The Other Side Of Us

Chapter 62: I'm a warrior.

Prošlost/2016.godina

Charlotte's POV

"Zaista,majko,bit ćemo dobro.Nemaš se zašto brinuti."

"Kako da se ne brinem,Charlotte? Hoćeš li ti to moći sama?"

Govori mi Christina dok pakiram svoje i Belline stvari.Ovdje smo već mjesec dana, a to je i više nego što sam planirala.

Traženje posla je ispala malo kompliciranija stvar nego što sam očekivala.

Znate,nije lako naći posao i prihvatljivo radno vrijeme kad imate dijete.

Ali,sad sam već riješila.

Ne mogu više podnijeti da sam ovdje.

Mislim da svi znate zbog čega.

"Vidi,isplanirala sam već sve.Bit ćemo u redu."

Uvjeravam Christinu iako mislim da zapravo sebe uvjeravam,a ne nju.

Još jednom provjeravam jesam li spremila sve stvari i krećem prema hodniku da ih odnesem.

Taxi koji će me odvesti u Wolverhampton bi trebao doći za nekih 20 minuta.

"Charlotte,treba li ti pomoć?"

"Ne,hvala tata,to je sve.Nema potrebe."

"Malena,znaš da ne moraš ići.."

"Tata,već smo o sveme razgovarali i to više puta.Ja ovo moram učiniti."

"Znaš da nam se uvijek možeš obratiti u vezi bilo čega."

"Tata,idem u Wolverhampton,ne idem na Mars! To je samo par sati vožnje od Chapela.Tu sam ja,u blizini."

Zapravo bih voljela da se mogu ispaliti sa ove planete.

Gdje god ja otišla,on će mene naći i nema smisla da si lažem.

Sad se samo mogu nadati da me neće doći tražiti u Wolverhampton.

"Tata..",prišla sam mu i počela tiho govoriti."Znam da ako ovo kažem mami,da neće imati nikakve koristi niti smisla,zato tebi govorim.

Ni slučajno da joj nisi dopustio da kaže Harryju gdje smo."

"Zar ne misliš da on nema pravo znati?"

"Tata,molim te! Vjeruj mi,ovako je najbolje."

"Dobro,neću mu reći, a ni Christini neću dopustiti da mu išta kaže."

Suzila sam oči,stavila ruke na bokove,podigla desnu obrvu i upitno ga pogledala.

"Obećavaš?"

"Obećavam."

"Pazi,držim te za riječ."

Nasmiješila sam mu se dok sam se penjala uz stepenice do svoje sobe gdje je Christina upravo presvlačila Bellu.

Pogledala sam na sat i shvatila da imam još 10ak minuta do dolaska taxija.

"Eto ga,malena presvučena i izgleda kao nova!"

Govorila je prvi dio rečenice s ushićenjem,dok joj je u završnom dijelu glas pukao pod suzama.

"Mama,hajde nemoj.Bit ćemo u blizini,nismo daleko."

"Nije mi lako,Charlotte.Osjećam kao da vas gubim."

"Ne gubiš nas.Samo se osamostaljujem. Sve je to dio odrastanja.Sad,prestani plakati i idemo dolje."

Smiješno joj naređujem dok uzimam Bellu u naručje i spuštamo se niz stepenice.

"Taxi je došao ranije,Charlotte."

"E,pa poruči vozaču da imam još 5 minuta i da mu to neću platiti!"

Svim silama ih pokušavam nasmijati,što i nekim čudom uspijevam napraviti.

Svi izlazimo iz kuće dok tata nosi torbu,ja Bellu i mama nosi paket maramica sa sobom.

Pokušavam se oduprijeti želji da se okrenem prema Harryjevoj kući,što i uspijevam,ali imam neki čudan osjećaj kao da stoji negdje iza mene i promatra sve ovo.

Na silu povlačim neke zalutale suze u očima i ulazim u taxi smještajući Bellu u nosiljku dok napokon i sama ne sjedam u taxi.

"Vas dvoje,ne tugujte i tata,ja te zaista držim za riječ.Volim vas."

" I mi tebe."

Kratko sam se nasmiješila i zatvorila vrata dok su mi oboje mahnuli,kao i ja njima.

Ostavljam sve za sobom i krećem iz temelja graditi novi život.

Kad pogledate,stvorila sam nešto.

Imam Bellu,završeni sam FBI agent i sad idem u Wolverhampton započeti lijep život.

"Kuda idemo,gospođice?"

" U Wolverhampton."

Kratko sam odgovorila vozaču koji me samo pogledao preko retrovizora,klimnuo glavom i upalio motor.

"Idemo,kćeri,nitko nam više neće nauditi."

Barem se nadam.

AN

Um..ne znam što da kažem..

Uživajte!

Anamaria.xx