći,radit ćete obuku onoliko koliko možete i koliko vas ne umara i ne škodi vama i djetetu.U redu?"

"U redu.Hvala vam puno."

End of flashback

Dobro,možda on je muž one tuke Tifanny,ali on će mi uvijek biti u dragom sjećanju.On je zaslužan što sam danas ovdje i što nisam izletjela sa akademije.